nedorečenosti iz 2009.

Pročitajte sve rupe u zakonima za izbor predsjednika - pronašao DIP

Autor

Direktno.hr

21.10.2014. u 16:09
Ispiši članak

Nakon provedenih predsjedničkih izbora 2009/2010. Državno izborno povjerenstvo dalo je mišljenje za dogradnju i unapređenje izbornog zakonodavstva, a "u cilju iniciranja izmjena i dopuna izbornog zakonodavstva". Zakoni po kojima su provođeni posljednji predsjednički izbori, sudeći po broju prijedloga izmjena koje je dao DIP, bili su prepuni rupa.

Zakon o izboru predsjednika, smatra DIP, "sadrži i pravne praznine i nedorečenosti" koje su detaljno obrazložili i predložili određena rješenja "kao podlogu za sustavnu izmjenu ne samo ovoga zakona, već i eventualno cjelovitu reformu izbornog zakonodavstva koja uključuje i izradu jedinstvenog Izbornog zakona u kojem bi se propisali svi izborni postupci koji se provode u Republici Hrvatskoj".

U povodu učestalih i netočnih interpretacija o financiranju predsjedničke kampanje nezavisnog predsjedničkog kandidata Milana Bandića, Izborni stožer je još 29.01 2010. priopćenjem je objavio da je u potpunosti je poštovao sve odredbe Zakona o financiranju izborne promidžbe za izbor predsjednika Republike Hrvatske, bez ikakvih primjedbi mjerodavnih tijela.

"Ispunili smo i sve dobivene Naputke Državnog izbornog povjerenstva o dostavi podataka o visini i izvorima sredstava korištenih u promidžbi i to ne samo u mjeri koju propisuje Zakon, već i više. Ističemo da je nezavisni predsjednički kandidat Milan Bandić jedini tijekom kampanje sustavno na svojoj internetskoj stranici izvještavao o svim donatorima i to s punim podacima, u mjeri u kojoj su nam oni bili dostupni", tvrdili su tada u stožeru.

"U našem Završnom izvješću, sukladno naputku DIP-a, obuhvaćeni su svi izvori prihoda za razdoblje od otvaranja računa, 4. studenog 2009., do dana održanja II kruga izbora, 10. siječnja 2010., te evidentirani svi troškovi. Time smo pošteno iskazali nastalu razliku od 6.660.018,85 kuna. Evidentiranu razliku dobrim dijelom već smo namirili u posljednjih 17 dana, u vremenskom razdoblju od ponedjeljka, 11. siječnja 2010., do danas", objavio je tada Bandićev stožer.

Niz primjedbi DIP-a na rupe u zakonu oko predsjedničke kampanje 2009.

Nakon provedenih predsjedničkih izbora 2009/2010. Državno izborno povjerenstvo sukladno svom djelokrugu propisanim člankom 11. stavkom 2. alineja 1. Zakona o Državnom izbornom povjerenstvu Republike Hrvatske („Narodne novine", broj 44/06- i 19/07) daje mišljenje za dogradnju i unapređenje izbornog zakonodavstva, a u cilju iniciranja izmjena i dopuna izbornog zakonodavstva.

Izbori za predsjednika Republike Hrvatske provodili su se po Zakonu o izboru predsjednika Republike Hrvatske( u nastavku teksta: Zakon) i Zakona o financiranju izborne promidžbe za izbor predsjednika Republike Hrvatske („Narodne novine", broj 105/04) .

Zakon o izboru predsjednika Republike Hrvatske je zakon čiji je osnovni tekst iz 1992. i predstavlja relativno „stari" zakon koji u određenim odredbama treba uskladiti sa ostalim izbornim zakonima u sustavu, a sadrži i pravne praznine i nedorečenosti koje ćemo u nastavku teksta detaljno iznijeti i predložiti određena rješenja kao podlogu za sustavnu izmjenu ne samo ovoga zakona, već i eventualno cjelovitu reformu izbornog zakonodavstva koja uključuje i izradu jedinstvenog Izbornog zakona u kojem bi se propisali svi izborni postupci koji se provode u Republici Hrvatskoj.

