Pučka pravobraniteljica za portal Direktno potvrdila da je u zatvoru razgovarala s Nijazovom; odvjetnik Olujić komentirao tvrdnje Ruskinje: 'Ona laže'

O lošim uvjetima i nehumanim postupanjima u ruskim zatvorima često se u javnosti govorilo u kontekstu kršenja ljudskih prava koja su, čini se, pojam koji nije previše prepoznat u ruskom pravnom sustavu, a barem što se tiče hrvatske političko društvene scene, ponovno je ta tema aktualizirana ne samo ruskom agresijom na Ukrajinu, već i nedavnim incidentom zbog kojeg se Hrvatska ponovno našla u svjetskim medijima. 

Naime, u ponedjeljak 30. svibnja na granici sa Slovenijom uhićena je članica ruskog anarho-punk sastava Pussy Riot, Ajsoltan Nijazova, temeljem međunarodne tjeralice koju je za njom raspisao Turkmenistan, zbog čega joj je bio određen ekstradicijski pritvor.

Iz njega je Nijazova izašla 3. lipnja nakon odluke izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu koje je usvojilo žalbu njezine obrane.

"U šoku sam. Prije sat vremena sam razgovarala sa svojom odvjetnicom i bile smo uvjerene da ću vikend, ponedjeljak i utorak provesti u zatvoru, a sad sam na slobodi", kazala je Nijazova novinarima po izlasku iz Remetinca.

Uvjeti u našem zatvoru gori nego u ruskim zatvorima

Ključni argument prihvaćene žalbe, kako se doznaje, bila je činjenica da je Nijazova već u Rusiji, kao što je tvrdila, izdržala zatvorsku kaznu za djelo za koje ju je Turkmenistan potraživao preko Interpola. Tu presudu je njezina odvjetnica Lina Budak priložila uz žalbu.

Dodala je da u remetinečkom zatvoru ne postoje pravila za zatvorenice te da muškarci imaju pravo na šetnju dva puta u danu, dok žene mogu to pravo iskoristiti samo navečer.

''Žene ne mogu vidjeti sunčevu svjetlost, a muškarcima je omogućeno vježbanje. Ja sam htjela džogirati tijekom svoje šetnje, ali mi to nije bilo dopušteno'', nadodala je Nijazova nadovezujući se na raniju izjavu njezine odvjetnice koja je kazala da je posebno brine "da mi je klijentica jučer rekla da su uvjeti u našem zatvoru gori nego u ruskim zatvorima gdje je odrobijala punih šest godina", tvrdi odvjetnica.

Ministarstvo pravosuđa demantiralo je optužbe: "Nakon određivanja istražnog zatvora, proveden je postupak prijema u zatvorski sustav. Istražnoj zatvorenici predana je čista posteljina, higijenske potrepštine, papuče i spavaćica. Također, neistine su informacije da zatvorenici nije omogućeno tuširanje, niti odmor. Dodatno, u roku od 24 sata istražnu zatvorenicu pregledala je zatvorska liječnica upravo kako bi joj se pružila sva potrebna medicinska pomoć". Također su demantirali njezine tvrdnje da joj je uskraćena hrana (više pročitajte ovdje).

'Hrvatska je morala izvršiti određene provjere'

Kako su prenijeli svi mediji, a njeno puštanje zatražilo više organizacija, među njima i Amnesty International, zanimalo nas je mišljenje stručnjaka je li Hrvatska u ovom slučaju pogrešno postupila.

"Meni je drago da u ovakvoj šizofreničnoj situaciji ljudi iz javnosti istupaju protiv Putina u Rusiji, to je svakako pozitivno, međutim ono što je u ovom slučaju su određene činjenice, a to je da je ona očito željela ući u Hrvatsku i da su hrvatske vlasti nju zadržale zbog toga što je protiv nje postojala potjernica. Tu Hrvatska bez izuzetka, kada postoji određena potjernica, mora izvršiti određene provjere, tu osobu uhititi, smjestiti u istražni zatvor i pogledati o čemu se radi. U ovom slučaju je očito utvrđeno da je ona odležala tu kaznu i hrvatske vlasti su je nakon četiri dana pustile na slobodu", kazao je u svom komentaru na cijeli slučaj odvjetnik Željko Olujić .

