Profesor Marčinko o fenomenu nasilja za Direktno: 'Često čujemo 'pa što će se on liječiti, on je samo fakin''

Nasilje među mladima, od dječačke sve do adolescentske dobi pa i dalje, postaje veliki medijski forte preko kojeg se kopaju stare rane, izvlače nove, a ponekad se i na sramotu svih nas, preko njih prikupljaju jeftini politički bodovi.

Nedavni slučajevi nanošenja teških tjelesnih ozljeda, zbog za nas banalnih i posve neshvatljivih razloga, nagnali su nas na promišljanje o uzrocima i posljedicama takvog ponašanja uz nadu da nam budućnost uz naš trud nosi bolje i zdravije sutra.

Zbog svega što se događa oko nas posljednjih mjeseci ili ako baš želite, godina, odlučili smo kontaktirati predstojnika Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu KBC-a Zagreb, profesora Darka Marčinka.

Foto:Pexels

Problem dvaju nagona

Psihijatar s višegodišnjim iskustvom isijava oprez pri govoru o ovakvim temama. Poopćili smo razgovor na naše društvo u cjelini, smjestili se pred procese koji nam se odvijaju pred očima, sve kako bi dobili, ako ništa, bolje razumijevanje stvarnosti oko nas.

Za početak smo upitali profesora zašto dolazi do takvih šokantnih i iznimno nasilnih kaznenih djela među mladima? Što može biti okidač da se jedna mlada osoba odluči na jedan takav radikalan potez koji mu može trajno promijeniti život?

"Kod svakog čovjeka postoje dvije vrste nagona. Jedni su pozitivni odnosno libidni nagoni, drugi su oni agresivni nagoni. I jedni i drugi su potrebni čovjeku kako bi opstao, u ljudskoj evoluciji su i jedan i drugi igrali značajnu i važnu ulogu.

Kada govorimo o agresivnom nagonu, onda je njegov negativni derivat nasilje. Pozitivne ličnosti drže taj nagon pod kontrolom ili ga sublimiraju, točnije pretvaraju u neka korisna ponašanja. To je sport, to je bavljenje nekakvim hobijima i drugim rekreativnim aktivnostima".

FOTO:Pexels

Zašto ponavljaju već penalizirane obrasce ponašanja?

U nastavku nas je zanimalo što točno čini nasilnike recidivistima, jer jedno je biti spreman na počinjenje teškog kaznenog djela bez prethodnog znanja o posljedicama. Pravo je pitanje zašto se ponavljaju obrasci ponašanja kod onih koji su već osjetili 'kaznu', pa kakva god ona bila.

"Nezdrave ličnosti agresiju koriste u formi nasilja, kada nanose štetu drugim ljudima. Kod ljudi koji ponavljaju djela nasilja, vrlo često je u podlozi deficit strukture ličnosti, odnosni neki od oblika poremećaja ličnosti. U podlozi poremećaja je raskorak između realne i željene slike o sebi.

Upravo kompleks manje vrijednosti, odnosno nepostizanje željenih životnih ciljeva, nezrele ličnosti nagoni na primjenu nasilja, kako bi barem dijelom ublažili unutrašnji kompleks manje vrijednosti."

Premda sve navedeno zvuči pomalo demotivirajuće i usudimo se reći s već unaprijed definiranim epilogom slijepe ulice iz koje nije moguće izaći, sugovornik za Direktno ipak nosi neke dobre vijesti. "Istraživanja i praksa pokazuju kako je uz psihijatrijsko-psihoterapijsko liječenje moguće postići značajne pomake kod ljudi s poremećajima ličnosti".

Valja biti iskren i realan i pogledati u samu sliku stvarnosti oko nas samih. Mediji su iznimno fokusirani na senzacionalističko izvještavanje o događajima uz nesvjesno huškanje na negativne, čak osvetničke osjećaje prema onima koji su naštetili drugima nasiljem. Profesor Marčinko smatra, potrebno je poslati važnu poruku.