Stoga, u nastavku teksta dajemo mišljenje i primjedbe za unaprjeđenje Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske i Zakona o financiranju izborne promidžbe za izbor predsjednika Republike Hrvatske :

 

Članak 3.

Stavkom 1. Zakona propisano je da izbore za predsjednika Republike Hrvatske

raspisuje Vlada Republike Hrvatske u roku koji omogućava da se oni obave najmanje 30

dana, a najviše 60 dana prije isteka mandata. Mišljenja smo da bi taj rok trebao biti najmanje

60, a najviše 90 dana . Naime, izbori su pravno i organizacijsko - tehnički složen postupak te

ih je potrebno raspisati minimalno 60 dana prije izbora, koje vrijeme ocjenjujemo dovoljnim

za provođenje svih radnji, pripremu birača za postupak prethodne registracije i edukaciju

izbornih tijela.

 

Članak 4.

U skladu s primjedbom vezanom uz odredbu članka 3. trebalo bi produžiti i rok iz

citiranog članka na način da od dana raspisivanja izbora pa do dana izbora mora proteći

najmanje 45 dana.

Provedeni predsjednički izbori raspisani su na sjednici Vlade Republike Hrvatske 30.

listopada 2009. Odluka je stupila na snagu 4. studenoga 2009. Izborni rokovi su započeli teći

5. studenoga 2009. To vrijeme bilo je dovoljno da se obave poslovi u djelokrugu kako

Državnog izbornog povjerenstva tako i općinskih i gradskih izbornih povjerenstava, te se

provede kvalitetna edukacija biračkih odbora, a što se je odrazilo i na ocjenama i mišljenjima

od strane međunarodnih organizacija koje su promatrale izbore, kao i nevladinih udruga.

 

Iza članka 6. predlažemo da se propiše novi članak slijedećeg sadržaja:

„ Tijela državne uprave i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave

dužna su pomagati izbornim povjerenstvima u njihovu radu te ima na njihov zahtjev dati

podatke koji su im neophodni za provođenje izbora.

Administrativne i tehničke uvjete za djelovanje izbornih povjerenstava osiguravaju

jedinice lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave u kojima su sjedišta tih izbornih

povjerenstava.

Tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i javne ustanove dužni su

bez naknade ustupiti prostor za provedbu izbora."

 

Članak 8.

Vezano uz podnošenje kandidatura Državno izborno povjerenstvo je uočilo da

pojedini kandidati zloupotrebljavajući pravo kandidiranja podnose kandidature koje ne

udovoljavaju zakonom propisane uvjete (npr. broj potpisa ili uopće nedostatak potpisa ili

podnošenje kandidatura na nepropisanim obrascima za kandidaturu ili pak nepodnošenje

propisanih obrazaca). U tom slučaju Zakonom je potrebno propisati u kojim slučajevima

Povjerenstvo neće razmatrati podnesenu kandidaturu. Naime, na provedenim predsjedničkim

izborima zaprimljeno je 9 kandidatura koje nisu udovoljavale Zakonom propisane uvjete, a

kandidati su podnosili prigovore Povjerenstvu i žalbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske te

na taj način, u cilju osobne promocije angažirali rad tijela koje provodi izbore kao i rad

Ustavnog suda Republike Hrvatske iako su bili svjesni da će im podneseni prigovori odnosno

žalbe biti odbijeni.

Državno izborno povjerenstvo smatra da se na taj način omalovažava državno tijelo

koje provodi izbore, Ustavni sud Republike Hrvatske koji odlučuje o žalbi, javnost kao i

institucija predsjednika Republike.

Stoga, predlažemo da se razmotri mogućnost da se na odgovarajući način spriječi

podnošenje takvih nepotpunih kandidatura ( npr. uplatom određenog pologa koji se

kandidatima koji zloupotrebljavaju pravo kandidiranja ne bi vratio ili bi se za takve kandidate

propisale odgovarajuće sankcije).

 

Članak 9.

U odredbi stavka 1. potrebno je iz teksta brisati riječi „matični broj" i zamijeniti ga

brojem važeće osobne iskaznice ili putovnice. Naime, Zakonom o izmjeni i dopuni zakona o

matičnom broju („Narodne novine", broj 66/02) propisano je da se matični broj ne može

upisivati u isprave granana. Iznimno, matični broj može se upisati u javne isprave koje se

izdaju na temelju službenih evidencija samo ako je zaštićen šifrom ili na drugi odgovarajući

način u skladu sa zakonom.

