osobni OBRAČUN

Prozvani Bože Vukušić ekskluzivno komentira Leljakove optužbe

Autor

Direktno.hr

Glavni tajnik Počasnog bleiburškog voda Bože Vukušić, kojeg je Roman Leljak u današnjoj objavi na Facebooku prozvao da ga je izdao i predao dokumente Jutarnjem listu, ekskluzivo za Direktno.hr komentirao je optužbe na njegov račun. Leljak je podsjećamo, nakon svojeg otvorenog stava o potrebi otvaranja državnih arhiva, doživio medijske napade u Hrvatskoj.
09.02.2017. u 22:20
Ispiši članak

Podsjećamo, Bože Vukušić je bio jedan od glavnih svjedoka na suđenju bivšim obavještajcima Zdravku Mustaću i Josipu Perkoviću u Münchenu, a koji su osuđeni na doživotni zatvor zbog pomaganja u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića.

Roman Leljak, slovenski publicist i istražitelj Udbinih arhiva iz Slovenije, progovorio je o medijskim napadima na njega i tko ga je izdao, u današnjoj objavi na svom Facebook profilu. Optužio je Vukušića da je predao dokumente Jutarnjem listu:

'18.00 sati - Bože Vukušić, glavni tajnik Bleiburškog voda, predaje pripremljene dokumente Jutarnjem listu i počinje napad na Romana Leljaka', napisao je Leljak, a što smo ranije u četvrtak objavili.

Bože Vukušić je ekskluzivno na direktno.hr-u reagirao na ove optužbe, a odgovor prenosimo u cijelosti:

"Navodi Romana Leljaka o kojima me pitate zapravo potvrđuju tvrdnje iz članka u Jutarnjem listu o njemu kao sigurnom lažljivcu. Na okolnost da se u njegovom slučaju radi i o mogućem prevarantu bio sam još ranije upozoravan s više službenih instanci iz zemlje i inozemstva.

Podaci koji su u Jutarnjem listu izneseni o Romanu Leljaku u najvećoj mjeri su objavljeni prije više od pola godine na portalu Želimira Kužatka iz Ljubljane.

A dio njih objavljen je još prije dvije godine na slovenskoj verziji Wikipedije te prije više pola godine i na hrvatskoj verziji Wikipedije.

Uvjerivši se osobno u ozbiljnost navedenih upozorenja i javno dostupnih podataka, početkom prošle, 2016. godine obustavio sam svaku suradnju s Romanom Leljakom. S tim upozorenjima i informacijama upoznao sam uži krug svojih suradnika; neki su ih ozbiljno shvatili, a neki nisu. Kako, zašto?! - to je tema o kojoj će se u sljedećem razdoblju sigurno još raspravljati, pa će to biti prilika za dodatne analize i obrazlaganja.

Već iz navedenog proizlazi da je potpuna besmislica kako bi bilo potrebno da ja dostavljam podatke novinaru Jutarnjeg lista o Romanu Leljaku, koji su u cijelosti bili dostupni na internetu. Pored toga, pripremajući odgovor na vaša pitanja, pročitao sam članak na Maxportalu u kojem piše da je na njihovu adresu još prije desetak dana stigla poštanska pošiljka iz Ljubljane s podacima o Romanu Leljaku, koji su sada objavljeni u Jutarnjem listu.

Tvrdnja Romana Leljaka da sam ja u utorak, 7. veljače o.g., u 18.00 sati, nekom novinaru Jutarnjeg lista predao dokumentaciju o njemu, ne samo da je iz navedenih razloga nelogična i netočna – nego je i podla glupa izmišljotina. Tog dana, upravo u 18.00 sati, bila je zakazana sveta misa zadušnica za hrvatskog domoljuba, pukovnika HV-a, Nediljka Vegara, inače moga prijatelja i suborca još iz emigrantskih dana, u kapelici Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu (Ilica 242).

Na parkiralište HKS-a došao sam 15-tak minuta ranije i tamo zatekao, među ostalima, državnog tajnika Ministarstva hrvatskih branitelja Ivana Vukića. Svetu misu zadušnicu predvodio je rektor Sveučilišta Željko Tanjić, s kojim sam se kasnije i pozdravio", stoji u odgovoru Bože Vukušića.