Nijazova je putem svoje odvjetnice, ali i po izlasku iz istražnog zatvora poručila da su uvjeti u hrvatskim zatvorima gori nego u ruskima, što je s obzirom na sve poznato o Rusiji i njihovim zloglasnim zatvorila djelovalo kao vrlo teška optužba.

Prisilan rad žena u kaznenim kolonijama

Prema posljednjih službenim podacima, u ruskim ustanovama kazneno-popravnog sustava (koje čine zatvori, kaznene kolonije, kaznena naselja i istražni zatvori) zadržano je 468.237 osoba, od čega su 39.120 žene, koje svoju kaznu odrađuju u prilično rigidnim uvjetima, a mi ovdje donosimo tek nekoliko crtica.

Naime, žene su u ruskim zatvorima primorane na prisilni rad što je najbolje opisala u otvorenom pismu upravo članica Pussy Riota, Nadežda Tolokonjikova. Nakon što je prebačena u kaznenu koloniju u Mordoviji,  zatvorenice su bili prisiljene raditi u šivaćim radionicama po 16-17 sati dnevno, bez ikakvih slobodnih dana, spavati samo četiri sata po noći i bile su izloženi stalnim prijetnjama zatvorske uprave. Kako Riddle prenosi izjavu šefa "Zone Prave" Sergeja Petrjakova, "u mnogim ženskim kolonijama koje imaju proizvodne pogone, dostupan je 'dobrovoljni' prekovremeni rad. U stvarnosti, međutim, prekovremeni rad daleko je od "dobrovoljnog".

Žene su prisiljene potpisivati ​​izuzeće u kojima se navodi da su spremne raditi prekovremeno i vikendom "vlastitom voljom". Svi zatvorenici koji to odbiju mogu zaboraviti na uvjetni otpust i neizbježno će se suočiti s konfliktnim situacijama unutar kolonije jer, ako zatvorenik odbije raditi prekovremeno, drugima ne preostaje ništa drugo nego povećati vlastitu razinu produktivnosti. Također se u tekstu navode da su one koji se pokušavaju oduprijeti upravama kolonija, podložne različitim mučenjima zbog čega su im "materijalni i životni uvjeti jednostavno nehumani".

Olujić: Ona doslovno laže

Olujić je tvrdnje Nijazove da su uvjeti u hrvatskim zatvorima gori od onih u ruskima ocijenio kao "ekshibicionističkima".

"Što je ona očekivala, da će je hrvatske vlasti smjestiti u hotel s pet zvjezdica? Ona je u tom trenutku morala podleći čemu i svi ljudi koje se u tom trenutku zatvara. Prema tome, ona doslovno laže kada tvrdi da su uvjeti u hrvatskim zatvorima gori nego li u ruskima i tu ne treba puno velikih komentara. Sumnjiva je ona sama po sebi kada iznosi takve neistine u zemlji u koju je željela ući, a očito u htijenju da bude zapažena i da bude u prvome planu. To je prije svega nije objektivno i u svakom slučaju tome ne treba pridavati posebnu važnost jer se radi o aktivistima koji prvenstveno uvijek žele biti u prvom planu i da se u javnosti o njima piše", komentirao je odvjetnik paralelu između ruskih i hrvatskih zatvora za Direktno.

Naime, hrvatske vlasti pritvorile su je temeljem Interpolove tjeralice na zahtjev turkmenistanskog pravosuđa, a zbog optužbi da je sudjelovala u krađi gotovo 20 milijuna dolara iz tamošnje središnje banke. Postupanjem su i slovenska i hrvatska strana utvrdile da je Nijazova zbog navedenih optužbi već provela šest godina u ruskom zatvoru.

