1. dio

PRLIĆ, STOJIĆ, PRALJAK Imena koja su nastavila braniti domovinu i u Haagu

Autor

mo

Prije četiri godine, 29. svibnja 2013. godine, dužnosnici nekadašnje Herceg-Bosne Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić osuđeni su na ukupno 111 godina zatvora. Bivši predsjednik Vlade HZ Herceg-Bosne Jadranko Prlić osuđen je na 25 godina zatvora, ministar obrane Bruno Stojić na 20 godina zatvora, dvojica načelnika stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina, zapovjednik Vojne policije HVO-a Valentin Ćorić na 16 godina, a predstojnik Odjela za zatočene Berislav Pušić na 10 godina zatvora.

25.11.2017. u 12:27
Ispiši članak

Suci Haaškog suda zaključili su da je šestorka sudjelovala u "udruženom zločinačkom pothvatu, zajedno s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, ministrom obrane Gojkom Šuškom i generalom Jankom Bobetkom te još nekim ljudima iz vrha RH i Herceg-Bosne, kojemu je cilj bio etničko čišćenje prostora Herceg-Bosne i njezino pripajanje ili stvaranje nove hrvatske republike na tom prostoru".

Tužitelj Kenneth Scott za šestorku je u žalbenom postupku zatražio drastično veće zatvorske kazne, "jer je riječ o političkom i vojnom vodstvu bivše Herceg Bosne pod čijim nadležnostima su se dogodili strašni zločini i nakon čijih uputa su ljudi strašno patili".

Direktno donosi kratke biografije u dva dijela onih koji su domovinu nastavili braniti i u Haagu.

Jadranko Prlić  bio je vojni zapovjednik HVO-a tijekom bošnjačko-hrvatskog sukoba, prvi i posljednji predsjednik Vlade Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Mostaru, a magistrirao i doktorirao na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Bio je redovni profesor na Ekonomskom i Pravnom fakultetu sveučilišta u Mostaru. Neko vrijeme bio je na funkciji predsjednika Izvršnog odbora općine Mostar, u današnje vrijeme ta bi funkcija bila gradonačelnik grada. Godine 1989. postao je potpredsjednik Izvršnog vijeća SRBiH, a krajem 1990. vršitelj dužnosti predsjednika Izvršnog vijeća, odnosno potpredsjednik Vlade, a zatim i predsjednik Vlade BiH.

15. svibnja 1992. Mate Boban imenovao je Prlića za načelnika financijskog odjela HVO-a, a 14. kolovoza iste godine za predsjednika HVO-a, vrhovnog izvršnog, upravnog i obrambenog organa Herceg-Bosne (HRHB). Boban ga je 10. studenoga 1993. imenovao predsjednikom Vlade Hrvatske Republike Herceg-Bosne.

Po završetku oružanih sukoba i nakon potpisivanja Washingtonskog i Daytonskog sporazuma postao je potpredsjednik vlade i ministar obrane Republike Bosne i Hercegovine, zamjenik predsjednika vlade i ministar obrane Federacije Bosne i Hercegovine, od lipnja 1994. do siječnja 1996., te ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine od siječnja 1996. do veljače 2001.  

2004. optužen je  za protjerivanje bošnjačkog stanovništva, stvaranje etnički čistih prostora te konačno njihovo odvajanje i priključenje Hrvatskoj u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine. Prlić se dobrovoljno predao sudu te izjasnio kako nije kriv ni po jednoj točki optužnice. 29. svibnja 2013. nepravomoćnom je prvostupanjskom presudom osuđen na 25 godina zatvora. 

Njegov suoptuženik Bruno Stojić hrvatski je političar iz Bosne i Hercegovine, djelatnik za materijalno-financijske poslove Ministarstva unutrašnjih poslova BiH, kojega je 1992. Mate Boban imenovao za zapovjednika stožera obrane HVO-a. Godine 1993. premješten je u Ured za proizvodnju oružja i vojne opreme. Stojić je s ostalim članovima svoje obitelji poslije rata postao uspješan poduzetnik u BiH, ali i u Hrvatskoj. 

2004. godine Međunarodni sud za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije podnio je optužnicu u kojoj ga se tereti za progone na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; ubojstvo; silovanje; deportacije; zatočavanje; nečovječna djela; hotimično lišavanje života; premještanje i zatvaranje civila; nečovječno postupanje; uništavanje imovine širokih razmjera i oduzimanje imovine koje nije opravdano vojnom nuždom, a izvedeno je protupravno i bezobzirno; okrutno postupanje; protupravni rad; bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela, ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom; uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namijenjenim religiji ili obrazovanju; pljačkanje javne ili privatne imovine i protupravni napad na civile, Bošnjake, 1993. i 1994. tijekom napada na Prozor, Gornji Vakuf, Jablanicu, Ljubuški, Stolac, Čapljinu i Vareš, te opsadu Mostara u sklopu bošnjačko-hrvatskog sukoba. 

Stojić se dobrovoljno predao sudu te izjasnio da nije kriv ni po jednoj točki optužnice. 29. svibnja 2013. nepravomoćnom prvostupanjskom presudom osuđen je na 20 godina zatvora.

Dio 'šestorke' je i general-pukovnik Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane Slobodan Praljak te načelnik Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane.

Slobodan Praljak završio je tri fakulteta. Godine 1970. diplomirao je kao inženjer elektrotehnike na Fakultetu elektrotehnike u Zagrebu, zatim 1971. diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, filozofiju i sociologiju, a potom 1972. diplomirao je na Akademiji za kazalište, film i televiziju (danas Akademija dramske umjetnosti) u Zagrebu. Predavao je filozofiju i sociologiju. Tijekom sedamdesetih i osamdesetih bio je kazališni redatelj u Zagrebu, Osijeku i Mostaru.

Na početku Domovinskog rata, 1991. godine pristupio je dragovoljno oružanim snagama Republike Hrvatske i promaknut je u čin general-bojnika.

Tijekom 1992. i 1993. godine radio je kao jedan od 14 članova vijeća nacionalne obrane Republike Hrvatske i član Hrvatskog državnog povjerenstva za odnose s UNPROFOR-om. Bio je visoki predstavnik ministarstva obrane Republike Hrvatske, a 13. svibnja 1993. godine imenovan je za predstavnika Ministarstva obrane Republike Hrvatske u Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni i Hrvatskom vijeću obrane.

Od 24. srpnja do 8. rujna 1993. godine general Slobodan Praljak bio je načelnik Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane. Uz sve njegove dobre odluke, koje su pridonijele utvrđivanju crta obrane HVO-a prema Armiji BiH, osobito se ističe autoritativno propuštanje humanitarnog konvoja UNHCR-a za Mostar, koji je bio zaustavljen u Čitluku.

U studenom 1993. godine, Praljak je došao u sukob sa zapovjednikom Kažnjeničke bojne HVO-a Mladenom Naletilićem 'Tutom', što je rezultiralo Praljkovom smjenom s položaja načelnika Glavnog stožera HVO-a.

Dana 9. studenog 1993. godine srušen je Stari most u Mostaru, a većina svjetskih medija je za taj čin optužila Hrvatsko vijeće obrane na čelu sa Slobodanom Praljkom, kao načelnikom, iako je on razriješen dužnosti dan prije. Praljak tvrdi kako je most srušen aktiviranjem eksplozivnog naboja postavljenoga na lijevoj obali Neretve, na kojoj je bila Armija Republike Bosne i Hercegovine.

Slobodan Praljak  dragovoljno se odazvao pozivu na suđenje pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije zbog optužbe za ratne zločine u ratu u Bosni i Hercegovini. 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.