Remenar na čelu Adrisa umjesto Vlahovića, kakva je to promjena?

Remenar još kao Zabin kadar kao moguće rješenje za novog predsjednika Uprave Adrisa počeo spominjati još u lipnju 2017. godine, no cijela je priča o nasljeđivanju jedne od najpoželjnijih upravljačkih pozicija među domaćim kompanijama od tada do danas začinjavana što imenima Damira Vanđelića vjernog kadra Adrisa, aktualnog člana uprave do Zdravka Marića ministra financija s čijim se prelaskom u Adris kalkuliralo lani.

Međutim, izbor Remenara vrlo je logičan. Remenar je Zabin kadar čije se poslovno odrastanje odvijalo i pod dugogodišnjom palicom Franje Lukovića, Vlahovićeva možda i ponajboljeg prijatelja i partnera kako u tenisu tako i u poslu dok je bio na čelu Zagrebačke banke. Malo tko u poslovnom svijetu ima malo što za reći o diplomiranom ekonomistu koji je u Zabi kao član uprave bio zadužen za korporativno, investicijsko i privatno bankarstvo. Opis Marka Remenara svodi se na “samozatajan” i “pristojan”, poznaje ga financijska industrija, ali izvan toga nije značajno eksponiran. Kao takav, zapravo savršeno odgovara profilu poluvidljivog lidera Adrisa. 

Ante Vlahović, najveći dioničar kompanije, prelazi u Nadzorni odbor. Iako je objavljeno da će postati član NO-a kompanije, vrlo je izvjesno da bi na prvoj novoj sjednici Nadzornog odbora mogao biti izabran za njegova predsjednika pa će se promjena na upravljačkom čelu Adrisa donekle moći tumačiti i kao promjena bez prave promjene budući da će Vlahović zadržati uzde u odlučivanju o strateškom putu tvrtke za koju će svi u domaćem biznisu imaju glasne riječi hvale na koje dodaju tihe riječi – sumnje.

Izbor Remenara za Vlahovićeva nasljednika može se promatrati i kao jedan od koraka u potvrđivanju transformacije Adris grupe i investicijsku tvrtku koja trenutačno ulaže u tri biznisa. Turističku Maistru, osiguravateljski Croatia osiguranje i proizvodnju ribe Cromaris. U iduće tri godine najavili su da će investirati četiri milijarde kuna, od toga tri milijarde u turizam, 290 milijuna kuna u osiguravateljski biznis i 220 milijuna kuna u proizvodnju ribe. 

U Adrisu će se pohvaliti kako imaju tri održiva i rastuća posla, zavidnu razinu investicija i pohvalnu dividendu uz iznimno nisku zaduženost. Kritičari će pak istaknuti kako je s količinom gotovine koja se uvijek mjeri u nekoliko milijuna kuna Adris mogao poduzeti puno više investicija i ostvariti puno spektakularni razvoj te izvesti svoj biznis izvan granica Hrvatske budući da imaju puno više kapaciteta za takvo što nego mnogi drugi koji pokušavaju pa uspijevaju ili propadaju. Pristojniji će reći da je oportunitetni rizik u Adrisu velik, a oni skloniji jednostavnijim izrazima da bi dioničari Adrisa trebali negodovati zbog izgubljenih prilika. 

Unatoč tome Adris ostaje vjeran svojoj orijentaciji držanja dobro uhranjenog vrapca kojem nije hladno u ruci umjesto hvatanja bilo kakvog goluba pa premda im se nudio i zlatni, a dioničarima redovno na njihovo zadovoljstvo isplaćuje zadovoljavajuću dividendu. Većina izvornih dioničara s pravom glasa u upravljaju kompanjom nakon prodaje Tvornice duhana Rovinj ionako već spada u bogati sloj domaćih građana pa i njihove motive za zaradom treba promatrati kroz tu prizmu.  

Dugoročni cilj što veće dividenda dioničarima

U prvih devet mjeseci ove godine prihodi Adrisa narasli su za četiri posto na 4,92 milijarde kuna dok je neto dobit 663 milijuna kuna i 12 je posto manja nego lani, zbog, kako objašnjavaju, investicija i akvizicija. U svojem izvješću uprava, još uvijek pod palicom Ante Vlahovića, ističe kako im je dugoročni cilj što veća dividenda dioničarima, a zanimljivo će biti pratiti koji od tri biznisa će stvarati tu dobit za poželjno rastuću dividendu. 