U obrascu OP-2 Popis birača koji podržavaju kandidaturu za

predsjednicu/predsjednika Republike Hrvatske, koje je propisalo Državno izborno

povjerenstvo na temelju članka 9. Zakona o izboru predsjednika izbjegli smo navođenje

podatka o matičnom broju, imajući na umu odredbu Zakona o matičnom broju

U odnosu na stavak 2. mišljenja smo da bi istu odredbu trebalo brisati. Naime, unatoč

većinskom sustavu izbora i neposrednom izboru općinskih načelnika, gradonačelnika i župana

zakonom kojim je propisan način njihova izbora ne predviđa se ograničenje birača da svojim

potpisom mogu podržati samo jednog kandidata. Pored navedenog, ističemo da je Državno

izborno povjerenstvo na provedenim izborima izdalo Priopćenje ( KLASA: 013-04/09-11/02,

URBROJ: 507-09-01 od 6. studenog 2009.), a povodom učestalih upita koji se odnose na

davanje potpisa birača koji podržavaju kandidaturu ne samo jednog već više kandidata za

predsjednika Republike Hrvatske. U istom priopćenju Državno izborno povjerenstvo je

napomenulo da će povodom prigovora zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja vršiti

provjeru konkretnih navoda iz prigovora, što uključuje i prigovor da je određeni birač

svojim potpisom podržao više od jednog kandidata. Informatička podrška izborima sadržavala

je i bazu podataka birača koji su svojim potpisom podržavali određenog kandidata te je na taj

način omogućena provjera. Međutim, mišljenja smo da ne postoji opravdana potreba u

zadržavanju navedene odredbe čime bi se omogućilo biračima da svojim potpisom podrške

podupru i više od jednog kandidata za koje smatraju da zaslužuju biti u izbornoj utrci.

Naravno, birač svoj glas daje samo jednom od kandidata, te u brisanju navedene odredbe ne

vidimo ništa sporno.

 

Članak 10.

 

Ukoliko se poveća broj potpisa birača potrebnih za pravovaljanost kandidature

potrebno je razmotriti i produžavanje roka od 12 dana iz članka 10. na 14 dana od dana

raspisivanja izbora.

Također je potrebno dodati novi stavak slijedećeg sadržaja:

„ Ako Državno izborno povjerenstvo ocijeni da kandidatura nije podnesena u skladu s

odredbama ovoga Zakona, pozvat će podnositelja da otkloni uočene nedostatke do isteka roka

za predaju kandidature." ( Ista odredba se predlaže zbog ujednačavanja s ostalim izbornim

zakonima).

 

Članak 11.

 

Ukoliko se poveća broj potpisa za pravovaljanost kandidature iz članka 8. Zakona

potrebno je izmijeniti i rok u kojem će Povjerenstvo objaviti listu kandidata za izbor

predsjednika sa 48 sati na 72 sata od isteka roka za predaju kandidatura.

Nadalje, predlažemo da se umjesto riječi „svim dnevnim novinama" propiše „ u

dnevnim novinama". Tom intervencijom ostvarila bi se znatna financijska ušteda, a time se ne

bi utjecalo na informiranost birača.

 

Članak 12.

 

Vezano uz citiranu odredbu iz teksta treba brisati riječi „matični broj". Istom

odredbom propisano je da se uz ime i prezime kandidata navodi naziv stranke odnosno

stranaka odnosno stranačke koalicije koja je odnosno koje su kandidata predložile. Vezano uz

navedeno predlažemo da se i u članku 7. dopuni odredba koja govori tko može predložiti

kandidate za predsjednika Republike, na način da se doda i stranačka koalicija koja se

izrijekom u navedenom članku ne navodi.

 

Članak 13.

 

Vezano uz izbornu promidžbu mišljenja smo da je Zakonom potrebno jasno propisati

način obavljanja izborne promidžbe. Naime, promidžbeni materijali ( plakati i leci) koji se

ističu na javnim mjestima te koji se dostavljaju biračima trebaju sadržavati jasnu oznaku

naručitelja i nakladnika.