"Pravosuđa svih zemalja su pomalo inertna, da tako kažem, i treba određeno vrijeme da se izvrše određene provjere. To uopće ne znači da to što je ona bila četiri dana u zatvoru, da je to bila greška hrvatskih vlasti. Potjernice su vrlo bitne za pravnu sigurnost i protok ljudi kroz granične prijelaze i to ni u kom slučaju ne može se uzimati za zlo u ovom slučaju Hrvatskoj koja je postupila lege artis i morala je postupiti dok ne izvrši određene povjere i to je u roku četiri dana te provjere izvršene i ona je puštena na slobodu", kaže Olujić.

Kritike upućene hrvatskim vlastima izostavile su važnu činjenicu - Schengen

Dva dana nakon uhićenja, ispred Remetinca održana je presica za javnost na kojoj su članice Pussy Riota uz prisustvo odvjetnice uhićene konstatirale da ih brine to što je Nijazova slobodno putovala po europskom kontinentu, po članicama EU-a, Švicarskoj itd., "a jedino je zapela u Sloveniji gdje je sve brzo riješeno, a u Hrvatskoj je pritvorena".

"Granica Slovenije i Hrvatske je Schengenska granica i to što je ona prošla kroz druge države i nije prošla određene provjere koje su trebale biti učinjene ne znači da je Hrvatska učinila nešto što nije smjela učiniti. Hrvatska je to morala učiniti, imperativ je postupiti po toj potjernici. Radi se o Schengenu i to što je ona putovala kroz druge zemlje gdje uopće nisu potrebne provjere na graničnim prijelazima ne znači da takva provjera neće biti izvršena na Schengenu, odnosno na prijelazu hrvatske i slovenske granice", zaključio je Olujić.

Drugim riječima rečeno, da nema Schengena, vrlo vjerojatno nitko ne bi ni pogledao putovnicu Nijazove.

Nastup u MSU

Pussy Riot su, kako stoji u najavi Muzeja suvremene umjetnosti povodom njihovog nastupa na otvorenju 9. Ljeta u MSU, ruski feministički, anarhistički, punk rock sastav sa sjedištem u Moskvi poznat po izvođenju politički motiviranih prosvjednih performansa. Grupa je osnovana u ožujku 2011. godine, a temeljem njihovih javnih istupa koji imaju političke i šire društvene konotacije usmjerene protiv Putinovog režima, na javnim mjestima su izvodili provokativne performanse iz kojih su onda nastajali glazbeni spotovi.

Svjetski poznati grupa je postala 2012. godine nakon performansa "Punk molitva: Majko božja, uzmi Putina" u moskovskoj Katedrali Krista Spasitelja. Tada su tri članice Pussy Riot sastava, Nadežda-Nadja Tolokonjikova, Marija-Maša Aljohina i Ekaterina Samucevič uhićene i osuđene za huliganizam i poticanje na vjersku mržnju.

Samucevič je puštena u žalbenom postupku nedugo nakon osuđujuće presude, dok su Aljohina i Tolokonjikova iz zatvora izašle tek koncem 2013., nakon gotovo dvije godine u sklopu amnestije koju je pokrenuo Putin i koju je podupro ruski parlament, a cijeli proces poklopio se s 20. godišnjicom ruskog ustava. 

Kako je u telefonskom razgovoru tada za The Guardian Tolokonjikova potvrdila da će se dvojac pušten iz zatvora sada okrenuti projektu koji će se boriti za prava zatvorenika u ruskom zatvorskom sustavu.

'Važno je promijeniti zarobljeničke logore kako bismo mogli početi mijenjati Rusiju'

"Rusija je izgrađena na istoj liniji kao i zarobljenički logor u ovom trenutku, tako da je važno promijeniti zarobljeničke logore kako bismo mogli početi mijenjati Rusiju".

Aljohina je svoju zatvorsku kaznu opisala kao vrijeme "beskrajnih poniženja", uključujući prisilne ginekološke preglede.

