RATKO KNEŽEVIĆ: Obnova Zagreba ekonomski može preporoditi Hrvatsku

Zašto?

Više je razloga. Prvo Zagreb je '60-ih prošlog stoljeća imao nevjerojatnih 40 posto BDP-a bivše Jugoslavije. Industrijski potencijal u Zagrebu i oko njega je ogroman. Fakulteti svih indsutrijskih grana su tu, logistička povezanost s Europom i južno-europskom regijom sjajna. Zašto ne opet?

Zagreb, bez obzira što to de facto jest, nikada nije pravljen kao glavni grad jedne države. Sada ga takvim treba napraviti. Kao što, za sadašnje stanje, pogrešno piše, 'Metropola Hrvatske'. Ne, nije. Ali Zagreb to treba i mora postati.

Glavni grad je ogledalo svake države. Što bi Francuska bez Pariza, Italija bez Rima, Mađarska bez Budimpešte, Austrija bez Beča, Češka
bez Praga. Vrijeme je napraviti izlog Hrvatske, glavni grad kakav treba državi, članici EU-a, s jednom od najdužih obala i granica od svih zemalja članica.

Od pada Berlinskog zida do danas svaki je glavni grad zemalja bivšeg Varšavskog pakta (i mi smo tamo bili, ne lažimo se, naši smo) , preuređen, izgrađen, procvjetao je. Jedino je Zagreb zaustavljen u razvoju. Ništa na infrastrukturi nije napravljeno, fasade nisu popravljene, nijedan pravi novi hotel iz svjetskog lanca nije otvoren. Eto, "dogodio se" nekako, aerodrom. Koji još nije profunkcionirao kako bi trebalo.

Sve zato što Gradom vlada jedna kleptokratska struktura već desetljećima koja ima "razvojnu filozifiju": "u se, na se, i poda se".

Ovaj Grad i, time dakako, ova zemlja, trebaju više milijardi eura ulaganja.

Ulaganja države, stranog kapitala, kredite i grantova Unije i njenih "političkih" banaka. Izravna strana ulaganja (FDI).

Novca ima. Trebaju nam ideje što, kako, i tko time da upravlja. Arhitekata ima jako dobrih.

Ono što se ne smije, ne smije se dati upravljanje gradskom vizijom, resursima, potencijalima potpuno zarobljenoj gradskoj upravi na čelu s Milanom Bandićem.

Projekt Zagreb 2030. treba dati direktno na upravljanje Vladi Hrvatske koja će jednom godišnje i podnositi izvješće o tome Hrvatskom saboru i hrvatskim građanima. Ako to znači suspendiranje demokracije koja je do sada bila karikatura tog procesa u Zagrebu, neka onda bude prinudna uprava. Ovaj grad to treba.

Što napraviti?

Prvo krenimo od infrastrukture.

Ovaj grad treba zaobilaznicu. Gužve su, ljeti pogotovu, ogromne. To je sigurno milijarda eura koju će rado financirati EIB, EBRD, mirovinci a možda i neki koncesionar i komercijalne banke.

Ovaj grad treba brzu željeznicu od zračne luke do centra grada. Magnetnu, jednotračnu, nekakvu zadnju riječ tehnike, da i taj projekt samo po sebi i svojoj atraktivnosti, privuče ljude. Od zračne luke do Kvatrića za 10 minuta. To je 400-500 milijuna eura, najmanje.

Ali dovesti turiste u centar za 10 min jako je bitno. Neće nestati niskobudžetski prijevoznici i Europljani će htjeti, baš kako su to i do sada radili ovdje, a čine to i u Pragu, Beču, Parizu... provoditi vikende svaki put u drugom europskom gradu. Ta se brza pruga može dati na koncesiju, recimo.

Ovaj grad treba makar jedan "križ" metroa. Križ sjever/jug i istok/zapad. To je milijarda eura, najmanje. Vidi pod "obilaznica" kod načina financiranja.

