Roman Leljak na Facebooku otkrio tko ga je izdao! Ime će vas šokirati!

Podsjetimo, Roman Leljak posljednjih dana svojim je otvorenim stavom o potrebi otvaranja državnih arhiva izazvao medijske napade u Hrvatskoj. Nakon najave predsjednika Sabora Bože Petrova da se istraživačima mora omogućiti pristup dokumentima Državnog arhiva kao i potreba za kreiranje zakona kojim će se dostupnom učiniti građa nastala prije 22. prosinca 1990. godine, Leljak se sastao s Mostovim timom u utorak, 7.veljače u Hrvatskom saboru.

Leljakovi medijski istupi nisu ostali nezamijećeni. Nakon gostovanja u svim medijima, krenuo je medijski linč na Leljaka. Prema pisanju Jutarnjeg lista, Roman Leljak je osuđivani kriminalac koji je u Sloveniji odležao skoro četiri godine u zatvoru između 2008. i 2012. zbog financijskih malverzacija. Usto, kako tvrde, on je bivši obavještajac JNA, u kojoj je također završio u zatvoru kada je 1988. ukrao kasetofon i neke novce. Navode i također da se prešućuje podatak da je Leljak bio oficir i profesionalni špijun u Jugoslavenskoj narodnoj armiji.

O tim medijskim napisima kontaktirali smo Romana Leljaka koji je u telefonskoj izjavi za direktno.hr kratko odgovorio:

"Vratio sam se u Sloveniju. Zatvorio sam za sobom vrata i ne vraćam se više u Hrvatsku", poručio je Roman Leljak u razgovoru za direktno.hr osvrćući se na medijske napade na njega posljednjih dana.

No, danas je bio puno rječitiji te se oglasio putem svojeg Facebook profila i optužio onoga tko je, po njemu, dilao informacije Jutarnjem listu.

Leljakovu objavu na Facebooku prenosimo u cijelosti.

"Dnevnik R. Leljaka

07.02.2017
08.30
Sevnica. Stojim pred sudom. Čekam raspravu u slučaju i zbog slučaja ubojstva Nikice Martinovića u Klangenfurtu 1975. godine. Pred sudom se nalazi samo Miran Hočevar, prijatelj iz Radeča. Nema novinara.
U sobi 12, sudac Ivan Kovač. Privatni tužioc Janeza Zemljariča, šef UDBE 1975. godine u Sloveniji, nije došao. Ima novca, došao je njegov pravni zastupnik. U dvoranu ulazi lokalna slovenska novinarka. Nije mi se obratila.

Pravni zastupnik Janeza Zemljariča čita privatnu optužnicu Janeza Zemljariča. Po njegovu mišljenju sam kriv zbog klevetanja po članku 158. KZ R. Slovenije. Navodi, da sam u knjigama, te slovenskim i hrvatskim medijama, napisao da je Janez Zemljarič, kao šef slovenske UDBE u planu rada slovenske UDBE za 1975. godinu napisao da je potrebno sa svim sredstvima onemugućiti planirano sjećanje, koji je Bleiburški vod u Klangenfurtu planirao povodom trideset godina stradanja Hrvata na križnom putu. Kaže da sam optužio Janeza Zemljariča, da je donio odluku o likvidaciji Nikice Martinovića.

Zašto bi to bila kleveta, to je istina. Zemljarič je u programu zapisao da se več u siječnju 1975. mora susresti sa šefovima UDBE Hrvatske i BiH i zajednički dogovoriti "paralizaciju" rada Bleiburškog voda. Nikica Martinović, kao predsjednik Bleiburškog voda od strane UDBE ubijen je mjesec dana kasnije, 17-og veljače 1975.godine. Cilj likvidacija: Zastrašivanje koje bi imalo za posljedicu prekid priprema za planirano sjećanje, okupljanje Hrvata na Bleibuškom polju 15.05.1975. godine.

Otvorim mapu sa gradivom za svoju odbranu. Advokata nemam. Nemam ni novca za njega. Na prvoj stranici slika Nikice Martinovića. Oči nam se susretnu.
Da, Nikola, niti jednog novinara nema, ni jednog hrvatskog novinara. Nema ni predstavnika Bleiburškog voda iz Zagreba, Bleiburškog voda iz Klagenfurta, voda kojeg si vodio i umro za njega.
Sami smo Nikola, sudac Ivan Kovač nije na našoj strani. Tvoj ubojica, Janez Zemljarič, i danas 2017. godine opet će pobjediti. I drugi put će tvoja smrt ostati prikrivena, ja ću biti pravnomočno osuđen, da sam klevetao tvog ubojicu.
Suđenje se nastavlja 28.3.2017. godine u 09.00.

