'RIJEKA 2020' Nakon Brenko, Bajakića i Richtera, lidera u Tomaševićevim kontroverznim odabirima, podsjećamo na skandal s kaznenom prijavom protiv Emine Višnić

Višnić će na dužnost stupiti 1. lipnja, a kako se navodi na stranicama Grada Zagreba, "u više od 20 godina rada u kulturi Višnić je stekla specifična znanja i vještine u oblikovanju, programiranju i upravljanju organizacijama i projektima, kao i u prikupljanju sredstava, financijskom planiranju, upravljanju i kontroli proračuna".

U sklopu njezinih postignuća, navodi se i podatak da je bila izvršna direktorica i voditeljica programa projekta "Rijeka 2O20 – Europska prijestolnica kulture", ali ni riječi o skandalu koji je zasjenio taj projekt netom nakon njegovog velebnog otvorenja.

Kako je prvi pisao portal Direktno u veljači 2020. godine, tvrtka Rijeka 2020 pogodovala je tvrtki iz Novog Sada na natječaju za "Najam pozornice s krovom i audiovizualne opreme za program službenog otvaranja projekta Rijeka 2020 –  Europska prijestolnica kulture" u vrijednosti od čak 1.568.800 kuna bez PDV-a. 

Milijunski ugovor za kojeg je DKOM ocijenio da postoje 'osobito bitne povrede'

Tada smo objavili i službeni dokument sa specifikacijama potrebne opreme za navedeni natječaj u kojem je dio jezičnih konstrukcija napisan na srpskom jeziku što je samo po sebi bilo čudno. U užem izboru našle su se i dvije hrvatske tvrtke, a prema tadašnjim saznanjima portala Direktno, obje su ponudile cijenu bez PDV-a koja je niža od cijene koju je ponudila srpska tvrtka "Studio Berar rental". Međutim, kako je Studio Berar rental registriran u Srbiji, porezna davanja plaća u matičnoj zemlji pa formalno nema taj isti trošak u Hrvatskoj.

Portal Direktno objavio je tada i dva rješenja Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM) koja u najmanju ruku potvrđuju kako je tvrtka Rijeka 2020 preferirala da se za postavljanje pozornice i ostale popratne sadržaje izabere upravo srpska tvrtka.

Naime, tvrtka Eldra žalila se na odluku županijske tvrtke Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave. Međutim, u skandaloznom slijedu događaja tvrtka "Rijeka 2020" traži dopuštenje od DKOM-a da se, bez obzira na žalbu, njima dopusti potpisivanje ugovora s tvrtkom iz Srbije jer je, između ostaloga, "ukupni projekt većim dijelom sufinanciran iz javnih izvora (lokalni, županijski i državni proračun) te bi eventualna odgoda ili nemogućnost odvijanja manifestacije otvaranja dovela do nerazmjerne štete u smislu nemogućnosti povrata već uloženih ili ugovorenih javnih sredstava". 

DKOM 2. siječnja prihvaća prijedlog tvrtke Rijeka 2020, a srbijanska tvrtka nesmetano potpisuje milijunski ugovor s tvrtkom "Rijeka 2020", ali isto tako 30. siječnja donosi rješenje u kojem prihvaća žalbu tvrtke Eldra, koja je jedna od zainteresiranih strana u natječaju, te naglašava kako je u postupku javne nabave utvrđeno postojanje "osobito bitnih povreda", da su se grubo kršila pravila postupka javne nabave te da je srbijanska tvrtka imala bolji tretman prilikom odlučivanja od one hrvatske, ali i da ni raspisivanje novog natječaja neće ispraviti nepravdu. 

Višnić demantirala pisanje portala Direktno, a onda je stigla kaznena prijava

Trakavica se nastavila demantijem tadašnje direktorice tvrtke "Rijeka 2020", Emine Višnić, upravo one koja će preuzeti upravljanje kulturnog sektora u Gradu Zagrebu, kojeg smo također objavili, a u kojem su naveli da je "netočan i neistinit naslov u kojem piše da je zlorabljena procedura, da je "Rijeka 2020" pogodovala poduzeću iz Srbije kao i da su službeni dokumenti pisani na srpskom. A takve stvari nipošto i ni na koji način ne potvrđuje Rješenje Državne komisije na koje se članak poziva". 

Nešto više od tri mjeseca nakon pisanja portala Direktno, policija je protiv stručnog povjerenstva tvrtke Rijeka 2020 podigla kaznenu prijavu zbog nezakonitog pogodovanja, izvijestili su iz PU primorsko-goranske.

Tada je portal Telegram, kako su pisali, iz pouzdanih izvora doznao kako se kaznena prijava odnosi na natječaj za najam pozornice s krovom i audiovizualne opreme za program službenog otvorenja projekta "Rijeka 2020". Objavljeno je da se šestero članova stručnog povjerenstva te tvrtke sumnjiči da su u postupku javne nabave, provedenom krajem 2019., kao najpovoljnijeg ponuditelja izabrali tvrtku sa sjedištem u stranoj državi iako nije ispunjavala tražene uvjete te je trebala biti isključena iz postupka javne nabave. Time su počinili kazneno djelo nezakonitog pogodovanja budući da je riječka tvrtka s izabranom tvrtkom sklopila ugovor o poslovanju veće materijalne vrijednosti.