 

Članak 14.

 

Navedenim člankom propisano je da je Hrvatska radio-televizija dužna u razdoblju

izborne promidžbe, u okviru svojih radio i televizijskih programa, omogućiti svakom

kandidatu za predsjednika Republike, da u jednakom vremenu izloži svoj izborni program.

Također, sva sredstva javnog priopćavanja dužna su svim kandidatima za predsjednika

Republike omogućiti da pod jednakim uvjetima izlažu svoj program i obavljaju izbornu

promidžbu.

Slijedom navedene zakonske odredbe Državno izborno povjerenstvo je izdalo

Priopćenje ( Klasa: 013-04709-11709, Urbroj: 507-09-01 od 20. studenoga 2009.) kojim je

pozvalo sve radijske i televizijske nakladnike da u vrijeme izborne promidžbe omoguće svim

kandidatima za predsjednika Republike da pod jednakim uvjetima i u jednakom trajanju

iznesu i obrazlože svoje izborne programe.

Pojedini predsjednički kandidati su se obraćali Državnom izbornom povjerenstvu i

upozoravali na nejednaki pristup u predstavljanju predsjedničkih kandidata na pojedinim

televizijskim postajama, a vezano uz emisije sučeljavanja predsjedničkih kandidata. U

tvrdnjama pojedinih predsjedničkih kandidata navodilo se da u emisijama sučeljavanja neće

biti zastupljeni svi predsjednički kandidati, a posebice ne na jednaki način.

Osim priopćenja i upozorenja Državno izborno povjerenstvo nije imalo odgovarajućeg

zakonskog alata za sankcioniranje takvih postupanja. U okviru svojih nadležnosti postupalo je

Vijeće za elektroničke medije.

Naime, mišljenja smo da bi se zakonom trebalo jasno propisati uvjeti pod kojima su

radijski i televizijski nakladnici dužni pratiti izbornu promidžbu te ih razraditi kroz

odgovarajuće odredbe nekog provedbenog propisa ili Pravila o postupanju elektroničkih

medija kao što se to čini na parlamentarnim izborima. Također je važno propisati sankcije u

slučaju njihova nepridržavanja, kako navedena pravila ne bi predstavljala samo mrtvo slovo

na papiru.

U javnosti je malo poznata činjenica da je Europska komisija za demokraciju putem

zakona, poznatija pod nazivom Venecijanska komisija kao tijelo Vijeća Europe na svojoj 52.

plenarnoj sjednici održanoj 18. i 19. listopada 2002. prihvatila Kodeks dobrog vladanja u

izbornim pitanjima (smjernice i obrazloženje). Taj Kodeks odobrila je Parlamentarna

skupština Vijeća Europe na svojoj 1. sjednici u 2003., a potom i Kongres lokalnih i

regionalnih vlasti na svojoj proljetnoj sjednici 2003. u već spomenutom Kodeksu dobrog

vladanja u izbornim pitanjima u odnosu na pristup medijima navodi se:

„Potrebno je osigurati ravnopravnost stranaka i kandidata i natjerati državu da bude

nepristrana prema njima i jednako primjenjuje zakon na sve. Uvjet neutralnosti se posebno

odnosi na izbornu kampanju i medijsku pokrivenost, osobito državnih medija, kao i na

budžetsko financiranje stranaka i kampanja. To znači da postoje dva moguća tumačenja

ravnopravnosti: stroga ravnopravnost ili proporcionalna. Stroga podrazumijeva da se sve

stranke tretiraju bez obzira na trenutnu snagu u parlamentu ili podršku biračkog tijela. Ona

mora vrijediti i za korištenje javnih objekata za izborne svrhe (npr. plakati, poštanske usluge i

sl. javne manifestacije, javne dvorane za konferencije). Proporcionalna ravnopravnost

podrazumijeva da se stranke tretiraju razmjerno broju glasova. Ravnopravnost (stroga i/ili

proporcionalna) osobito se odnosi na vrijeme predstavljanja na radiju i televiziji, proračunska

sredstva i druge vrste podrške. Neki oblici podrške mogu s jedne strane podlijegati strogoj, a s

druge strane proporcionalnoj ravnopravnosti. U skladu sa slobodom izražavanja, treba

zakonski predvidjeti minimalan pristup audiovizualnim medijima u privatnom vlasništvu za

potrebe izborne kampanje i oglašavanja, za sve sudionike izbora."