Leljakova poruka na Facebooku

Podsjetimo, što je sve Leljak napisao u podužoj objavi u kojoj je objasnio zašto je otišao iz Hrvatske i zašto se više ne vraća.

Leljakovu objavu na Facebooku prenosimo u cijelosti.

"Dnevnik R. Leljaka

07.02.2017
08.30
Sevnica. Stojim pred sudom. Čekam raspravu u slučaju i zbog slučaja ubojstva Nikice Martinovića u Klangenfurtu 1975. godine. Pred sudom se nalazi samo Miran Hočevar, prijatelj iz Radeča. Nema novinara.
U sobi 12, sudac Ivan Kovač. Privatni tužioc Janeza Zemljariča, šef UDBE 1975. godine u Sloveniji, nije došao. Ima novca, došao je njegov pravni zastupnik. U dvoranu ulazi lokalna slovenska novinarka. Nije mi se obratila.

Pravni zastupnik Janeza Zemljariča čita privatnu optužnicu Janeza Zemljariča. Po njegovu mišljenju sam kriv zbog klevetanja po članku 158. KZ R. Slovenije. Navodi, da sam u knjigama, te slovenskim i hrvatskim medijama, napisao da je Janez Zemljarič, kao šef slovenske UDBE u planu rada slovenske UDBE za 1975. godinu napisao da je potrebno sa svim sredstvima onemugućiti planirano sjećanje, koji je Bleiburški vod u Klangenfurtu planirao povodom trideset godina stradanja Hrvata na križnom putu. Kaže da sam optužio Janeza Zemljariča, da je donio odluku o likvidaciji Nikice Martinovića.

Zašto bi to bila kleveta, to je istina. Zemljarič je u programu zapisao da se več u siječnju 1975. mora susresti sa šefovima UDBE Hrvatske i BiH i zajednički dogovoriti "paralizaciju" rada Bleiburškog voda. Nikica Martinović, kao predsjednik Bleiburškog voda od strane UDBE ubijen je mjesec dana kasnije, 17-og veljače 1975.godine. Cilj likvidacija: Zastrašivanje koje bi imalo za posljedicu prekid priprema za planirano sjećanje, okupljanje Hrvata na Bleibuškom polju 15.05.1975. godine.

Otvorim mapu sa gradivom za svoju odbranu. Advokata nemam. Nemam ni novca za njega. Na prvoj stranici slika Nikice Martinovića. Oči nam se susretnu.
Da, Nikola, niti jednog novinara nema, ni jednog hrvatskog novinara. Nema ni predstavnika Bleiburškog voda iz Zagreba, Bleiburškog voda iz Klagenfurta, voda kojeg si vodio i umro za njega.
Sami smo Nikola, sudac Ivan Kovač nije na našoj strani. Tvoj ubojica, Janez Zemljarič, i danas 2017. godine opet će pobjediti. I drugi put će tvoja smrt ostati prikrivena, ja ću biti pravnomočno osuđen, da sam klevetao tvog ubojicu.
Suđenje se nastavlja 28.3.2017. godine u 09.00.

12.00
Zagreb, Markov trg 6
U Saboru me čeka tim stranke Most, koja priprema Zakon o Arhivu.
Stojim na trgu. Sabor sam vidio samo na slikama. U slovenskom parlamentu bio sam često. 2014. i 2015. godine u slovenski parlament doveo sam Nikolu Štedula. Na komisiji za ljudska prava govorio je u direktnom prijenosu slovenske televizije, kako je 1987. godine UDBA pokušala izvesti atentat na njega. Pokazao je slike kako mu je ubojica dva puta pucao u usta. Slike su videli slovenski gledatelji na televizijama. U pripremi atentata sudjelovala je slovenska UDBA preko svog suradnika Milana Dorića. Za tu priliku je Milan Dorić dobio od UDBE putovnicu na ime Emil Kos.

U slovenski parlament doveo sam i sestre i braču Stjepana Crnogorca, kojega je slovenska UDBA otela 03.07.1972. godine i ubila na nepoznatom kraju u Ljubljani. I njihove je izjave u slovenskom parlamentu prenosila slovenska televizija. Četrdeset godina su tražili brata. Našao sam ga ja u papirima slovenskog arhiva. Parlamentarci Komisije za ljudska prava bili su u suzama.
Ni jedan hrvatski medij o tome nije napisao ni riječi. Da, hrvatstvo?
Ulazim, g. Grmoja mi predstavi tim, rukujem se. Razgovaramo sat vremena. Hrabri i pošteni, radni mladi ljudi.