Višnić smijenjena nakon nalaza revizije

Nije naodmet podsjetiti da je Višnić s pozicije u funkciji direktorice tvrtke "Rijeka 2020" smijenjena u lipnju 2020. na vlastiti zahtjev nakon što se na sjednici Odbora za kulturu Gradskog vijeća krajem svibnja iste godine raspravljalo o nalazu Državne revizije za Grad Rijeku za 2018. godinu.

Među nepravilnostima revizija je pronašla niz nepravilnosti vezanih uz provedbu projekta Rijeka 2020 - EPK.  Među ostalim, oko 13,7 milijuna kuna je doznačavano Rijeci 2020 bez priložene dokumentacije, Grad Rijeka nije izvještavao Ministarstvo kulture i Ministarstvo turizma o utrošku sredstava koje je dobio u iznosu 32,8 milijuna kuna tijekom 2017. i 2018., iako je trebao, a koncem 2018. ostalo je neutrošeno 21,8 milijun kuna pa je Državni ured za reviziju naložio Gradu da kontrolira kako se ta sredstva troše, dio je uočenih nepravilnosti. Umjesto neprofitne organizacije za provedbu programa je osnovano trgovačko društvo te je zaposleno sedam djelatnika više od planiranog, utvrđeno je u nalazu Državne revizije. 

Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek pri tom je uspjela konstatirati da je Višnić u jednom trenutku preuzela posao vođenja tvrtke i koordinaciju programa, "što je očito bio preveliki posao pa i u ovim okolnostima".

Emina Višnić tako je tek jedna od posljednjih spornih imenovanja u režiji zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića. 

Afera s imenovanjima osoba koje su sufinancirale izbornu kampanju Možemo

Tako je primjerice za prvu skupštinu Zagrebačkog holdinga na kojoj su izabrani Uprava i Nadzorni odbor bila angažirana, kao i dosad u sličnim slučajevima, javna bilježnica. Sporno je to što je riječ o Ljubici Čaklović, sestri Ratka Bajakića, člana savjeta Možemo! i veterana fondovske industrije i vlasnika i direktora ICF grupe, koji je na toj skupštini imenovan članom Nadzornog odbora Holdinga, koja je ujedno financirala i predizbornu promidžbu Možemo u Zagrebu s dvije donacije od po 2000 kuna.

Zatim je tu imenovanje Tomislava Lauca, ravnatelja Stomatološke poliklinike Apolonija u Upravno vijeće Dječje bolnice Srebrnjak. Lauc je, prema pisanju medija, donirao Tomaševićevu kampanju s 10.000 kuna, a pod nerazjašnjenim okolnostima njegovu kliniku je reklamirala upravo sadašnja saborska zastupnica platforme Možemo!, glumica Urša Raukar.

Tada je u Upravno vijeće bolnice Srebrnjak imenovana i Ivana Novoselac, supruga novinara N1 televizije Hrvoja Krešića, koja je također platformi Možemo donirala iznos od 1000 kuna. 

Novoselac je prije Akademije, bila direktorica u Apsolonu i Razboru, tvrtkama za poslovno savjetovanje koje su se bavile EU fondovima. Tvrtku Razbor osnovale su početkom 2005. Ivana Novoselec, sadašnja saborska zastupnica Možemo Sandra Benčić i Mirjana Samardžić Novoselec, supruga Dinka Novoselca. Tvrtku je 2017. preuzelo Sense savjetovanje Vedrana Antoljaka i preimenovalo u Apsolon savjetovanje. Suvlasnik Sense savjetovanja je i ICF Ratka Bajakića, a Dinko Novoselac je pak brat Ivane Novoselac koji je također izbornu kampanju Možemo potpomognuo s 1000 kuna.

Bajakić u sukobu interesa?

S druge strane, Ratko Bajakić je ekonomski stručnjak postavljen u Nadzorni odbor Zagrebačkog holdinga, za kojega su mediji u listopadu prošle godine pisali kako bi mogao biti u sukobu interesa zbog obveznice tvrtke kojoj Holding isplaćuje novac. 

Mediji su tada pisali da je tvrtka Apsolon, nakon što je u njeno vlasništvo ušao Bajakić, 2017. godine kupila tvrtku koju je osnovala Sandra Benčić, a iz koje je ona izašla 2011. godine. Benčić je naknadno kazala da ne postoji nikakva veza između nje i tvrtke.

Nakon smjene vrha Zagrebačkog holdinga na jesen prošle godine, Nikole Vukovića i Ante Samodola, koje je na pozicije postavio sam zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, mediji su ujedno pisali kako je riječ o sukobu Uprave i Nadzornog odbora Holdinga u kojem sjedi upravo Bajakić. On ujedno ima 0,48 posto obveznica tvrtke Lanište, koja, pak, upravo s Holdingom ima ugovor o zakupu i održavanju Arene do 2035. godine, vrijedan oko 65 milijuna kuna godišnje.