Važeći zakoni u Republici Hrvatskoj inzistiraju na strogoj, dakle, formalnoj

proporcionalnosti.

Međutim, u predvidivim izmjenama izbornog zakonodavstva vjerojatno bi valjalo

razmotriti mogućnost da se odredi minimum koji mora osigurati da se glas političkih stranaka

ili kandidata jednako čuje u medijima, ali omogućiti i uređivačku slobodu medija da veću

pozornost posvete onim strankama ili kandidatima za koje uredništva po svom

profesionalnom nahođenju ocijene da im valja posvetiti dodatnu pozornost. Valjalo bi

razmotriti mogućnost da se načela stroge i proporcionalne ravnopravnosti kombiniraju.

Zasigurno, radi se o temi koja zaslužuje i puno opširniju elaboraciju nego što je moguće ovdje

učiniti.

Posebno naglašavamo da bi se Zakonom trebale propisati jasne odredbe koje se

odnose na ulogu Državnog izbornog povjerenstva u nadziranju izborne promidžbe posebice u

dijelu sankcija i načina nadzora te ujedno razmotriti ustrojavanje Etičkog povjerenstva i na

predsjedničkim izborima (obzirom da na predsjedničkim izborima nema Etičkog

povjerenstva), pravila izbornog nadmetanja kao i pravila tolerantne izborne promidžbe. U

tom dijelu primjenjivale bi se odredbe Izbornog etičkog kodeksa („Narodne novine", broj

115/07) kojim su propisane pored ostalog i odredbe vezane uz ponašanje sudionika u

izborima, zaštita temeljnih vrijednosti iz Ustava Republike Hrvatske kao što su sloboda,

jednakost, nacionalna ravnopravnost, mirotvorstvo, poštovanje dostojanstva i prava čovjeka...

Samo ukoliko je to jasno propisano u zakonu, tada je i opravdano za očekivati od

izbornih sudionika da se toga i pridržavaju pokazujući time da smo dosegli onu razinu

političke svijesti i kulture koja je potrebna kako bi se izbori provodili u demokratskom

ozračju i kako se izbori ne bi svodili na puko predstavljanje demokracije, a zapravo bili

prezentacija bespoštedne borbe izbornih sudionika u težnji za osvajanjem vlasti. Zakonodavac

bi u tom dijelu trebao po uspostavi jasnih izbornih pravila propisati i sankcije za njihovo

kršenje.

 

Članak 15.

 

Pokazalo se da su brojni izborni sudionici predizbornih kampanja na provedenim

izborima kršili propise o predizbornoj šutnji. Tako su građani dojavljivali o slanju sms poruka,

umetanju promidžbenih materijala u poštanske sandučiće, pismima, telefonskim pozivima

anketnog karaktera i tome slično. Kako ne postoje zakonski alati za sankcioniranje takvih

ponašanja, Državno izborno povjerenstvo nalazilo se u nemogućoj situaciji da se od njega

zahtijeva zaštita u odnosu na kršitelje propisa, a da ono nema nikakvih ovlasti za djelovanje.

Valjalo bi preispitati treba li uopće predizborna šutnja dan uoči izbora. Posebno se u

predsjedničkim izborima pokazala zastarjelom odredba o zabrani objavljivanja rezultata

izbora do 24 sata na sami dan izbora. Smatramo da bi predizborna šutnja trebala trajati u

vrijeme od otvaranja do zatvaranje birališta (od 7 do 19 sati na izborni dan). U svakom slučaju

bez obzira na trajanje predizborne šutnje, treba predvidjeti mogućnost prekršajnih ili čak

kaznenih sankcija za one koji krše zakon. Dakako, o tome bi odlučivala nadležna pravosudna

odnosno sudbena tijela.

