Psihologinja Dina Čarija za Direktno: 'Dok je bio lockdown, imali smo jasna pravila; sada Stožer mora jasno komunicirati da bi ponovno dobio povjerenje'

Sve je više fizičkih obračuna diljem svijeta, nastalih kao posljedica toga što neki ljudi nisu željeli nositi zaštitnu masku, iako je ona u većini država sada obavezna, posebice u gradskom prijevozu, ali i u trgovinama.

Mnogi se žale da im nošenje maski izaziva probleme, od dišnih, do onih u kojima im izaziva gušenje, ali i psihičke nelagode. Razina stresa i tjeskobe u društvu je iznimno visoka, a svaki, pa i najmanji spor lako se pretvara u fizičke okršaje.

Što i kako dalje, hoćemo li se moći prilagoditi tom ''novom normalnom'' životu, u kojega smo, gotovo preko noći, doslovce, gurnuti? 

O ovoj smo delikatnoj situaciji razgovarali s Dinom Čarijom, mr. spec. kliničkom psihologinjom iz Specijalne bolnice Goljak, poznatoj kao Bolnici za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama. Također radi i pri udruzi Holos koja se bavi širokim spektrom psiholoških djelatnosti, a u njoj je voditeljica Programa i projekata za djecu.

''U situaciji koja je 'visoko strukturirana', vrlo jasna u pogledu svojih osobina, zahtjeva i granica, ljudi se ponašaju posve jednako, u većini, neovisno o svojim osobinama ličnosti, ili pak motivaciji. Situacija je jasna, a pravila su striktna. Kažem u šali, pridržavaš ih se neovisno od toga jesi li optimist, ili pesimist. Najočigledniji je primjer u prometu: neovisno o našim osobinama ličnosti, ili osobnim stavovima, poštuju se dogovoreni prometni znakovi i pravila, dosljedno; 'poštovatelji' ih se striktno pridržavaju stalno, kako bi promet mogao uopće funkcionirati. Njihovo eventualno kršenje se odmah vrlo jasno uočava, a također su vrlo jasne i posljedice nepridržavanja prometnih pravila, katkada na žalost, odmah i sa vrlo teškim ishodima'', kaže Dina Čarija za Direktno.

Dok je bio lockdown, pravila su bila jasna

I nastavlja dalje obrazlagati:

''Situacije koje su manje strukturirane i jasne, podložne su različitim tumačenjima, a naše osobine ličnosti su te koje onda češće igraju ulogu i u tumačenju situacije i našem daljem ponašanju. Primjer slabije strukturiranih situacija je, primjerice, socijalna situacija neformalnog druženja. U danim epidemiološkim okolnostima, jasno se uočava obrazac učinka jasnih uputa i s njima povezanih ponašanja i stavova.

Za vrijeme lockdowna, pravila su bila prilično jasna. Nije se dvojilo, u većini, o važnosti socijalne distance, nužnosti nošenja maski, upotrebi dezinfekcijskih sredstava, o nužnosti samoizolacije kada je to situacija zahtijevala. Prazne ulice gradova jasno su ukazivale da se građani pridržavaju uputa Stožera, a učinkovitost mjera jasno se ogledala u izvrsnoj epidemiološkoj slici, koja nas je u svijetu predstavila kao jednu od najuspješnijih zemalja u obuzdavanju epidemije.

I nakon početnog popuštanja mjera, imali smo neko vrijeme izvrsnu epidemiološku situaciju i čak nekoliko tjedana u čitavoj zemlji nije bilo novozaraženih. Nakon otvaranja granica, naša se situacija znatno promijenila. Od striktnih pravila i restrikcija, naši su građani svjedočili ulaženju u našu zemlju bez, ili s minimumom kontrole turista, stranih građana i povratnika naših građana iz inozemstva'', navodi psihologinja.

Sve nejasnije poruke Stožera

''Počinje drugi val epidemije kod nas a upute i ponašanje samog Stožera sve su nejasnije i zbunjujuće za građane. Građani svjedoče velikoj nejasnoći i pripadnika Stožera u uputama, a također se u javnosti uočava niz nedosljednosti kada su u pitanju naši vodeći političari koji krše pravila o grupnim okupljanjima, poštovanju socijalne distance pa čak i o samozolaciji.

Ovakav kaos u komuniciranju i ponašanju u jednoj posve novoj, velikoj i nepredvidljivoj pandemiji, koja je zastrašujuća dodatno time i što joj se ne nazire kraj, rezultira kaosom ponašanja u dijelu populacije, a razina ionako visoke opće anksioznosti u društvu, raste. Naravno, i u situaciji jasnih i preciznih uputa, a također i informacija o bolesti i pandemiji, postoji dio populacije koji radi svojih osobina ličnosti negira situaciju, traži 'dodatna značenja' iz dobivenih informacija, konstruira dijelove informacija koje nedostaju u početku događaja. Jedan dio ljudi svojim će 'pobunjeničkim' ponašanjem u nepridržavanju mjera nastojati zapravo nastojati reducirati vlastitu anksioznost i stvoriti prividan osjećaj kontrole.

Ali, što se tiče većine građana, jasne upute i informacije o korisnosti mjera u zaštiti drugih i samozaštiti, urodit će boljem pridržavanju pravila ponašanja u epidemiji, a također će rezultirati i jačim psihološkim doživljajem kontrole situacije. Propuste u uputama i nedosljednost, koja jako zbunjuje naročito imajući u vidu početne, vrlo striktne propozicije ponašanja, Stožer mora vrlo jasno iskomunicirati da bi ponovno dobio povjerenje građana, a potom od njih adekvatna zdravstvena ponašanja''.

Na kraju razgovora Dina Čarija zaključuje:

''Ovo je podjednako važno za sadašnji trenutak u kojem se upute općenito ne doživljavaju više toliko važno, jasno i vjerodostojno kao na početku epidemije pa smo svjedoci i masovnih ignoriranja u vidu nesmetanih grupnih, većih okupljanja, kao i za daljnji nastavak vođenja ponašanja u najvećoj pandemiji našeg doba''.