'KOLIKO SAM SRETAN, TOLIKO SAM U DUŠI TUŽAN...'

Prošlo je 25 godina, ali sjećanja ne blijede: Donosimo vam priču Tihomira Budena, pripadnika legendarnih Puma

Autor

Lorena Šipek

Prije 25 godina, točnije s 4. na 5. kolovoza 1995. godine, oslobođen je grad Knin. Vojno-redarstvena operacija "Oluja" najveći je simbol Domovinskog rata.
 

04.08.2020. u 22:05
Ispiši članak

Da sjećanja i ponos ne blijede, dokaz je svjedočanstvo pripadnika legendarnih varaždinskih Puma, Tihomira Budena kojeg prijatelji i poznanici od milja zovu Joda.

Buden je, naime, kao 24-godišnjak provode, druženja, sve ono što u današnje vrijeme rade ljudi tih godina, zamijenio, ne svojom voljom, puškama, tenkovima i jednom krunicom.

Dana 3. kolovoza stigla je zapovijed za pripremu napada. Tog istog dana započeli su i pregovori između predstavnika hrvatske vlasti i pobunjenih Srba iz Krajine u Ženevi u kojima je hrvatska strana zahtijevala što skoriju reintegraciju okupiranog područja u ustavopravni poredak RH.

Nakon što je srpsko vodstvo odbilo plan Z-4, koji je Srbima davao izuzetno visoku autonomiju i de facto ostavljao zatečeno stanje, i inozemni veleposlanici postali su svjesni da je vojno rješenje jedino moguće.

"Dečki, sutra se ide u Knin"

Državni vrh odlučio je da se operacija izvede.

Tog istog dana, kako je za portal Direktno ispričao Tihomir Buden zvani Joda- zapovjednik satnije okupio ih je te im kratko rekao: "Dečki, sutra se ide u Knin."

Iako su znali da će se odlazak u Knin kad-tad dogoditi, Buden je rekao da ih je ta odluka ipak nekako zatekla. "Dugo smo to očekivali, ali svejedno smo ostali iznenađeni. Uzbuđenje se pomalo miješalo sa strahom", rekao je Joda te je dodao kako je strah brzo prošao jer su znali da, kako kaže, "naš narod to i očekuje od nas".

"To je bilo to! Šutjeli smo i pogledavali se. Onda smo se sabrali i rekli 'Ajde, idemo na Knin'", ispričao je.

Sedma gardijska brigada "Pume" za operaciju "Oluja" koristila je kodni naziv "Kozjak '95".

Već sljedećeg dana, 4. kolovoza, hrvatski mediji objavili su informaciju da je srpska strana odbila hrvatske zahtjeve čime su pregovori neuspješno završili.

Tog je dana i započela operacija "Oluja".

"U 5 sati počele su topničke pripreme u svim smjerovima prema Kninu. Naša satnija, u kojoj sam bio zapovjednik voda, trebala je zauzeti uzvisinu ili čuku, kako se to govorilo u Dalmaciji - čuku Samar", prisjeća se Joda.

Dodaje kako na smjeru djelovanja njihove satnije, neprijatelj nije pružao veliki otpor. Dolazak hrvatskih tenkova, kaže Buden, uvijek je pješadiji davao veliku moralnu i sigurnosnu potporu.

"Po dolasku tenkova, vrlo brzo izbili smo na zadane pozicije i, za razliku od drugih satnija koje su imale ranjene i poginule vojnike, mi nismo imali gubitaka", rekao je.

Kada su stigli na tzv. čuku, vidjeli su, prisjeća se Buden, protivničke vojnike kako se u silnoj panici povlače te "glavom bez obzira bježe prema Kninu".

Drugog dana operacije, u srpskim je redovima nastao takav metež do te mjere da se njihova obrana raspala i više nisu bili u mogućnosti pružati organizirani otpor.

"Tog vrućeg 5. kolovoza krenuli smo prema Kninu..."

"Tu smo dočekali zoru i čim se razdanilo, tog vrućeg 5. kolovoza ujutro, krenuli smo prema Kninu", naveo je Buden.

Tog su dana, postrojbe 7. gardijske brigade Puma nailazile na srpske grupice koje su bile zaostale u bijegu pred snagama HV-a u pokušaju da se izvuku na sigurno područje.

"Iako smo na njih bili spremni, nikakvih borbi do samog ulaska u Knin više nije bilo. Samo je jedan projektil upućen od strane srpskog tenka koji se povlačio", rekao je Buden.