"Zato je jako važno naglasiti ljudima kako je nasilje odraz nemoći i kompleksa manje vrijednosti, a ne zdravog doživljaja sebe. Sama činjenica da netko mora vršiti nasilje nad drugom osobom, govori da se nasilnik loše osjeća u svojem tijelu i u svojoj psihi".

Slavni engleski pjesnik John Donne je govorio kako nijedan čovjek nije otok, pa tako ni oni koji se naoko čine prepušteni sami sebi. Upitali smo profesora na koji način bliža okolina može biti podrška onima koji prolaze kroz takve "epizode", ako znamo da njihova kaznena djela, posve opravdano, ne nailaze na nimalo razumijevanja u javnosti.

"Važno je naglasiti kako ljudi koji imaju poteškoća s kontrolom impulsa i impulzivnosti, trebaju potražiti stručnu pomoć. Često je u podlozi problem krivih poruka i dominantno loše atmosfere u kojoj su ti ljudi odrastali.

Poruke nasilja koje su proživjeli kroz svoje djetinjstvo, oni u odrasloj dobi samo ponavljaju nad drugim ljudima. Čest je primjer da dijete nad kojim se vrši nasilje, u odrasloj dobi u nepovoljnim okolnostima može pokazivati znakove nasilja prema drugim ljudima, ali i ne mora".

Na kraju se ispostavlja kako je situacija itekako "popravljiva". Iako nasilje prvenstveno treba osuditi, ne možemo se oteti dojmu da bi jedan zaokret paradigme dugoročno donio željene rezultate. Profesora Marčinka nismo upitali o popravljivosti, do zaključka smo preko njegovim pukih činjenica došli sami.

"Vrlo je bitno da društvo i mediji daju širu sliku razumijevanja nasilja kao i jasnu poruku da je moguće ljude s ovakvim problemima liječiti i pružiti im pomoć. Ne može poruka biti samo kazna, makar i nje mora biti, ali ne smijemo nasiljem ići na nasilje.

Oni koji su smješteni u domovima najčešće su činili krivična djela teške krađe i razbojništva.#maloljetnici #nasiljehttps://t.co/W162JEpXP8

— Radio Sarajevo (@radiosarajevo) January 14, 2024

Banalizacija i poopćenje obrazaca ponašanja ne vode nikamo

Ljudima treba objasniti, jer neki to ne znaju, da te ljude treba psihički liječiti. Često čujemo 'pa što će se on liječiti, on je samo fakin'. Treba se liječiti jer će se idući put dogoditi još veća tragedija".

Nismo očekivali da će ovakva, teška tema, dati jedan pozitivan ton, odnosno poprilično realnu nadu u bolje sutra. Uostalom, trend ohrabrenja u bolje sutra se nastavio i pitanjem o važnosti pravovremenog reagiranja okoline. Je li za neke koji su zaglibili u problematične i nasilne obrasce ponašanja ipak prekasno?

"Adolescencija je sama po sebi turbulentni period koji uključuje hormonalne i psihološke promjene. Društvo i mediji trebaju adolescentima pokazati i pozitivne primjere, jer akutno fokusiranje na negativu nažalost može samo dodatno potaknuti vulnerabilne adolescente na takve obrasce ponašanja.

Kod djece u disfunkcionalnim obiteljima iz kakvih često odrastaju nasilnici.. u takvim obiteljima atmosfera je negativna, ispunjena agresijom i negativnim emocijama. Zato je važno da institucije i društvo omoguće bolje uvjete za popravke štete koja je nastala iz disfunkcionalnih obitelji.

Prosvjed protiv nasilja u Vukovaru: 'Tražimo uhićenje preostalih napadača i maksimalne kazne'

Djeca uče po modelu pa je to objašnjenje da djeca iz disfunkcionalnih obitelji uče takvo ponašanje pa će primjerice dijete koje odrasta uz oca nasilnika, naučiti na takvo ponašanje jer ono je za njega sveprisutno i naoko prihvatljivo".