PRISJETIO SE VAŽNIH TRENUTAKA

Rudolf za Direktno: Njemačka je u početku bila protiv priznanja Hrvatske i Slovenije, a onda je zbog jednog događaja promijenila stajalište

Autor

rj

Hrvatska u srijedu, 15. siječnja, obilježava 28 godina od međunarodnog priznanja od strane tadašnje Europske zajednice (EZ), sada Europske unije (EU). Priznanje od strane država članica Europske zajednice otvorilo je put priznanja od drugih svjetskih sila, članstvo u Ujedinjenim narodima (UN), ali i put oslobađanja okupiranih teritorija i mirne reintegracije.

15.01.2020. u 08:02
Ispiši članak

Među najvažnijim svjedocima vremena međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, ali i borbe protiv agresije JNA i Srbije je i bivši ministar vanjskih poslova i ministar pomorstva, sveučilišni profesor međunarodnog prava, hrvatski znanstvenik i intelektualac Davorin Rudolf.

Rudolf je obnašao funkciju ministra vanjskih poslova nekoliko mjeseci 1991. godine, a bio je i član Vrhovnog državnog vijeća. Među njegove najbitnije doprinose u političkoj karijeri navodi se kako je tijekom Domovinskog rata pridonio suzbijanju, izbjegavanju i prestanku oružanih sukoba i mirnom povlačenju postrojbi Jugoslavenske narodne armije (JNA) iz gradova i pomorskih baza duž hrvatske obale. Pregovarao je, i u ime hrvatske Vlade zaključio ugovore s predstavnicima Glavnog stožera JNA o prestanku neprijateljstava i odlasku vojnih postrojbi i brodova ratne mornarice s obalnog i otočnog područja Republike Hrvatske.

Portal Direktno pitao je bivšeg ministra vanjskih poslova i nekadašnjeg bliskog suradnika doktora Franje Tuđmana da opiše važnost događaja koji su se dogodili prije 28 godina.

Tko nas je sve priznao na današnji dan prije 28 godina?

Na današnji dan, 15. siječnja 1992., državu Hrvatsku je priznala skupina država u kojoj su bile sve članice Europske zajednice (EZ), današnje Unije. Među njima dvije države stalne članice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, Francuska i Velika Britanija. Među državama koje nisu bile članice EZ-a toga dana priznale su nas Bugarska, Mađarska, Češka Republika i drugi.

Država Hrvatska proglasila je neovisnost i suverenost 25. lipnja 1991. U to vrijeme bio sam ministar vanjskih poslova i sutradan sam, u ime hrvatske Vlade i predsjednika Republike Hrvatske, zatražio od svih država, posebice onih koje su imale svoje predstavnike u Zagrebu, da nas međunarodnopravno priznaju. Prva nas je priznala Slovenija, dan nakon proglašenja neovisnosti, 26. lipnja (neovisnost je Slovenija proglasila kad i mi, dan ranije). Nakon Slovenije, druga nas je priznala Litva 30. srpnja 1991. Potom, najveća po površini europska država nakon Rusije Ukrajina, 11. prosinca 1991., pa, prije 15. siječnja 1992., Latvija, Island i Estonija. Sveta Stolica nas je odlučila priznati 13. siječnja 1992. Njemačka je odluku o priznanju donijela 19. prosinca 1991., a službeno ju je obznanila kada i sve ostale države EZ-a.

Tri velesile, stalne članice Vijeća sigurnosti, priznale su nas ovim redom: Ruska Federacija 17. veljače 1992., Sjedinjene Američke Države 7. travnja, a Kina 27. travnja 1992.

Formalno je međunarodnopravno priznalo Republiku Hrvatsku 116 država. Nisu nam formalno priopćili akt o priznanju, ali su uspostavili diplomatske odnose s Hrvatskom – 56 država. Pošto se uspostavljanje diplomatskih odnosa smatra međunarodnopravnim priznanjem novonastale države, Hrvatsku je ukupno priznalo 172 država.

Koja je bila važnost tog događaja u tom trenutku te tko je najzaslužniji za priznanje?

Priznanjem države Hrvatske 15. siječnja 1992. okončana je prva runda naših vanjskopolitičkih napora da otvorimo vrata uspostavljanju diplomatskih i drugih odnosa s važnim i utjecajnim državama u međunarodnim odnosima. Poseban prinos tome postignuću dali su predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman i Vlada Republike Hrvatske. Na dan 15. siječnja predsjednik Vlade bio je Franjo Gregurić, a ministar vanjskih poslova Zvonimir Šeparović.

Kakav je bio stav Njemačke u početku te kada su promijenili mišljenje?

Na dan kada smo proglasili državu Njemačka je bila rezervirana prema našim i slovenskim zahtjevima za nezavisnošću. Ministar vanjskih poslova Hans-Dietrich Genscher smatrao je da bismo se morali zadovoljiti s više demokracije i samostalnosti u jugoslavenskoj federaciji. Krajem lipnja 1991., posebice nakon rata u Sloveniji, temeljito je promijenio stajalište. Postao je najžešći zagovornik međunarodnog priznanja Hrvatske i Slovenije u Europskoj zajednici, a u Hrvatskoj najomiljeniji strani državnik.

Koji su uvjeti bili dani Hrvatskoj za međunarodno priznanje?

Uvjeti su bili različiti, a dolazili su najviše iz EZ-a. Morali smo dati izjavu da poštujemo državne granice zatečene na dan neovisnosti, da nemamo teritorijalnih pretenzija prema susjedima, morali smo dopuniti naše propise o poštivanju prava nacionalnih manjina i sl. To su bili uvjeti za priznanje, a i za kasnije učlanjenje u Ujedinjene naroda 22. svibnja 1992. godine.

Kada se u praksi države odluče na priznavanje nove države?

Priznanje država jest institut međunarodnoga prava, ali je u praksi usko vezan uz politiku, jer svaka država ima diskrecijsko pravo odlučivanja hoće li i kada novu državu priznati. Naravno, ona konačnu odluku donosi nakon procjene svojih nacionalnih interesa.

Je li priznanje države uvjet za postojanje države, bi li postojala hrvatska država bez priznanja?

Priznanje nije uvjet za postojanje države. Nakon Drugoga svjetskog rata Demokratska Republika Njemačka popularno nazvana Istočna Njemačka, primjerice, dugo je egzistirala, a da je većina zapadnih zemalja nije priznavala. Sjedinjene Američke Države priznale su Sovjetski Savez tek početkom tridesetih godina prošloga stojeća. Država postoji ako ima svoj teritorij, stanovništvo i organiziranu vlast. Nakon priznanja priznata država stječe mogućnost da s državom koja je dala priznanje uspostavlja diplomatske odnose, zaključuje dvostrane međunarodne ugovore, stječe imunitet pred sudovima i sl.  

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.