U turističkom segmentu Adris je nakon Istre, Zagreba i Dubrovnika zataknuo zastavicu u Split konačno preuzevši Hotel Marjan na splitskoj Zapadnoj obali sa savršenim pogledom na Rivu potvrđujući tako da od kad je Maistra izašla iz rodnog Rovinja kupuje samo u središtima gradova – Hilton Imperijal pred Pilama u Dubrovniku, HUP Zagreb s Westinom nedaleko Hrvatskog narednog kazališta u Zagrebu te najnovije – centar Splita. U turističku ekskluzivu Adris je uložio dovoljno milijardi kuna da se kritičari zapitaju u kojem se uopće roku može očekivati povrat na te investicije, no odgovor je uvijek da je riječ o dugoročnom ulaganju s dugoročnom održivošću u stabilnost hrvatskog turizma. 
Jednostavnije rečeno – ulažu u turističke nekretnine smatrajući da one ne mogu nestati i uvijek će imati vrijednost svjedočeći tako da su opredijeljeni prema onome što smatraju sigurnim. 

Adrisova je Maistra, prema izvješću kompanije, u prvih devet mjeseci ove godine u odnosu na isto razdoblje lani ostvarila za jedan posto veću prodaju smještajnih jedinica, ali uz ono što je Adrisu važnije, šest posto veće cijene pa su prihodi turističkog biznisa rasli sedam posto i imali najveći utjecaj na rast prihoda cijelog Adrisa. Maistra je u promatranom razdoblju stvorila i više od polovice ukupne neto dobiti. 

Iako se Adris “upire na stražnje noge” kako bi od Croatia osiguranja napravio jednu od svojih uspješnica, prema konsolidiranim izvještajima domaćih osiguravatelja još uvijek najveći igrač na tržištu u prvih je devet mjeseci ove godine u stagnaciji. Na tržištu koje raste. Prema mjeri bruto zaračunate premije Croatia osiguranje je u prvih devet mjeseci ove godine ostvarilo 1,05 posto pada dok je ukupno tržište raslo za 9,18 posto. 

U poslovnim će rezultatima Adrisa to biti obrazloženi investicijama i akvizicijama, u poslovnoj zajednici takav će rezultat promatrati s dozom sumnje u sretan završetak onoga što u Croatia osiguranju i danas zovu transformacijom, no ona doista dugo traje. U njoj se sukobljavaju faze vjerovanja u rast prihoda i zadovoljstvo zaposlenika te faza smanjivanja troškova. Trenutačno pod upravljanjem Davora Tomaškovića vlada smanjivanje troškova i ulaganje u novi informatički program koji bi trebao omogućiti veću produktivnost. U njega ulažu 150 milijuna kuna, a izvori bliski kompaniji tumače kako je to ulaganje garancija da Adris ne misli prodavati Croatia osiguranje iako se o tome često šapuće na tržištu. Stvaranje potražnje šaputanjem kompaniji koja je više od desetljeća prodavala duhanski biznis da bi ga na kraju prodala za pola milijarde eura ne bi bio stran. 

Iako najmanji, možda je ipak najzanimljiviji Cromaris, biznis uzgoja bijele ribe – orada i brancina koji 77 posto svoje proizvodnje izvozi, a ove bi godine trebao doseći 10 tisuća tona proizvedene svježe ribe. U prvih devet mjeseci ove godine dobit je iznosila 13,2 milijuna kuna.

Osim upravljačkog, u Adrisu je uvijek zanimljiv dioničarski dio priče. Kapital kompanije sagrađen na čuvanju pozicije Tvornice duhana Rovinj i njezinoj prodaji iz ruku dvojice najvećih dioničara mogao bi u nasljeđivanju otploviti u ruke – ženama, njihovim kćerima, a na taj bi način Adris dao i svojevrsni doprinos osnaživanju uloge žena  u upravljanju domaćim kapitalom. Djelomično to se već počelo događati kad je prije dvije godine Ante Vlahović svojim kćerima Ines Vlahović Mazinjanin, arhitektici zaposlenoj u 3LHD-u, te marketingašici Tei Silviji Vlahović, direktorici u kreativnoj agenciji Bruketa&Žinić&Grey prenio svakoj po 3,50 posto dionica Adrisa zadržavši za sebe 17,17 posto.

Kćeri drugog najvećeg dioničara Adrisa Plinija Cuccurina još uvijek nisu dobile dionice Adrisa, međutim dioničarke su Cuccurinova Mon Perina, odnedavno dioničkog društva koje se bavi nekretninskim i turističkim razvojem Bala, među svojim dioničarima objedinjuje i neke dioničare Adrisa te je kao tvrtka Mon Perin također dioničar Adris Grupe. Starija Cuccurinova kći, Jasmina Cuccurin, samostalna je konzultantica u Milanu i bavi se razvojem brendova za više naručitelja, dok je mlađa Daria Cuccurin direktorica očeve kompanije Plinio d.o.o. koja se bavi nekretninama. Otkad je Andrea Cerin, kći pokojnog Antona Cerina kojeg je na poziciji predsjednika uprave tadašnjeg TDR-a naslijedio Ante Vlahović dobila dionice rovinjske tvrtke od svojeg oca čini se da je prelazak kapitala u ruke žena karakteristika Adrisa.