Rekonstrukcija Vlade prilika je za novi početak Andreju Plenkoviću, ali i HDZ-u

Ministrica vanjskih i europskih poslova Marija Pejčinović Burić imenovana je glavnom tajnicom Vijeća Europe, a Plenković i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović spominju se već danima kao ozbiljni kandidati za čelna mjesta Europske komisije, odnosno Europskog vijeća.

Ostvari li se opcija da Plenković ode u Europsko vijeće dobili bismo novu Vladu i novog premijera ili vrlo vjerojatno čak i izvanredne parlamentarne izbore. Ako bi u Bruxelles na mjesto čelnice Europske komisije ili kao povjerenica za vanjske poslove otišla Grabar-Kitarović, to bi značilo otvorena vrata Pantovčaka najvjerojatnije Zoranu Milanoviću ili Miroslavu Škori. Teško je očekivati da bi HDZ u nekoliko mjeseci uspio 'izmisliti' jednako kvalitetnog predsjedničkog kandidata.

No, najnoviji rasplet zbivanja u Bruxellesu ražalostit će protivnike Plenkovića i aktualne predsjednice. Kako se čini, oni ostaju u Zagrebu. Do daljnjega.

To, međutim, ne znači da neće uslijediti rekonstrukcija Vlade. Mala, vjerojatnije nego velika. Osim oporbe koja zaboravlja na svoje afere (bivši ministar turizma Veljko Ostojić, predsjednik HSS-a Krešo Beljak, čelnik IDS-a Ivan Jakovčić, bivši ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina ...), najglasniji u zahtjevu za smjenom kompromitiranog ministra uprave Lovre Kuščevića, koji je svojedobno kao općinski načelnik očigledno iskoristio politički utjecaj za stjecanje imovine, najglasniji je manjinski partner u vladajućoj koaliciji Hrvatska narodna stranka.

Kao da zaboravljaju da je prošlu koaliciju s Mostom Plenković raskinuo upravo u sličnim okolnostima, kada je Most uskratio povjerenje ministru financija Zdravku Mariću. Scenarij se sada ponavlja. S tom razlikom da Plenković javno upozorava  HNS da ne pristaje na ultimatume, ali i da iz samog HDZ-a stiže sve više signala da bi bilo dobro da najčešće prozivani ministar Kuščević ipak sam odstupi.

Sve podsjeća na slučaj Martine Dalić koja je također otišla kao žrtva operacije spašavanja Agrokora. Premijer je dosad uporno i tvrdoglavo branio sve svoje ministre, čak i kada je time dovodio u pitanje svoj rejting i povjerenje građana.

Granica koja je dosad bila ključna bila je sumnja u korupciju za vrijeme aktualnog ministarskog mandata. Kuščević stoga i dalje ima povjerenje premijera, jer sve to što mu se sada stavlja na teret dogodilo se davno prije nego je postao ministar. Slične nepravilnosti u imovinskim karticama otkrivene su i kod nekih drugih ministara, Gorana Marića, Tomislava Tolušića, Gabrijele Žalac, ali one su također vezane uz razdoblje prije imenovanja na ministarska mjesta.

Nesreća u prometu sa stradavanjem djeteta Gabrijele Žalac, odnosno vožnja bez vozačke dozvole pak još čekaju sudski epilog. I iako je oporba i tu tražila smjenu, zaboravljaju kako je SDP-ov premijer Zoran Milanović branio svog potpredsjednika Radimira Čačića, tada HNS-ovca, do kraja unatoč sudskim presudama zbog još veće nesreće i pogibije ljudi u Mađarskoj.

Dokaz je to da na hrvatskoj političkoj sceni ne vladaju principi već interesi. Ono što se tolerira jednima, nije dopušteno drugima. I to je pogrešno. I dok se to ne promijeni Hrvatska će teško napraviti razvojni iskorak. Problem je u mentalitetu, umjesto slogana ‘pošteno ako ne može drugačije’, valja usvojiti geslo ‘pošteno jer ne može i ne smije drugačije’.

Očekivana mini rekonstrukcija Vlade dobar je primjer da u Banske dvore uđu upravo takvi, novi vjetrovi. Osim nove osobe na čelu ministarstva vanjskih poslova, valjalo bi građanima poslati i jasnu poruku da su neka ponašanja neprihvatljiva iako su možda u skladu sa zakonom ili se tek radi o prekršajima. Ministri bi trebali svojim ponašanjem voditi društvo u pozitivnom smjeru.

Stoga svi oni koji su iskoristili položaj za vlastite probitke, nisu oni koji bi trebali voditi Hrvatsku u 21. stoljeću, a pogotovo ne biti istaknuti ljudi Vlade koja će uskoro predsjedati Europskom unijom. Bez obzira tko ih u HDZ-u podržava.

Premijer bi stoga uz Ministarstvo vanjskih poslova mogao osvježiti i Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije. Rezultati bi mogli biti još bolji, nego što su sada ako te projekte bude vodila osoba bez hipoteka iz prošlosti. Hrvatska je u šest godina povukla 15 milijardi kuna više nego što je uplatila u europske fondove. To je sjajan rezultat, ali sigurno može biti i bolji, ako na čelu tog ministarstva bude sasvim neopterećena osoba.

Inače, kao svježe kadrovsko rješenje kao zamjena za Mariju Pejčinović Burić najčešće se spominje njezina državna tajnica Andreja Metelko Zgombić. Zamjera joj se što nije i formalno članica HDZ-a, no ionako glavninu poslova i ključne odluke donosi sam premijer.

Kao moguća rješenja su se proteklih dana spominjali i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, koji je to i javno opovrgnuo, te predstojnik Ureda premijera Zvonimir Frka Petešić. Izvjesno je da bi nova ministrica mogla biti žena, te posljednjih dana kao sve ozbiljnija varijanta iskače ime Sanje Putice, voditeljice saborskog izaslanstva u Vijeću Europe, koja je odigrala značajnu ulogu u lobiranju za izbor Marije Pejčinović Burić. Njezino ime se spominje i kao moguća alternativa Gabrijeli Žalac, koja je navodno ponovno premijeru stavila svoj mandat na raspolaganje. Imenovanje Sanje Putice bio bi sjajan signal da HDZ želi na ključnim mjestima sposobne, stručne, poštene i nekorumpirane osobe.