Raspudić i Selak brutalno ismijali peticiju 'normalnih' katolika, Jokiću smeta cinizam

Aleksandar Musić odgovorio je na pitanje imamo li mi u Hrvatskoj katolički aktivizam ili su to najobičnoje udruge civilnog društva: 

"To nije nužno međusobno isključujuće. Imamo prve klice desnog civilnog društva s katoličkim ‘šmekom’, s tim da bih rekao, da odmah izbjegnem onu desnu politički korektnu generičku priču o tome da se katolik mora moći aktivirati u civilnom društvu, to se podrazumijeva. Katolici moraju moći javno biti katolici ma koliko to nekom bilo odiozno".

U tome da postoje disonantni tonovi unutar Katoličke crkve i unutar udruga koje su prvenstveno civilnog karaktera, Marija Selak ne vidi ništa neobično. 

"Koliko je meni poznato udruga U ime obitelji nije se deklarirala kao kršćanska udruga. To je desna civilna scena“, rekla je Selak.

"Zanimljivo je da se dovodi u pitanje postojanje desne civilne scene i mislim da je to demokratska nezrelost prisutna u društvu. Kada je bio Hod za život, javljali su se razni kontraaktivisti koji su pokušavali spriječiti takvu vrstu aktivizma“, napomenula je Selak.

Iako nije vjernik, Boris Jokić spomenuo kako se vjeri prisupa na dva načina - jedan militantniji, agresivniji, i drugi koji ide kroz elemente klasičnog poslanja Crkve. 

"Ne bih rekao da govorimo o novom desnom civilnom društvu nego o ne-lijevom civilnom društvu čije je organiziranje izazvalo šok. Mi u Hrvatskoj imamo jednu anomaliju – do 1990. godine nije postojalo civilno društvo u zapadnom smislu riječi, a onda je došlo do umjetno proizvedene i izvana financirane civilne scene u svrhu modeliranja političkih i društvenih odnosa. To je jasno i lako dokazivo“, kaže Nino Raspudić.

Imamo, nastavio je Raspudić, "situaciju gdje su namnožene udruge civilnog društva koje sačinjavaju čitave platforme, a gdje se vrti uvijek istih par desetaka ljudi koji za svoje akcije ne mogu skupiti 5-10 volontera“.

Spomenuo je i civilne udruge koje su bile bučne, medijski zastupljene, izdašno financirane iz proračuna i izvana, a kojima je važno pogledati strukturu financiranja.

"Ako pogledamo najistaknutije udruge iz platforme 112, milijjun dobiju od britanske vlade, milijun od nizozemske, milijun od Grada Zagreba, a od samih donacija i članarine članova 400 kn, što je smiješno“.

O peticiji ‘normalnih katolika’ 

"Pa smo imali ovu, meni osobno ludo zabavnu, peticiju ‘normalnih katolika’ gdje portal Index postaje zvanično glasilo ‘normalnih katolika’, kao što je Glas koncila valjda ‘nenormalnih’. Urnebesno je da peticiju ‘normalnih katolika’ na prva tri mjesta potpisuju dvije militantne SDP-ovke i jedna protestantkinja. To pokazuje jednu razinu plitkosti, netrpeljivosti, spremnosti na manipulaciju, lažno predstavljanje, umjesto da se na pluralnoj javnoj sceni nude vlastita stajališta i pokušava argumentima pridobivati građanstvo za svoje nekakve opcije“, rekao je Raspudić.

Peticiju je komentirala i Selak, kazavši kako je fascinirana činjenicom 'da se piše još jedna peticija'.

"Mislim da je to na jedan način i loše jer dovodi do moralne eutanazije. Ljudi se potpišu na peticiju i misle da su time obavili svoju građansku dužnost i više ne istupaju aktivno u pogledu stvari za koje se zalažu. Zanimljivo je pitanje kome se šalju te liste. Meni je nitko nije poslao. Očito postoje određene grupacije koje pišu i šire peticije da bi, na neki način, kreirali neku vrstu neformalnog javnog mnijenja“, smatra Selak.

Na Jokićevu prozivku da cinično gleda na peticiju, javio se Raspudić koji kaže kako je javno ciničan prema tome s obzirom na to da je peticija ovako formulirana.

"Potpisali su se kao ‘normalni katolici’. Tekst je iz perspektive pripadnika Katoličke crkve, a dolje u potpisu su vjernici i vjernice u RH. Radi se o lažnom predstavljanju koje je toliko prozirno da ću ja biti javno ciničan“, zaključio je Nino Raspudić.