S prijezirom odbacujemo staljinističku cenzuru

U posljednja dva tjedna, otkako je hrvatski general Slobodan Praljak u haškoj sudnici ispio otrov i otkad Direktno izvještava javnost o svim događajima vezanim za presudu Haškog tribunala, Facebook je sporadično, ali opetovano blokirao račune naših novinara koji su vijesti o tome objavljivali na zasad privremeno uklonjenoj stranici portala Direktno.

Na taj, u najmanju ruku neobičan tretman koji su na Facebooku pored Direktnog doživjeli i mnogi drugi portali (Narod.hr, Dnevno.hr, Priznajem.hr), u javnosti su već žalili mnogi, uglavnom ukazujući na činjenicu da je tu riječ o cenzuri.

No objave koje bi Facebook uklanjao, poput zapisa propovijedi na misi zadušnici za Slobodana Praljka, nemaju razloga biti podložne cenzuri – one nikoga ne vrijeđaju (nisu 'govor mržnje'), već izvještavaju, u skladu s uzusima struke, o onome što se dogodilo, i o čemu govore i svi televizijski dnevnici te pišu sve novine.

Zbog svijesti o tome da ćemo, objavimo li na Facebooku vijest koja u naslovu ima ime Slobodana Praljka, ponovno biti blokirani, dovedeni smo u apsurdnu situaciju da se na toj, najposjećenijoj društvenoj mreži ne smije izvještavati o događajima koji su obilježili dan, mjesec ili godinu. Drugim riječima, dovedeni smo u situaciju u kojoj ne smijemo obavljati svoj posao.

U globaliziranom i na sve načine povezanom svijetu kojim glavnina informacija kola preko mastodontskih posrednika kao što je Facebook, monopolist digitalnog tržišta, odsutnost pojedinih vijesti – ili vijesti o određenim osobama ili događajima – djeluje kao ignoriranje stvarnosti, pa i pokušaj modeliranja zbilje.

'Posvađanost' s realnošću i povijesnim činjenicama, čega su dio i događaji koji su se u haškoj sudnici odigrali 29. studenoga 2017. godine, jedna je od značajki krugova ili ustanova s totalitarnim pretenzijama. U Sovjetskom Savezu Staljinova doba nakon svake bi se čistke sa starih fotografija, dokumenata nekadašnjih revolucionarnih podviga, brisali suradnici koji bi u međuvremenu postali nepoćudnima.

Kako bi nestajali s fotografija, stari revolucionari su (privremeno) nestajali i iz službene povijesti. To ne znači da je funkcija Facebooka istovjetna onoj propagandne službe Sovjetskog Saveza, nego da se sredstvo masovne konzumacije – kao što je to Facebook – lako može zloupotrijebiti.

Facebook se danas zloupotrebljava kao bojno polje internetskih ispostava različitih ideologiziranih skupina s obje strane političkoga spektra, pa smo tako posljednjih tjedana mogli čitati o "kibernetičkim ratovima ljevice i desnice", gdje se pripadnici obje strane međusobno  prijavljuju za objavljivanje neprimjerenog sadržaja na društvenim mrežama, što onda dovodi do novih zabrana, i tako u krug.

Nadzorna služba Facebooka u takvim bi slučajevima trebala procijeniti što je od prijavljenog zbilja opasno objaviti, a što predstavlja izraz slobode govora i pluralnog mišljenja.

Portal Direktno nije se vrijednosno opredjeljivao o činu generala Praljka, već je o njemu izvijestio svoje čitatelje. Novinari, dakle, prenose vijesti,  a njihovi sugovornici u intervjuima te komentatori u kolumnama nude vlastite interpretacije problematiziranih činjenica.

Ovakva vrsta cenzure neće umiriti uzburkanu javnost, nego će još više potpiriti nezadovoljstvo velikog njezina dijela. Facebook jest privatna kompanija koja smije objavljivati i zabranjivati što želi, ali njegova je društvena uloga previše značajna da bi bilo dopustivo instrumentalizirati ga u neke uskogrudne, dnevnopolitičke svrhe.

Za razliku od Praljka kojemu na Facebooku očito nema mjesta, neke druge povijesne figure koje su za sobom nedvojbeno ostavile krvavi trag, kao što su Lenjin, Staljin ili Mao Zedong, imaju 'profile' koji su im posvećeni.

Ponegdje se moglo pročitati kako se objave o generalu Praljku uklanjaju jer Facebook ne želi pridavati pozornost samoubojicama ili ratnim zločincima. No sve da je Praljak imao pošteno suđenje i da je zbilja ratni zločinac, ne bi imalo smisla zabranjivati članke koji o tome govore.

Samoubojstva neće prestati ako se o njima ne izvještava, kao što neće nestati niti ratni zločini, nepravedne presude ili sjećanje hrvatskog naroda na Slobodana Praljka. Ignoriranje stvarnosti ne dovodi do eliminacije problema, već do njihova umnažanja.

Stoga da parafraziramo generala Slobodana Praljka - s prijezirom odbacujemo staljinističku cenzuru Facebooka.