Pupovčev tajming je sramotan, zahtjev SNV-a podsjeća na samoproglašenu srpsku autonomiju iz ratnih ‘90-ih

Između zahtjeva, od kojih je nekoliko spomenuto u sklopu posjeta srpskog predsjednika Aleksandra Vučića, onaj koji već sada izaziva političku buru jest zahtjev da "institucije srpske zajednice, posebno SNV i Zajedničko vijeće općina (ZVO), moraju dobiti status manjinskih samouprava, u skladu s njihovim posebnim osnivačkim izvorištima – dokumentima s međunarodnim karakterom, Erdutskim sporazumom i Pismom namjera".

Raniji pokušaji uspostave autonomije

Raniji pokušaj takvog srpskog zahtjeva stopirala je Vesna Pusić 2010. godine. Vlada Jadranke Kosor dala je u Sabor prijedlog odredbe da srpsko ZVO na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema dobije pravnu osobnost. Vesna Pusić tada je dobila podršku partnera iz SDP-a, ali i vladajućeg HDZ-a, te taj ustavni prijedlog nije prošao.

Ovaj put, SNV na čelu s Pupovcem šalje Vladi zahtjev kojim traži istu stvar: formiranje neke nove teritorijalne jedinice u Hrvatskoj temeljene na jednonacionalnom (manjinskom) principu. ZVO je nastao na temelju Erdutskog sporazuma iz 1995. godine i Pisma namjere Vlade iz 1997. godine o mirnoj reintegraciji istočne Slavonije. Čine ga vijećnici iz općina i gradova iz dijela Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije gdje Srbi imaju većinu.

Potpuno je neprihvatljivo da se dokumenti nastali zbog okončanja rata koriste za izgradnju društva danas. Slično Daytonu, to su bila privremena rješenja za izlazak iz rata, a ne model za trajnu arhitekturu Hrvatske. Ono što posebno bode oči jest to što bi stvaranje nove teritorijalne ili regionalne jedinice, to jest pokušaj davanja pravne osobnosti ZVO-u, zapravo značilo na mala vrata uvesti autonomiju koja neke može podsjećati na samoproglašenu srpsku autonomiju iz ratnih '90-ih.

Druga stvar je što bi takva zajednica stvorila i dvije kategorije Srba u Hrvatskoj: one iz istočne Hrvatske koji bi imali pravo na posebnu regionalnu jedinicu, i ostale. Sramotno je što je Pupovac zahtjev Vladi za samoupravom uputio upravo nakon što je u Hrvatskoj boravio Aleksandar Vučić, srbijanski predsjednik i jedan od najvećih ratnih huškača iz devedesetih, koji je otvoreno zazivao granice Velike Srbije.

Nezgodno je i to što ovakav zahtjev dolazi i u vrijeme kad se priprema objava novog memoranduma izvorno nazvanog ‘Deklaracija o opstanku srpskog naroda’ kojeg zajednički pripremaju Republika Srbija i Republika Srpska. Memorandum posebnu pažnju posvećuje pravu ‘Srba u resejanju’ na uporabu srpskoga jezika i ćiriličnoga pisma; pravu na izučavanje i njegovanje srpske kulture; pravu na izučavanje srpske povijesti/istorije i njegovanje srpske slobodarske tradicije; pravu na očuvanje nacionalne geografije; pravu na očuvanje i zaštitu srpskog kulturnopovijesnog/kulturnoistorijskog naslijeđa i pravu na informiranje na srpskome jeziku.

Usvajanje ove Deklaracije znači da su politikom Srbije ponovno zavladali, kao devedesetih godina prošlog stoljeća, etnonacionalisti i šovinisti. Ako uz to sve uzmemo u obzir i nedavno djelovanje srpske vanjske politike i Ivice Dačića, od izložbe o Jasenovcu u New Yorku, zahtjeva za razgraničenja na Kosovu, do sumnjivog ubojstva vođe kosovskih Srba Olivera Ivankovića, onda se zbog ovog zahtjeva SNV-a i Pupovca opravdano možemo bojati.

Priprema političkog terena

Pupovac je političku pripremu za ovakav zahtjev počeo u kolovozu 2017. godine kad je u beogradskoj Politici naveo pet prioriteta Srba u Hrvatskoj. Pupovac je u tom članku krenuo s konstatacijom kako je ostvarenje građanskih i temeljnih ljudskih prava Srba u Hrvatskoj pogoršano oslobađajućim haškim presudama hrvatskim generalima: ‘Nakon oslobađajućih presuda dvojici hrvatskih generala Gotovini i Markaču, donesenima u studenom 2012. godine, i ulaska Hrvatske u Europsku uniju, zaustavljen je napredak u ostvarivanju izgubljenih i neostvarenih prava Srba u Hrvatskoj. Od tog vremena pa do kraja 2016. došlo je do zastoja i/ili pogoršanja u njihovu položaju.’

Nakon toga je naveo pet strateških prioriteta Srba u Hrvatskoj: striktno provođenje međunarodnih sporazuma o položaju srpske manjine u našoj zemlji; borbu protiv povijesnoga revizionizma koji proizvodi mržnju protiv Srba i dovodi do nijekanja genocida počinjenog nad Srbima u doba NDH; borbu za jezičnu i obrazovnu ravnopravnost u ‘kroatocentričnom’ sustavnu obrazovanja, rad na razvoju i ekonomskoj održivosti povratničkih srpskih zajednica i sredina i razvijanje anti-asimilacijske politike, posebice one koja se, prema njemu, događa među mladima u gradskim sredinama.

Zahtjev SNV-a i Milorada Pupovca za formiranjem nove teritorijalne jedinice može značiti dvije stvari. Prva je da se Pupovac prepao sve većeg rasta i političkog utjecaja drugih srpskih stranaka u Hrvatskoj pa sad, poput nekada IDS-a koji je prijetio referendumom za autonomiju Istre, zahtijeva nekakvu etničku samoupravu.

Druga, zastrašujuća opcija jest da je Aleksandar Vučić s Miloradom Pupovcem krenuo u realizaciju novomemorandumske politike, pa Pupovac, zaboravljajući svoju hrvatsku domovinu, nacionalističkom retorikom i zahtjevima iz 1990-ih krenuo na sustav koji mu plaća unosne sinekure i saborske plaće. Kako bilo, ovakav zahtjev služi samo za bespotrebno podizanje tenzija.

Srpski rod i Hrvatska domovina 

Žalosno je kako lako Pupovac i vodstvo SNV-a lako zaboravljaju da su oni građani ove zemlje, sa svojim pravima i obvezama. Srbi iz Hrvatske rođeni u Hrvatskoj mogu i trebaju biti dio Hrvatske, a ne sluge beogradske velikosrpske i načertanijske politike koja ih je uvijek, kao Srbe prečane, ostavljale na cjedilu.