Tu je, prisjeća se, dobio zadaću od zapovjednika satnije, Srećka Vusića, da zaobiđu grad te da uđu u Knin po cesti iz smjera Strmice te da kninsku bolnicu stave pod nadzor i fizički je osiguraju.

"Po izbijanju na komunikaciju Strmica-Knin kretali smo se u dvojnoj koloni. Ulica je bila prazna, kao i kuće kraj kojih smo prolazili. Prilazeći porti bolnice, uočili smo neke civile na samom ulazu pa smo im polako i prišli", ispričao je Buden.

Bio je to ravnatelj dr. Igor Torbica sa svojim osobljem koji ga je upitao jesu li došli preko Crvene zemlje, a kada mu je potvrdno odgovorio, Torbica je tada predstavio i sebe i osoblje te rekao kako su u bolnici ranjenici i bolesnici.

"Prizor bolnice podsjetio me na Vukovar"

"Tada sam zapovjedio jednoj desetini da pregledaju i osiguraju bolnicu, a doktor Torbica pozvao me u svoj ured gdje me ponudio žestokim pićem. Malo smo porazgovarali te sam ja osobno, obišao bolesnike i ranjenike", rekao je te dodaje: "Bolnica je bila puna ljudi. Kada sam došao u prizemlje, ljudi su me uplašeno gledali. Smrad koji sam tamo osjetio, grizao je za oči". Taj prizor ga je, kako kaže, odmah podsjetio na vukovarsku bolnicu i snimke koje su se 1991. godine prikazivale na televiziji.

"Samo što ovaj put, mi nismo bili takvi prema tim ljudima, odnosno ženama, starcima i djeci, kao što su bili pobunjeni Srbi i četnici prema našim ljudima", ispričao je Buden i dodaje kako je tada, upravo na tom mjestu, pričekao vozilo UN-a te je kasnije nastavio sa svojim vodom prema centru Knina.

"Tamo je bilo mnogo civila na ulicama. Uglavnom su to bile žene, djeca i stariji ljudi te sam tamo dobio novu zapovijed da smjestim civile na sigurnije mjesto, budući da je postojala velika opasnost od neprijateljskih zračnih napada".

Pedesetak civila bilo je tamo, prisjeća se Buden, te dodaje kako je razbio izlog jednog salona namještaja da unutar njega smjeste te ljude.

"Najviše me se dojmila jedna stara bakica koja mi je nekoliko puta rekla 'Ubij me, sinko'. Jedva sam je uspio skloniti u taj prostor salona namještaja", kazao je.

U trenutku kada se situacija malo smirila, sa svojim je vodom, civile poveo u koloni dva po dva, do mjesta gdje su bili smješteni UN-ovi vojnici te su ih tamo predali njima.

"Koliko sam sretan, toliko sam u duši tužan..."

"Oluja je za mene nešto veličanstveno. To je dan kada sam najponosniji", rekao je. Dodaje kako od '95 do danas nije bio ni na jednoj obljetnici jer smatra da to nije ono što bi trebalo biti.

"Političari u prvom planu, a branitelji moraju čekati u redu za ulazak na tvrđavu", rekao je. "Svake godine ista priča - jedni kritiziraju, drugi pametuju, a nas nitko ništa ne pita", dodao je.

Oluja je, kako kaže, bila veličanstvena akcija u kojoj su oslobodili veći dio naše zemlje. Smeta ga to što političari koriste branitelje za političke poene.

"Da si mi po našem varaždinskom kraju ne organiziramo druženja gdje se prisjećamo poginulih i umrlih branitelja, ne bi se ni znalo za obljetnice", ispričao je Buden s tugom.

"Koliko sam sretan na taj dan, toliko sam u duši tužan. Svakim danom ima nas sve manje, umiremo u najboljim godinama. S ponosom, sa svojim ratnicima, 5. kolovoza zapalimo svijeće, idemo na misu, veselimo se uz priču i pjesmu, ali u duši plačemo jer to nije baš tako kako smo htjeli... A želimo samo malo poštovanja", zaključio je Buden u razgovoru za Direktno.

'Za sva vremena...'

Unatoč tome što su svoje najbolje dane mladosti proveli na ratištu, pripadnike legendarnih Puma veže neraskidivo prijateljstvo i nada u bolje sutra.

Ovaj tekst zaključit ćemo citatom umirovljenog bojnika 7. gardijske brigade Hrvatske vojske iz Monografije 7. gardijske brigade, Mladena Vukovića:

"Ali znajte: tamo na vjetru, na Kninskoj tvrđavi, ponosno se vijori hrvatska zastava. Za sva vremena!"

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.