KRONIČAN PROBLEM KOJI MJERODAVNI IGNORIRAJU

RAVNATELJI OGORČENI Moraju provoditi higijenske mjere u školama zbog korona virusa, a nemaju dovoljno ni čistačica ni sapuna

Autor

Daniela Dujmović Ojvan

Zbog opasnosti od širenja korona virusa Ministarstvo znanosti i obrazovanja izdalo je upute školama u vidu postupanja u nastaloj situaciji. Jedna od njih je osiguranje nužnih higijenskih mjera kao što su mogućnost pranja ruku sapunom i brisanje jednokratnim ručnicima u svim prostorijama gdje se odvija nastava i prehrana djece kao i održavanje školskih prostora čistim.

28.02.2020. u 22:30
Ispiši članak

No isto to Ministarstvo godinama se oglušuje na apele ravnatelja kako im kronično nedostaje spremačica, ali i  samih higijenskih sredstava (uključujući i sapuna za ruke) kako bi škole mogli održavati čistima, a djeci omogućiti osnovne higijenske uvjete.  

Naime, u većini hrvatskih škola u WC-ima rijetko možete vidjeti sapune za ruke i jednokratne ručnike, dok su uređaji za sušenje ruku znanstvena fantastika. Djeci nije mala trauma niti obaviti nuždu jer ako su zaboravili maramice na toalet papir u školi ne mogu računati ili samo u posebnim prigodama. 

Nakon što je Ministarstvo Blaženke Divjak izdalo upute o poštivanju higijenskih standarda radi prevencije od još nedovoljno poznatog korona virusa koji hara svijetom, a prvi slučajevi su zabilježeni i u Hrvatskoj, među ravnateljima škola je zavladalo ogorčenje.

Katastrofa s tzv. outsourcingom

Osim što im nedostaje sredstava za higijenske potrepštine, posljednjih godina nije prošao niti jedan skup na kojem im glavna tema nije bila kako dobiti odobrenje od  mjerodavnog Ministarstva za zapošljavanje čistačica jer taj im kadar dramatično nedostaje od kad je Vlada Zorana Milanovića 2013., došla na 'genijalnu' ideju o uvođenju tzv. outsourcinga u javnim službama, pa tako i u školstvo predstavivši ga kao "jednu od mjera iz programa gospodarskog oporavka". 

To je u prijevodu značilo, da se spremačice, domari, računovođe, zaposlenici kantina i ostalo nenastavno osoblje izdvoji iz sustava i te usluge počnu uzimati iz privatnih sektora.

Iako se outsourcing  svugdje pokazao kao katastrofalno rješenje, pa je tako primjerice u zdravstvu snizio higijenske standarde u bolnicama, a privatne tvrtke su trljale ruke jer su samo u jednom KBC-u Zagreb godišnje 'obrtale' više od 20 milijuna kuna, a u školstvu nije zaživio jer su sindikati uspjeli prikupiti više od 600 tisuća potpisa za održavanje referenduma protiv izdvajanja nenastavnog osoblja iz sustava (referendum nije održan jer je Ustavni sud referendumsko pitanje proglasio neustavnim), prešutna zabrana čistačica u školstvu je ostala. 

Jednom riječju, škole ne čiste tzv. vanjski pružatelji usluga, ali ne mogu niti zaposliti potrebno osoblje, odnosno za to ne mogu dobiti suglasnost ministarstva Blaženke Divjak i tako već godinama. Jedan nam ravnatelj otkriva kako je stanje u njegovoj školi neodrživo: dvije spremačice su otišle u mirovinu još prije dvije godine, a od ostalih četiri, jedna je stalno na bolovanju, a sve četiri su pred mirovinu. S obzirom na to da ne mogu zaposliti niti portira, jedna čistačica (dvije su ih u smjeni) uvijek mora dežurati i paziti tko ulazi u školu pa ispada da u smjeni samo jedna efektivno radi i čisti.    