Moji savjeti:
Najprije je potrebno svu arhivsku građu koja je nastala u bivšoj Jugoslaviji, a nalazi se u Hrvatskoj, bezuvjetno predati u Državni Arhiv. Hrvatski Sabor iz nepoznatih razloga još nije predao građu od 1982. godine do 1990 godine. Veliki dio Udbine dokumentacije još uvjek se nalazi u Hrvatskoj tajnoj službi. Slovenija je 1992. godine imala preko osam tisuća osobnih dosjea koje je vodila UDBA. Kasnili smo sa zakonom, koji je donijet je tek 2006. godine. Od 1992. godine, u samostalnoj Sloveniji, tada više nije bilo UDBE. Do predaje tih dosjea u Državni arhiv Slovenije, ostalo je samo 807 dosjea. Preko 7.000 dosjea uništeno je u samostalnoj Sloveniji. Vi donosite Zakon tek 2017.?
Požurite sa Zakonom! Koliko je u Hrvatskoj uništeno osobnih dosjea? Sada, kad znaju da pripremate Zakon, mnogo će građe nestati.
Nosioci političkih funkcija, društveno politički radnici, javni i tajni radnici u ustanovama i službama unutrašnjih poslova u SFRJ moraju biti izuzeti iz načela jednakosti kod zaštite osobnih podataka. Oni su ti, koji su vodili totalitarni režim koji je kršio ljudska prava, zbog kojih je u Hrvatskoj tisuće i tisuće žrtava. Ne mogu se ljudska prava žrtava i njihovi osobni podatci jednačiti sa pravima onih, koji su kršili ljudska prava.

Zakon, kojeg je donio Janez Janša, 2006. godine u Sloveniji odlično je riješio taj problem. Predlažem da dobro proučite taj zakon. Zakon koji je donijet 2014. godine u Sloveniji na profinjen način, opet je zatvorio arhive. Izjednačio je prava žrtava i onih koji su kršila ljudska prava. Zločinci su izjednačeni sa žrtvama. Poruka slovenskog zakona iz 2014. godine je da su u pogledu ljudskih prava zločinci i žrtve izenačeni. To nije pravedno. Nemojte to raditi žrtvama. Slovenski zakon nije dobar. U zakonu je previše zamki sakrivenih pod terminom ljudskih prava, previše birokratskog (negativnog) odnosa prema ljudskim pravima.
Razumjeli su me. U njihovim očima sam vidio iskrenu volju. Na žalost jasno mi je, da su male šanse. Interesi privatnih lobija, ljudi iz pozadine, politički dogovori. Neće biti u redu.
Nismo se dogovorili za daljnju suradnju.

Mnogima u Hrvatskoj neće se svidjeti što sam dao savjete. Istina smeta. Bio sam u pravu. Po izlasku iz Sabora dolazi pismo iz arhivske struke. Njih nitko ništa ne pita? Prenose to svi mediji. Niko od medija njih ne pita, šta ste uradili do sada, zašto niste Vi pripremili zakon? Zašto građa nije u Arhivu. Zašto niste dizali glas i tražili, na primjer, da Sabor odnese građu od 1982. godine do 1990. godine u Vaše prostorije, da je učinite javnom?
HDZ priprema svoj zakon. Na žalost prepušta pripremu zakona strukturama u Ministarstvu kulture. Onima, koji do sada nisu ništa napravili.
Rat za arhive počinje.
Oni koji žele, da i dalje žive i rade u mračnim tunelima povijesti, a mnogo ih je, najprije će eliminirati mene. Neće to biti moj kraj, to će biti moj početak.

14.30
HRT 4, studio, razgovor na temu sastanka sa Mostom.

15.30
RTL Hrvatska, razgovor na temu Arhiva.

18.00
Bože Vukušić, glavni tajnik Bleiburškog voda, predaje pripremljene dokumente Jutarnjem listu i počinje napad na Romana Leljaka", stoji u Facebook objavi Romana Leljaka.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.