KAKO SE VRATITI U 'NORMALAN' ŽIVOT?

Psihologinja Dina Čarija za Direktno: 'Ovo je potpuno nova globalna situacija, nitko se još u ovoj generaciji nije susreo s ovako velikom pandemijom, a sve učimo u hodu'

Autor

Andrea Latinović

Dina Čarija, mr. spec. klinička psihologinja radi u Specijalnoj bolnici Goljak, poznatoj kao Bolnici za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama. Također radi i pri udruzi Holos koja se bavi širokim spektrom psiholoških djelatnosti, a u njoj je voditeljica Programa i projekata za djecu.

22.04.2020. u 22:08
Ispiši članak

Čarija iza sebe ima 25 godina kliničkog radnog iskustva u zdravstvenom sustavu, posebice u područjima dječje razvojne psihologije, neurorazvojnih poremećaja i specifičnih kognitivnih smetnji. No, značajno radno iskustvo stekla je i na poslovima vještačenja u području sustava socijalne skrbi.

Bavi se također savjetodavnim i psihoterapijskim radom s djecom i odraslima. Usmjerena je na stalno profesionalno usavršavanje te je pohađala brojne stručne seminare i edukacije iz područja raznih specifičnih neurorazvojnih smetnji i smetnji ponašanja.

Objavila je niz stručnih radova koji su izlagani na domaćim i međunarodnim stručnim skupovima. Dominantni profesionalni izazovi su usavršavanje sustava pomoći djeci sa specifičnim smetnjama učenja, usavršavanje dugotrajnog sustava podrške različitim manjim socijalnim skupinama te istraživanja u području socijalne psihologije.

Upravo ovo teško razdoblje koje prolazi cijeli svijet, izolacija, karantena, kako je već tko naziva, povod su za razgovor s kliničkom psihologinjom, prof. Dinom Čarijom.

Kako komentirate najavu ublažavanja mjera i kako će se to manifestirati na građane, odnosno, njihovo psihičko stanje?

Stavovi i osjećaji građana, kako se da zamijetiti prema komentarima i reakcijama na društvenim mrežama, prema ublažavanju mjera oprečni su pa i složeni. Jedan dio reakcija ukazuje da su građani s olakšanjem dočekali promjenu koja signalizira bilo kakvu 'normalizaciju' svakodnevnog života, razdoblje lockdowna bilo je relativno dugo i psihološki zahtjevno na puno načina. Također, za mnoge će značiti i povratak svojem redovnom poslu pa tome i smanjenju tjeskobe i egzistencijalnog straha, s obzirom da su mnoge djelatnosti potpuno ugašene i s pravom se strahuje za dalju ekonomsku budućnost.

Drugi dio reakcija odražava skepsu prema ublažavanju mjera i zabrinutost oko daljega tijeka ove pandemije. Ovo je potpuno nova globalna situacija, nitko se još u ovoj generaciji nije susreo i nema iskustva s ovako velikom pandemijom. Sve se još uči 'u hodu'.

Profesor Igor Rudan izražava bojazan da se ne dogodi scenarij pretjerane 'opuštenosti' građana, s obzirom na dosadašnje vrlo dobre rezultate Hrvatske u borbi protiv pandemije, kaže kako se nada da Hrvatska neće uskoro 'postati žrtva svojih dobrih rezultata'.

U svijetu se još na neki način, kako imam uvid, 'eksperimentira' s popuštanjem mjera. U Kini se, primjerice, nakon prvih naznaka gašenja pandemije, pokušalo s otvaranjem muzeja i kina, koja su potom zatvorena – nakon svega nekoliko sati. U svakom slučaju, popuštanje mjera treba izvesti oprezno i vrlo promišljeno, planski, imajući u vidu prirodu svake djelatnosti, ograničiti fizičke kontakte u skladu sa svim ranijim preporukama epidemiologa i infektologa, izbjegavajući sve nepotrebne rizike.

Pri tome će niz djelatnosti, naročito, primjerice, uslužne, proći kroz neophodne i značajne modifikacije. Svakako, ublažavanje mjera tražit će od nas i dalje dodatan psihološki angažman i daljnje adaptacije ponašanja u izbjegavanju zdravstvenih rizika.

Stavimo poseban naglasak na djecu; kako su ona doživjela ovo teško vrijeme izolacije, imate li kakve pokazatelje o pojačanim stanjima anksioznosti, depresije, ili su djeca ipak prilagodljivija, a samim time i lakše podnose ovakve stresne situacije?

Na stranicama naše udruge Holos, u tekstu koji posebno govori o reakcijama djece i mladih, dosta se naglašavaju pojačani roditeljski zahtjevi u novonastaloj situaciji i načinima reakcija kod djece, naročito imajući u vidu razvojnu dob. Roditeljska uloga zahtjevna je i u svakodnevnoj situaciji; i u uobičajenim životnim okolnostima, kako se navodi, roditelji imaju odgovoran zadatak zadovoljavanja djetetovih potreba i osiguravanja optimalnih uvjeta za djetetov rast i razvoj.

Što bi svaki roditelj trebao savjetovati svojem djetetu radi lakše prilagodbe nakon mjesec i pol boravka u kući?

Općenite su preporuke roditeljima u ovako kriznoj situaciji da najprije objasne djetetu aktualne izvanredne okolnosti, izuzetno je bitno da naglase i važnost pridržavanja svih mjera zdravstvene zaštite, novog tzv. zdravstvenog ponašanja. Također, treba pomoći djetetu da izrazi svoje osjećaje u, za njega zahtjevnoj situaciji punoj iznenadnih i neočekivanih restrikcija.

Mlađe će dijete, primjerice, kroz igru i crteže rado izraziti svoje tjeskobe i preokupiranosti. Igrajući se s njima i crtajući, odrasli će izravno doznati što dijete najviše muči. Treba im pružiti i što više fizičkog kontakta.

Adolescenti su više voljni razgovarati pa roditelji trebaju potaknuti otvoren i iskren razgovor, roditelj može izravno reći koliko su ove situacije svima, pa i njima, neugodne i teške, a osjećaji koji se javljaju prirodni i očekivani u teškoj situaciji.

Neobično je važan savjet o strukturiranju djetetove svakodnevne rutine. Poželjno je da se napravi raspored dnevnih aktivnosti kako bi se djetetu dalo i dodatan osjećaj stabilnosti, ali i da bi se kasnije lakše vratilo na svakodnevne obaveze, kada prođe izvanredna situacija.

Sve ovo odnosi se također i na djecu koja pohađaju posebne terapijske programe, a koji su im sada uskraćeni. Roditelj također može u novonastaloj situaciji i organizirati dodatne djetetove aktivnosti koje raduju dijete, a imaju i edukativnu svrhu. Mogu se učiti, primjerice, nove vještine, u skladu s djetetovom razvojnom dobi -kuhanje, vrtlarenje, a mnogu djecu raduje učenje novih likovnih tehnika, ili učenje stranih jezika.

 

 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.