Rekla je: "Odlučila sam postati aktivistica za ljudska prava kada sam shvatila kako je lako službenicima donijeti odluku i prisiliti žene da se pregledaju u najintimnijim dijelovima tijela. Ruski dužnosnici ne bi trebali ostati nekažnjeni, ne mogu imati ovu vrstu apsolutne moći nad nama."

Aljohina je rekla da je njezin izlazak iz zatvora također izgledao "više kao tajna specijalna operacija nego čin humanizma". Probudili su je i rekli da je puštena, ali su zatvorski službenici spakirali njezine stvari ne dopuštajući joj da sama odluči što želi ponijeti, a što ostaviti drugim zatvorenicima. Nije dobila priliku da se oprosti od prijatelja koje je stekla u zatvoru, već su je odveli do automobila i izvezli iz zatvora. Ostavljena je na željezničkoj postaji u Nižnjem Novgorodu sa svojom putovnicom, ali bez novca, i dalje je nosila zatvorski kombinezon s utisnutim imenom i brojem zatvorenika, piše The Guardian.

Za što se u stvari teretilo Nijazovu?

Kako je o njima pisao The Moscow Times prošle godine, Pussy Riot je više labav kolektiv nego definirana grupa, s članstvom obično u rasponu od tri do 11 žena u bilo kojem trenutku. Upravo 2021. članovi kolektiva završavali su po zatvorima jer su neki od njih među tisućama Rusa uhapšenih širom zemlje dok su 23. siječnja protestirali zbog puštanja Alekseja Navaljnog. 

Slučaj uhićenja Nijazove od strane hrvatskih vlasti samo je jedan u nizu posljednjih epiloga međunarodnog financijskog skandala s turkmenistanskom centralnom bankom koji se u medijima povlači od 2002. godine. Naime, prema tekst Eurasianeta iz 2011. godine, tada su (2002. godine, op.a.) njemački obavještajci otkrili da je zaposlenik Turkmenske središnje banke, Arslan Kakaev, službenik odjela za međunarodna plaćanja, iz svoje banke u Turkmenistanu izvukao 41 milijun dolara i prebacio ih u Deutsche Bank, a zatim u druge banke.

Kakaev je kasnije ubijen u St. Petersburgu 2003. Tada je rečeno da će Nijazova i ruski državljanin Saveliy Burshtein pokupiti 19,3 milijuna dolara. Prema tužiteljima, velik dio novca tada je u Češkoj nestao u hotelijerstvu, industriji u kojoj se novac često pere.

Burshtein je tada optužen za izvlačenje 19,3 milijuna dolara iz Središnje banke Turkmenistana i osuđen na šest godina zatvora, ali je Nijazovoj suđeno u odsustvu nakon što je uspjela pobjeći u inozemstvo i do svog izručenja iz Švicarske Rusiji ostala na slobodi nekih osam godina.

Pučka pravobraniteljica: Bila sam u zatvoru i razgovarala s Nijazovom

O cijelom događaju poslali smo upit pučkoj pravobraniteljici Teni Šimonović Einwalter koja je za portal Direktno potvrdila da je njezin Ured pokrenuo postupanje oko cijelog slučaja  s Nijazovom.

"Mi smo nakon objave informacija o lišenju slobode gospođe Nijazove otvorili predmet na vlastitu inicijativu i tražili potrebne informacije od Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva pravosuđa i uprave. Također, prošli tjedan sam bila u Zatvoru u Zagrebu i razgovarala s gospođom Nijazovom, ali i drugim zatvorenicama, i tada su nam dale informacije koje bi mogle ukazivati na različito postupanje prema muškarcima i ženama u zatvoru, primjerice kod organizacije dnevnih aktivnosti. Na temelju toga smo također otvorili predmet, u kojem ćemo surađivati s pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova", poručila je Šimonović Einwalter.

Oba predmeta su još otvorena pa u ovom trenutku ne mogu detaljnije govoriti o njima, dodala je.

Za komentar smo se obratili i odvjetnici Nijazove Lini Budak koja ju je zastupala u slučaju uhićenja u Hrvatskoj, ali nismo dobili odgovor.