Pune četiri godine najdugotrajnije, neprekinute serije priča o braniteljima poginulim i nestalim u obrani Vukovara

U prosincu 2018. godine pričom 'Zna li Hrvatska tko je Marija Došen?’ na portalu Direktno.hr započela je najdugotrajnija, neprekinuta serija tekstova o braniteljima poginulim i nestalim u obrani Vukovara, ali i drugim temama usko vezanim za Bitku za Vukovar, koje istražuje i o njima piše suradnica portala Direktno.hr, književnica Tanja Belobrajdić.

Pišući o Vukovarcima, ali i onima koji su 1991. iz drugih dijelova Hrvatske, s različitim postrojbama ili kao dragovoljci došli braniti grad pod opsadom, od zaborava smo uspjeli sačuvati ne samo herojska djela brojnih branitelja za čija se imena po prvi put čulo, nego i prešućivane ratne zločine koji bi ostali zabilježeni samo u sudskim spisima. Na taj način, šira javnost je prvi put pročitala priču o ubojstvu Dragutina Molnara još u kolovozu 1991., istinu o mučnom ubojstvu pripadnika HOS-a Gorana Kitića – Kitare koji je nemilosrdno ubijen u Vukovaru u veljači 1992., a ne nakon sloma obrane Vukovara, kako se do tada vjerovalo, ili Zvonku Mikuliću koji je, iako je većina njegovih suboraca mislila kako nije preživio teško ranjavanje u studenom, u srbijanskoj bolnici proveo još dva mjeseca, gdje je i umro u siječnju '92.

Zahvaljujući tekstovima objavljenima na portalu Direktno.hr, brojne su obitelji nakon dugih godina saznale točne okolnosti pogibije ili nestanka svojih najmilijih, a pisanje o njima rezultiralo je tome da su neki od njih u rodnim mjestima dobili spomen ploču, ulicu ili orden. Osobito nam je drago da je, zbog istraživačkog rada na jednom od tekstova, za posmrtnim ostacima poginulog branitelja Siniše Lojdla ponovo pokrenuta potraga. Također, za nekoliko branitelja utvrđen je točan datum pogibije, na žalost, različit od onoga koji je obitelj ugravirala, tragom pogrešne informacije, na nadgrobne spomenike.

Opširno istraživanje i prikupljanje podataka iz ratne 1991. vrijedni su poštovanja, osobito s odmakom od 30 godina, no ono što tekstove Tanje Belobrajdić čini iznimnim njezin je pristup činjenicama te potpuno odsustvo senzacionalizma, uz najveću moguću dozu poštovanja prema obiteljima branitelja o kojima piše.