Psihologinja upozorila roditelje: 'To je znak da je dijete već puno pretrpjelo'

Djeca često o problemu vršnjačkog nasilja šute, pa smo u jednom od ranijih tekstova ukazali na znakove na koje treba obratiti pažnju poput nagle promjene raspoloženja i ponašanja, emocionalne uznemirenosti ili izolacije. U znakove na koje roditelji trebaju reagirati zasigurno spadaju i prestanak druženja s prijateljima ili izbjegavanje druženja, školskih izleta ili pak  škole te učestale glavobolje i bolovi u trbuhu bez medicinskog uzroka...

Dječja psihologinja Žana Pavlović  za portal Direktno istaknula je kako je s novim valom nasilja vidljiva činjanica da su nasilnici sve mlađi i organiziraniji te da nasilje dobiva novi oblik ili dimenziju, stvara se jedna nova razina nasilja. "Već odavno ne postoji autoritet i ta kriza autoriteta traje godinama, zasigurno zadnjih desetak godina otkad je dijete stavljeno na određeni pijedestal. Djetetu je dano više ovlasti nego što mu je potrebno. Ono ne može samostalno odlučivati o puno stvari jer nije dovoljno zrelo niti ima dovoljno osobnog, a ni životnog iskustva. S ponašanjem tipa 'evo djetetu sve što želi' dovodimo do vala popustljivog odgoja koji nas je doveo i do pada autoriteta", istaknula je stručnjakinja.

Istaknula je i da vrlo brzo međuvršnjačko nasilje zapravo iz školskih klupa prijeđe na ulice i da u današnje vrijeme nasilnici ne prezaju ni od čega, pa se čak i organiziraju za određena kriminalna djela. Upozorila je zatim na porast nasilja na društvenim mrežama. "Cyber nasilje nije ni pod kakvom  kontrolom, roditelji su nemoćni, a ponekad se čini kada se obratite institucijama ili školama da ne reagiraju uopće ili pak reagiraju prekasno. Dakle, kao da uopće nemamo razrađen sustav, tko bi se time trebao baviti, roditelji, policija, škola, centar za socijalnu skrb itd.?" Naglasila je i kako je nasilje na internetu specifičnost našeg doba i usporedila to s ranijim vremenima prije pojave društvenih mreža. "Iako je i tada postojalo vršnjačko nasilje negdje se to nasilje počelo i završilo, na ulici, u školi ili na igralištu, a sad je to sveprisutno. Ne možete se od toga odmaknuti. Vi nemate kontrolu nad tim videom koji postavite na neku društvenu mrežu ili na platformu. Za taj video sazna za pet minuta cijeli razred, za 10 minuta cijela škola, a za pola sata gotovo cijeli grad", upozorila je psihologinja.

FOTO: Zeljko Puhovski / CROPIX

'Treba se baviti i nasilnicima'

Istaknula je da se danas dovodi do situacije da se na nasilje ne reagira. "Nažalost, što primjećujem u svom svakodnevnom radu, je da smo ponekad prestali reagirati na nasilje, da nasilje normaliziramo. Ne možemo ništa više napraviti. Ponekad čak i potičemo to nasilje kao mogućnost rješavanja problema. Agresivniji  smo kao društvo i onda je normalno da i djeca to vide. Kada svemu tome dodadmo nasilje na internetu, u videoigricama onda se to pretvori u jedan val nasilja koji imamo sada. Nažalost živimo u tome", rekla je psihologinja.

Ukazala je i na još jedan 'propust'. Istaknula je naime kako je važno baviti se žrtvama i posvetiti im pažnju i pružiti pomoć, ali naglasila da često izostaje bavljenje s nasilnicima. "Rekla bih da se mi danas bavimo žrtvama, po meni nedovoljno. Žrtvama se treba baviti, ali tu ne treba biti kraj našim aktivnostima. Naime, nikako se ne bavimo nasilnicima, a njima se isto treba baviti. Nitko ili rijetko tko se njima bavi, a to je potrebno jer djeca nisu rođena kao nasilnici". Ukazala je i na određena ponašanja kod djece i mladih. "Ako vi imate potrebu svaki dan u školi ili negdje drugo nekome nešto ružno reći, oteti mu marendu, uzeti dva, tri eura, natjerati da skače na jednoj nozi ili skinuti mu hlače, baciti knjige u kontejner, onda vi niste zadovoljno dijete. Niste ispunjeno dijete i vama se nitko zapravo ne bavi". 

Ovo su mučni detalji vršnjačkog nasilja u Maksimiru: Verbalno ga vrijeđali pa udarili palicom

Istaknula je i važnu ulogu roditelja te čestu pogrešku koju nenamjerno činimo. "Roditelji mogu utjecati na prevenciju nasilja, ali često na početku ona izostane. Ne reagiramo čak ni mi kao roditelji ponekad kad se djeca obrate pa kažemo: Ma nije to ništa, samo se makni od njega i slično. I roditelji su vrlo često isključeni, znači to je jedna karika koja nedostaje da roditelji shvate pravovremenu reakciju. Kada dijete dođe u modricama kući, kad to nasilje postane nekako vidljivo, onda je to znak da je dijete već puno puno toga pretrpjelo u sebi", zaključila je psihologinja Pavlović za Direktno.