Djeca zdravstveno ugrožena

Jasno je da zbog svega toga pate djeca, odnosno ugroženo je njihovo zdravlje jer prostorije u kojima borave i uče, mjesta gdje se hrane i dvorane u kojima vježbaju nisu primjerene čistoće. To dovodi do većeg i lakšeg širenja raznih zaraznih bolesti, posebice respiratornih, a ne treba niti  spominjati kako u takvim nehigijenskim uvjetima 'preživljavaju' djeca alergičari i astmatičari kojih je nemali broj među dječjom populacijom. Ta djeca moraju uzimati veće doze lijekova koji nisu bezazleni i bez nuspojava kako bi mogla satima svaki dan boraviti u takvim uvjetima. 

Spremačice su pak zbog prevelikog obujma posla čime se krše njihova radnička prava  i ugrožava zdravlje često na bolovanju tako da su škole u sve gorem stanju u pogledu reda i čistoće.  

Državni pedagoški standard

Stoga smo za komentar aktualne situacije pitali i čelnika školskog sindikata 'Preporod' Željka Stipića koji je i osmislio i vodio referendumsku inicijativu protiv outsourcinga u javnim službama, pa tako i u školama. 

On je potvrdio da zabrana zapošljavanja donesena u vrijeme Milanovićeve Vlade nikada nije formalno opozvana, a osnovni je problem, tvrdi, što ta zabrana zapošljavanja spremačica izravno proturječi Državnom pedagoškom standardu koji je Sabor usvojio 2008. godine, a u kojem je točno propisano koliko radnih mjesta spremačica ide na određenu kvadraturu škole. 

"Ta zabrana i prešutni dogovor u kabinetu naše ministrice jači su izgleda od tog standarda koji ima zakonodavnu snagu te se godinama ignoriraju apeli ravnatelja, zbog čega imamo situaciju da čistačice čiste i po tri puta veću površnu od propisane, odnosno 1700 umjesto propisanih 650 četvornih metara. Ispada da se ministrica Divjak stavila iznad zakona i propisanih standarda", rekao nam je Stipić kojeg brine ta hladnoća i nezainteresiranost mjerodavnih za taj gorući problem u školama.   

Stipić nam objašnjava da niti jedna škola ne može nikoga zaposliti bez suglasnosti Ministarstva obrazovanja i znanosti kao mjerodavnog ministarstva.

"Treba reći i da se te suglasnosti izdaju prema nekim nejasnim kriterijima, ispada da kvadratura nije kriterij, nego to koliko je netko dobar s nekim u Ministarstvu, pa uspije dobiti odobrenje, a drugi ga godinama bezuspješno čekaju", otkriva nam taj sindikalni čelnik kako to u stvarnosti funkcionira, kao uostalom i sve u našoj državi, a riječ je o akutnom problemu koji traje već četiri, pet godina i zbog njega najviše pate djeca, odnosno ugrožava se njihovo zdravlje.   

Zapovjedno odgovorna

Stipić napominje kako je ministrica Blaženka Divjak zapovjedno odgovorna za sve u školstvu pa tako i za problem zapošljavanja. "Dovedeni smo u situaciju da ravnatelji 'ganjaju' i mole po Ministarstvu da mogu zaposliti spremačko osoblje kako bi djeca imala koliko toliko primjerene uvjete za boravak u školama", upozorava.  

Aktualnu situaciju s korona virusom treba, smatra, iskoristiti i kako bi se riješio kronični problem s nedostatkom sredstava za čišćenje, što smo već napomenuli na početku teksta. To spada u materijalne troškove škola, a sredstva koja im odobrava Ministarstvo za to su kronično nedostatna. Stipić napominje da zbog toga i dolazi do situacija da ravnatelji organiziraju prikupljanje novaca od roditelja kako bi osigurali osnovne uvjete zbog čega često završe i u medijima iako su, smatra, i sami žrtve toga da za škole i djecu nikada nema dovoljno sredstava. 

Pitanje je sada kako u Ministarstvu obrazovanja misle da će, u situaciji kada nam prijeti epidemija korona virusom koji se nezaustavljivo širi i kojeg u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji proglašavaju opasnim bez obzira na pokušaje umirivanja javnosti da gotovo nije opasniji od gripe, škole moći osigurati osnovnu higijensku zaštitu za svoje učenike uz taj kronični nedostatak radne snage i nedostatak sredstava za čišćenje i higijenskih potrepština. 

Ili to u Ministarstvu Blaženke Divjak smatraju da su pukim izdavanjem preporuka svoj dio posla završili?

 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.