Zagreb hitno treba 3-4 gradska hotela-resorta iz velikih brandova. Ima zgrada,!dvije su oko sadašnje Esplanade koje mogu "ugostiti"jedan Four Seasons ili neki Ritz Carlton.

Hotel Westin se može srušiti i podići dva monumentalna nebodera, novi znak Grada, jedan servisnih apartmana, drugi hotela i kongresnog centra. Izvor kapitala: privatna ulaganja, tuzemna i inozemna. I sâm sam razgovarao s najvećim pojedinačnim vlasnikom FS hotela na svijetu o toj ideji. To je milijarda eura. Ti bi hoteli doveli prvoklasne goste, podigli bi razinu hospitality kulture u cijelom gradu i zemlji, jer mnogi turisti danas, to je trend, idu za brendovima.

Ovaj grad na obodima svoje nove zaobilaznice treba graditi još više logističkih centara, koji će "opskrbljivati" ovu regiju sa svim i svačime.  Zajedno sa zračnim lukama Zagreb i Maribor, a možda i Rijekom. Ponuditi Amazonu koncesije da tu napravi, recimo, južnoeuropski distributivni centar.

Na obodima zaobilaznice treba pokrenuti razne industrije. Omoguciti porezne praznike (tax holidays) na deset godina ostale  i porezne olakšice, i konkurirati, recimo, Irskoj, ili biti komplementaran s njima s obzirom na "podjelu" europske geografije.

Sve to bi bilo ulaganje od najmanje deset do petnaest milijardi eura u sljedećih pet do deset godina i to bi "diglo" jako brzo i Zagreb i Hrvatsku. Posao bi trebalo dati prije svega domaćim građevinskim korporacijama, vratiti građevinu Hrvatskoj, sada vidimo da je šteta da Pelješki  most gradi za europske novce strana, konkuretna i, sada znamo, nesigurna, ucjenjivačka i totalitarna ekonomska sila. Da je hrvatski konzorcij bio skuplji i sto milijuna eura, pa što?

Svaki dolar ili euro uložen u infrastrukturu, vraća se tri-četiri puta. To govori čovjek koji je pet godina proveo u vrhu najveće infrastrukturne banke i fonda na svijetu. Ako ne mogu to hrvatske kompanije sve izgraditi, treba pozvati građevinare iz regije, pa tek onda iz Unije. I tu se krug treba zatvoriti.

Posredno će, opet, više eura ostati Hrvatskoj.

I konačno, uništene, tužne zgrade središta Zagreba.

Svaka koja je historijski spomenik treba biti obnovljena državnim i novcem Unije. Kako valja, kako treba! One koje nisu, srušiti. Postojeće vlasnike stanova - koji to hoće - pretvoriti u dioničare, svaka zgrada može biti manji ili veći private equity projekt, oni koji to neće, napraviti im stanove izvan centra, a grad/država otkupljuje stare stanove i prostore, te u novoj poslovnoi ili rezidentnoj novogradnji prodaje te prostore na tržištu. Napraviti u centru Zagreba "Croatia Mall". Zašto ne?

Sav bi se državni novac (po)vratio. I to po velikoj stopi.

Zagreb i Hrvatska bi s ovih nekoliko poteza koje treba da vide odvažni, radni i pošteni ljudi, "buknuo" i Zagreb bi se pretvorio u ekonomiju per se, a BDP bi s hrvatskim građevinarima i ovim projektima rastao svake godine između šest i osam posto idućih deset godina .

Neki će se pitati otkud novac za sve to?

Ne zaboravite da svaki dobro školovani globalni investicijski bankar zna jednu tajnu: nikada u povijesti svijeta broj projekata nije nadmašio količinu kapitala koji je te iste projekte jurio. Nikada.

A ovi prave fontane, fontanice, stupiće i "žičaru" do Sljemena. Hej!

*Autor je investicijski bankar i međunarodni konzultant.