Tu još treba dodati da je Bajakić, kao i suprug gradonačelnikove zamjenice Danijele Dolenec, Slaven Vukasović, investitor u startupu Top Digital Ageny. Dolenec tvrdi da se oni ne poznaju.

Još u srpnju prošle godine postalo je jasno u aferi javna bilježnica da su Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa "zavezane ruke" kada su iz tog tijela potvrdili da neće otvoriti predmet protiv Tomaševića ili člana Nadzornog odbora Holdinga Ratka Bajakića zbog angažmana Bajakićeve sestre Ljubice Čaklović u Holdingu.

"Povjerenstvo se zalaže da se novim Zakonom o sprječavanju sukoba interes, čiji izrada je u tijeku, krug dužnosnika proširi između ostaloga, i na članove uprava trgovačkih društava u vlasništvu jedinica lokalne samouprave s obzirom na postojeći koruptivni rizik navedene funkcije", poručili su na ljeto prošle godine iz Povjerenstva.

Predsjednica Uprave Holdinga invovlirana u propali projekt golf terena na Srđu

Još malo ćemo se zadržati na Holdingu. U lipnju 2021. kada su u Upravu Holdinga imenovani Vuković i Samodol, za predsjednicu NO izabrana je Suzana Brenko, ista ona koju je Tomašević gledao preko nišana zbog kontroverznog golf projekta na dubrovačkom Srđu. Naime, Brenko je bila direktorica firmi koje su vodile projekt taj projekt, "Razvoj golf" i "Razvoj Golf Dubrovnik", protiv kojeg se na noge digla inicijativa Srđ je naš! koju su javno podržali i Pravo na grad (inicijativa u kojoj je aktivno sudjelovao upravo Tomašević) i Zelena akcija, a na posljednjim lokalnim izborima Tomaševićeva platforma Možemo! te stranka Srđ je grad izašli su za zajedničkom listom za gradsko vijeće osvojivši 14,16 posto glasova kao druga najjača politička opcija.

Dugogodišnja trakavica koja se odvijala na tvrđavi Srđ ove je godine dobila svoj pravni završetak, kada je, kako smo pisali u ožujku ove godine, na temelju ovrhe koju joj je odredio dubrovački Općinski sud, tvrtka "Razvoj golf" dužna  bez odgode tvrđavu Imperijal na Srđu, koju su imali u koncesiji, osloboditi od osoba i stvari te je predati u posjed Gradu Dubrovniku.

Paleti Tomaševićevih skandala s imenovanjima dodajmo još umirovljenog liječnika pedijatra Darka Richtera za ravnatelja bolnice Srebrnjak, također u jesen prošle godine, a koji se vrlo brzo nakon toga povukao iz procesa izbora i imenovanja. 

'Silovanje u epruveti'

Njegovo imenovanje izazvalo je burne reakcije u javnosti zbog njegovih vrijednosnih stavova, poput izjave da je umjetna oplodnja "na neki način predstavlja silovanje u epruveti".

Upravno vijeće ogradilo se od njegovih stavova, a zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević izjavio je kako prihvaća odluku Upravnog vijeća iako se ne slaže s Richterovim vrijednosnim stavovima.

I upravno vijeće Dječje bolnice Srebrnjak tada je podnijelo ostavke, što je bio još jedan udarac za projekt te bolnice.

Naime, ovaj tjedan pisalo se o zatvaranju gradilišta u krugu Dječje bolnice Srebrnjak nakon raskida ugovora o gradnji Centra za translacijsku medicinu, a potvrdu da je riječ o još jednoj blamaži institucija, dobio je i portal Direktno.

Riječ je o jednom od najvrjednijih projekata u Hrvatskoj, a koju izgradnju Europska unija plaća gotovo 60 milijuna eura, no ako se ne ispoštuju rokovi trošak projekta u iznosu od 430 milijuna kuna past će na gradski proračun. O mogućnostima da taj projekt propadne, kao i o malverzacijama od strane bivše administracije pokojnog gradonačelnika Milana Bandića upozoravao je upravo bivši i dugogodišnji ravnatelj te bolnice Boro Nogalo koji je smijenjen još 2019. godine, a tek je u srpnju prošle godine dobio drugostupanjsku presudu temeljem svoje tužbe koja je potvrdila da je riječ o nezakonitoj smjeni. Nogalo nije vraćen za ravnatelja Srebrnjaka.

Tomašević je naravno za sve optužio bivšeg gradonačelnika Bandića i bivšu upravu bolnice Srebrnjak, iako je u godinu dana koliko obavlja dužnost zagrebačkog gradonačelnika, jedino uspio u tome da nije uspio napraviti ništa za projekt čija nerealizacija bi grad mogla koštati milijune.