12.00
Zagreb, Markov trg 6
U Saboru me čeka tim stranke Most, koja priprema Zakon o Arhivu.
Stojim na trgu. Sabor sam vidio samo na slikama. U slovenskom parlamentu bio sam često. 2014. i 2015. godine u slovenski parlament doveo sam Nikolu Štedula. Na komisiji za ljudska prava govorio je u direktnom prijenosu slovenske televizije, kako je 1987. godine UDBA pokušala izvesti atentat na njega. Pokazao je slike kako mu je ubojica dva puta pucao u usta. Slike su videli slovenski gledatelji na televizijama. U pripremi atentata sudjelovala je slovenska UDBA preko svog suradnika Milana Dorića. Za tu priliku je Milan Dorić dobio od UDBE putovnicu na ime Emil Kos.

U slovenski parlament doveo sam i sestre i braču Stjepana Crnogorca, kojega je slovenska UDBA otela 03.07.1972. godine i ubila na nepoznatom kraju u Ljubljani. I njihove je izjave u slovenskom parlamentu prenosila slovenska televizija. Četrdeset godina su tražili brata. Našao sam ga ja u papirima slovenskog arhiva. Parlamentarci Komisije za ljudska prava bili su u suzama.
Ni jedan hrvatski medij o tome nije napisao ni riječi. Da, hrvatstvo?
Ulazim, g. Grmoja mi predstavi tim, rukujem se. Razgovaramo sat vremena. Hrabri i pošteni, radni mladi ljudi.

Moji savjeti:
Najprije je potrebno svu arhivsku građu koja je nastala u bivšoj Jugoslaviji, a nalazi se u Hrvatskoj, bezuvjetno predati u Državni Arhiv. Hrvatski Sabor iz nepoznatih razloga još nije predao građu od 1982. godine do 1990 godine. Veliki dio Udbine dokumentacije još uvjek se nalazi u Hrvatskoj tajnoj službi. Slovenija je 1992. godine imala preko osam tisuća osobnih dosjea koje je vodila UDBA. Kasnili smo sa zakonom, koji je donijet je tek 2006. godine. Od 1992. godine, u samostalnoj Sloveniji, tada više nije bilo UDBE. Do predaje tih dosjea u Državni arhiv Slovenije, ostalo je samo 807 dosjea. Preko 7.000 dosjea uništeno je u samostalnoj Sloveniji. Vi donosite Zakon tek 2017.?
Požurite sa Zakonom! Koliko je u Hrvatskoj uništeno osobnih dosjea? Sada, kad znaju da pripremate Zakon, mnogo će građe nestati.
Nosioci političkih funkcija, društveno politički radnici, javni i tajni radnici u ustanovama i službama unutrašnjih poslova u SFRJ moraju biti izuzeti iz načela jednakosti kod zaštite osobnih podataka. Oni su ti, koji su vodili totalitarni režim koji je kršio ljudska prava, zbog kojih je u Hrvatskoj tisuće i tisuće žrtava. Ne mogu se ljudska prava žrtava i njihovi osobni podatci jednačiti sa pravima onih, koji su kršili ljudska prava.

Zakon, kojeg je donio Janez Janša, 2006. godine u Sloveniji odlično je riješio taj problem. Predlažem da dobro proučite taj zakon. Zakon koji je donijet 2014. godine u Sloveniji na profinjen način, opet je zatvorio arhive. Izjednačio je prava žrtava i onih koji su kršila ljudska prava. Zločinci su izjednačeni sa žrtvama. Poruka slovenskog zakona iz 2014. godine je da su u pogledu ljudskih prava zločinci i žrtve izenačeni. To nije pravedno. Nemojte to raditi žrtvama. Slovenski zakon nije dobar. U zakonu je previše zamki sakrivenih pod terminom ljudskih prava, previše birokratskog (negativnog) odnosa prema ljudskim pravima.
Razumjeli su me. U njihovim očima sam vidio iskrenu volju. Na žalost jasno mi je, da su male šanse. Interesi privatnih lobija, ljudi iz pozadine, politički dogovori. Neće biti u redu.
Nismo se dogovorili za daljnju suradnju.

Mnogima u Hrvatskoj neće se svidjeti što sam dao savjete. Istina smeta. Bio sam u pravu. Po izlasku iz Sabora dolazi pismo iz arhivske struke. Njih nitko ništa ne pita? Prenose to svi mediji. Niko od medija njih ne pita, šta ste uradili do sada, zašto niste Vi pripremili zakon? Zašto građa nije u Arhivu. Zašto niste dizali glas i tražili, na primjer, da Sabor odnese građu od 1982. godine do 1990. godine u Vaše prostorije, da je učinite javnom?
HDZ priprema svoj zakon. Na žalost prepušta pripremu zakona strukturama u Ministarstvu kulture. Onima, koji do sada nisu ništa napravili.
Rat za arhive počinje.
Oni koji žele, da i dalje žive i rade u mračnim tunelima povijesti, a mnogo ih je, najprije će eliminirati mene. Neće to biti moj kraj, to će biti moj početak.

14.30
HRT 4, studio, razgovor na temu sastanka sa Mostom.

15.30
RTL Hrvatska, razgovor na temu Arhiva.

18.00
Bože Vukušić, glavni tajnik Bleiburškog voda, predaje pripremljene dokumente Jutarnjem listu i počinje napad na Romana Leljaka", stoji u Facebook objavi Romana Leljaka.