Prkačin opisao detalj iz rata zbog kojeg ga Praljkov čin nije iznenadio: Pitao me što će mi ta bombetina i zaustavio vozilo...

Čin je to koji je svakako uzburkao svjetsku javnost, a nakon kojega su uslijedile mnogobrojne analize samog generala, ali i čina kojim si je oduzeo život. Haag je proveo istragu, policija je odradila svoje, mediji su malo pisali o tome, ali kako je otrov dospio u sudnicu još ni sad nije jasno. 

Bivši general HOS-a i saborski zastupnik Ante Prkačin kaže kako je za njega Praljkovo samoubojstvo na neki način  moralan čin.

"O njemu sam rekao dosta toga. Mogu vam govoriti o samom činu samoubojstva o kojem sam razmišljao. To je jedan ljudski čin koji iznimno cijenim. Ima jedan jedini trenutak kada prezirem samoubojstvo, a to je kad vodiš narod ili vojsku u patnju u zarobljeništvu pa se ubiješ da prištediš sebi patnju i muku koja dolazi, a narod ostavljaš. To je trenutak kada zamjeram samoubojstvo. Inače, to je viteški čin i tako vam ja to gledam. Praljkovo samoubojstvo je moralan čin", rekao je Prkačin za Direktno.

Ratno iskustvo Praljka i Prkačina

"Jednom zgodom za vrijeme rata, general Praljak i ja smo se vraćali iz Zenice za Vitez ili Busovaču. Nismo imali vozača i išli smo nekim putem kojim rijetko idu i domaći ljudi. Bilo je dosta hladno i tražio sam jaknu koju mi je Praljak dodao, a u čijem džepu je našao bombu. Pitao je što će mi ta bombetina. Imao sam dvije – jedna je za mene, druga je za onoga tko me pokuša zarobiti jer ja živ u ruke neprijatelju ne idem. Onda je Praljak zaustavio vozilo i iz prtljažnika izvadio torbu i poklonio mi pištolj... Poklanja mi pištolj i kaže: 'Evo ti pištolj, ubij se kao čovjek!'. Tada smo razgovarali o činu samoubojstva i nakon tog našeg razgovora, moram reći da me njegov čin nije iznenadio. Vjerovao sam mu, a  i on meni. Rekli smo da živi u ruke neprijatelju ne idemo. To je bilo razmišljanje o samoubojstvu u ratu, ali spremnost na to u tom trenutku, ukazalo mi je na to da Praljak to može napraviti i u nekom drugačijem trenutku", ispričao je bivši general HOS-a i političar.

"Dobio sam osude od plašljivaca. Mi smo u permanentnom ratu, a u ratu se gine. Tko nije spreman ginuti, taj ne može ni ratovati ni živjeti. To ne znači da smo mi budale, da skačemo pod vlak, autobus ili da skačemo s petog kata da ginemo. Trudit ćemo se i boriti koliko možemo da sačuvamo život, ali na smrt moramo biti spremni", rekao je Prkačin i dodao: "Neka oni meni zamjeraju koliko hoće, to je moj stav. Daj Bože da ne završim tako. Rekoh vam, ja sam vrlo normalan čovjek i sigurno neću skočiti pod automobil, vlak ili s kata zgrade, ali ratovi nisu gotovi, svega tu još može biti".

Bitka na Haškom sudu

Optužnicu protiv Praljka i ostale petorice čelnika Herceg-Bosne Haški je sud objavio 2004. godine, optužujući ih da su, s tadašnjim vodstvom Republike Hrvatske, sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu s ciljem protjerivanja bošnjačkog stanovništva. General Praljak, s ostalom petoricom optuženih dragovoljno je otišao u Haag 2006. godine, u kojemu je 29. svibnja 2013. proglašen krivim i nepravomoćno osuđen na 20 godina zatvora. 

"Praljak je bio otprilike svjestan što ga tamo čeka, a sam po sebi bio je iznimno inteligentan i jednako tako žestok čovjek te je takva reakcija bila moguća. Kada se iskombinira ta njegova vrhunska inteligencija, on je bio svjesniji svega nego drugi ljudi kako tamo neki koji odlučuju o sudbinama onih koji su od njih u svakom pogledu i tjelesno, intelektualno i moralno superiorniji 300 posto, oni odlučuju o sudbini generala Praljka... Slobodan Praljak nije ratni zločinac", rekao je Prkačin.

Tužna scena urezana u kolektivnu svijest naroda

U trenutku čitanja pravomoćne presude, general Praljak je prekinuo suca usred rečenice odlučno rekavši: "General Praljak nije ratni zločinac! S prezirom odbacujem vašu presudu."

Potom je ispio tekućinu za koju je kasnije potvrđeno da je smrtonosni otrov kalijev cijanid. Nitko u tom trenutku, osim samog Praljka, nije znao što se zbiva, a sudac Agius nastavio je čitati presudu Milivoju Petkoviću. Dvadesetak sekundi kasnije Praljak je sucu rekao da je popio otrov pa je suđenje prekinuto kao i izravan televizijski prijenos.

"Jedna od najvećih žrtvi osim Slobodana Praljka zasigurno je Milivoj Petković", naglasio je Prkačin.

"Na žalost, generalova poruka nije prepoznata u mjeri u kojoj treba. Neki od nas to doista jesu prepoznali. U pitanju je vječni čin i vječna poruka. Vjerujte mi, ona će biti ponavljana kao posljednje pismo Petra Zrinskog iz 1671. godine pred pogubljenje. Doduše, on je napisao poduže pismo, a general je rekao dvije rečenice koje će se dok je svijeta, ljudskog društva, druženja i ratovanja ponavljati. To je jedan povijesni čin kojeg je popratila isto tako vrijedna rečenica. Malo ljudi shvatilo je što je general Praljak rekao, ali to će biti trajna inspiracija", zaključio je Prkačin. 

Slobodan Praljak je u Zagrebu završio tri fakulteta. Diplomirao je na Elektrotehničkom fakultetu, potom filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu, a diplomirao je i na Akademiji za kazalište, film i televiziju, sve to od 1970. do 1972. godine. Bio je kazališni i filmski redatelj te je posjedovao niz nekretnina i bio vlasnik nekoliko tvrtki.

Bio je zapovjednik Glavnog stožera HVO-a, predstavnik MORH-a u Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni i HVO-u i načelnik Glavnog stožera HVO-a tijekom ratne 1993. godine u Bosni i Hercegovini. Prije toga aktivno je sudjelovao u Domovinskom ratu, a njegov ratni put bio je impresivan.