RASPRAVA U OTVORENOM Ekonomist objasnio kako je došlo do toga da banke građane prebacuju u prešutna prekoračenja

Stjepan Čuraj, državni tajnik u Ministarstvu financija, naglasio je da ljudi koji koriste te minuse ih ne koriste iz neke obijesti, već iz sušte potrebe i to im ne smije biti ugroženo.

"Sva rješenja moraju biti transparentna, potrošači moraju biti informirani i treba biti administrativno rasterećeno", objasnio je.

Neće podržavati prijedloge rezanje minusa, smatra da to nije nikome u interesu.

"Do sada su se rezali minusi. Tko bi dobio smanjenje plaće ili ostao bez posla, banke su nudile reprogramiranje kredita. To nije nova pojava. Sada da se odluči 20, 50 ili 100, 500 tisuća građana ostati bez minusa, to ne", rekao je.

Direktor Hrvatske udruge banaka Zdenko Adrović rekao je da se traži rješenje da građani mogu nastaviti koristiti ovakav oblik.

Na pitanje jesu li banke krive jer su dopuštene minuse prebacile u prešutne, Adrović je objasnio da "ta dva proizvoda egzistiraju u zakonu i oni su ravnopravni".

"Banke su neke kamate pretvarale iz dopuštenih u prešutne, neke su ostavile paralelno, ima više različitih modela", dodao je

U prešutnom minusu je kamata rasla do 17 posto, Adrović kaže da je prosječna 10,97 posto, ona je puno viša od zakonski utemeljene u Hrvatskoj.

Vedran Šošić, glavni ekonomist HNB-a, rekao je da je 7,61 trenutno najviša EKS (efektivna kamatna stopa).

Komentirajući je li riječ o rupi u Zakonu, Šošić je rekao da su to dva različita proizvoda koja su različito regulirana. Prešutna prekoračenja su, smatra, trebala biti nešto što je kratkoročno i nižeg iznosa. Objasnio je kako je došlo do toga da banke građane prebacuju u prešutna prekoračenja. Kada je 2017. transponirana direktiva o izračunu EKS, i kada je uključen u izračun EKS trošak vođenja tekućeg računa, banke nakon toga građane postupno prebacuju u prešutna ograničenja.

Neki od prigovora koje su dobivali od potrošača su, objasnio je Šošić, da im je "banka ukinula ograničenja i tražila da doslovno sutra vrate cjelokupna sredstva".

Dodao je da su banke najčešće izlazile u susret potrošačima omogućavajući im da postupno vraćaju novac, ali nije uvijek tako jer banke nisu imale tu obvezu. Ako se zbog, primjerice promjene u prihodima ili poslovne politike banke dogodi da banka smanji nekome minus i on mora vratiti dug banci, namjera je da potrošač bude zaštićen, da ne ovisi o volji banke. Razdoblja vraćanja duga bi trebala biti, smatra Šošić, barem 12 mjeseci, a za veća dugovanja, bit će prijedlog da se ide na duže razdoblje.