Povjerenstvo smatra da bi Zakonom trebalo jasno propisati što se smatra kršenjem

predizborne šutnje, vodeći pri tome računa da se u tom slučaju treba točno utvrditi tko su

konkretni počinitelji prekršaja, mjesto i vrijeme počinjenja. Da li bi to bili različiti istupi

predsjedničkih kandidata u javnosti te odašiljanje poruka kandidata putem medija, javnih

skupova, dijeljenje promidžbenih materijala na mjestima okupljanja granana ili i slanje sms

poruka i umetanje promidžbenih materijala u poštanske sandučiće, slanje pisama, telefonski

pozivi biračima te razni vidovi Internet komunikacija.

 

Članak 20.

 

Citiranim člankom treba dopuniti Zakon na način da se kao tijela za provedbu izbora

predvide i županijska izborna povjerenstva, koje članove imenuje Državno izborno

povjerenstvo te propiše djelokrug rada tih tijela na predsjedničkim izborima.

Županijska izborna povjerenstva obavljala bi slijedeće poslove:

- brine se za zakonitu provedbu izbora na biračkim mjestima na svom području,

- određuje biračka mjesta na prijedlog općinskih i gradskih izbornih povjerenstava,

- imenuje općinska i gradska izborna povjerenstva,

- imenuje i raspušta biračke odbore,

- prema obvezatnim uputama Državnog izbornog povjerenstva obavlja sve tehničke

pripreme za obavljanje izbora na svom području,

- prikuplja i zbraja rezultate glasovanja na biračkim mjestima na svom području od

općinskih i gradskih izbornih povjerenstava i dostavlja ih Državnom izbornom

povjerenstvu,

- obavlja i druge poslove određene zakonom.

 

Članak 24.

 

U stavku 3. potrebno je rok od 5 dana zamijeniti rokom od 10 dana. Istu intervenciju

potrebno je provesti i u članku 25. stavku 3. Zakona.

Stavkom 4. propisano je da registrirane političke stranke koje su predložile kandidata

za izbor predsjednika mogu odrediti promatrače koji će pratiti rad tijela za provođenje izbora.

Na provedenim predsjedničkim izborima Povjerenstvo je Obvezatnim uputama broj III, a

sukladno stavku 5. ovoga članka propisalo mogućnost promatranja ne samo registriranim

političkim strankama već i nezavisnim kandidatima (odnosno njihovim podupiračima),

međunarodnim organizacijama te udrugama za promatranje izbora.

Mišljenja smo da bi se navedenom odredbom Zakona trebalo jasno propisati tko sve

ima pravo na promatranje, a kako je to propisano člankom 69. Zakona o izborima općinskih

načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba („Narodne novine", broj

109/07 i 125/08), a kako bi se pravo promatranja ujednačilo neovisno od vrsti izbora koji se

provode.

 

Članak 30.

 

Kako bi se olakšao posao članovima biračkog odbora trebalo bi preciznije odrediti koji

listić se smatra nevažećim i to preciznije propisati.

Zasigurno će nova praksa Ustavnog suda biti od velike pomoći, te će znatno olakšati

edukaciju izbornih tijela. Državno izborno povjerenstvo je nakon provedenih lokalnih izbora

pristupilo analizi nevažećih glasačkih listića, a kako bi se stvorila praksa koja će biti važna za

edukaciju članova biračkih odbora.

 

Članak 31.

 

Stavak 2. citiranog članka treba brisati. Biračko mjesto treba biti otvoreno cijelo

vrijeme predviđeno za glasovanje (od 7, 00 do 19, 00sati). Naime, moguće je da se na

određenom biračkom mjestu nađe i onaj birač koji svoje biračko pravo na tom biračkom

mjestu ostvaruje temeljem potvrde te se i ne nalazi na izvatku iz popisa birača za to biračko

mjesto. Zatvaranjem biračkog mjesta i prije vremena propisanog za glasovanje tom biraču bi

bilo uskraćeno njegovo biračko pravo.

 

Članak 33.

 

U stavku 4. iza riječi „obavijestiti o tome" dodati riječi „nadležno izborno

povjerenstvo ili".

 

Članak 35.

Vezano uz stavak 4. treba razmotriti potrebu bezuvjetnog prekidanja rada biračkog

odbora i ponavljanja izbora čak i u onim slučajevima kada takva greška ne utječe na izborni

rezultat.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.