Priče o Mati 'Lidliću', izumitelju teorema 'Pola vama, pola meni, pola Bagi', jako štete Kolindi

Graniću to nije prva afera u kojoj se našao. Još 2004. uhićen je zajedno s Darinkom Bagom, direktorom Končara, u aferi "Mirogoj" zbog sumnje za pomaganje u primanju mita. Podsjetimo, tada se Granić našao pod operativnom obradom USKOK-a, a tonski zapis njegovih razgovora s Velimirom Delongom, ušao je u legendu.

Ukratko, Delonga kao smijenjeni direktor jedne od Končarevih tvrtki kćeri (Trgovina i zastupstva) pokušavao je svoje dionice prodati Končar-Elektroindustriji d.d. što nije bilo moguće napraviti bez pristanka Bage. Tim povlaštenim dionicama se više nije trgovalo na Burzi i nitko drugi nije imao interesa za njih. Delonga nije uspijevao više kontaktirati Bagu, a Granić se ponudio za posrednika. Uostalom, s Bagom je obiteljski povezan jer mu je šogor, a i za vrijeme njegovog ministarskog mandata Bago je bio veleposlanik u Bugarskoj i BiH.

Akcija prekinuta nakon dojave

Delonga je, u međuvremenu, pristao surađivati s USKOK-om koji ga je ozvučio, tako da njihove šetnje Mirogojem ispod istog kišobrana nisu prošle bez tonskog zapisa. Granićeva legendarna rečenica "pola vama, pola meni, pola Bagi", trajno ga je označila za čitav nastavak karijere. Ona više govori o samoj Granićevoj nesigurnosti prilikom dogovaranja mita, jer u stvari je glasila pola vama, a pola meni i Bagi. Delonga, inače prijatelj zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, je pokušavao prodati dionice vrijedne 7,3 milijuna kuna, a potraživao je i neisplaćenu dividendu od 1,3 milijuna kuna.

Granić je u dva snimljena razgovora za šetnje s Delongom po Mirogoju, s njim dogovarao isplatu provizije od 450 tisuća kuna ili oko 60.000 eura, te mu je davao na znanje da govori i u ime Bage. Bago nije uhvaćen u kompromitirajućim okolnostima, akcija je “provaljena”, a Granić je promijenio priču. Vrhovni sud je odbivši istragu obrazložio kako je “i ona početna nesigurna vjerojatnost” kod prvih razgovora osumnjičenog Granića i pouzdanika Delonge o dogovornom postupanju Granića i Bage “u stvari potpuno neprovjerljiva”. To je bio debakl tadašnjeg šefa USKOK-a Željka Žganjera.

Granić, iako uhićen, nakon vikenda nije ostao u pritvoru nego u bolnici Rebro zbog opasnosti od srčanog udara. Ipak, cijelo vrijeme boravka u bolnici uz sebe je imao uključeni mobitel.

Iako su neki mediji pisali drugačije, Graniću je neposrednu informaciju o mjerama prisluškivanja prenio Mirko Ljubičić Šveps, bivši obavještajac i bivši predsjednik zagrebačke HVIDRA-e te zaposlenik Zagrebačkog holdinga.

Sanader kao jamac za kredit

Javnost je tada drastično postala svjesna da informacije cure čak i iz USKOK-a. Graniću i njegovom novoosnovanom poduzeću Magra to je trebao biti prvi posao. No na rizik poslovanja s Delongom Granića su upozorili prethodno pojedini poduzetnici, primjerice, Jako Andabaka kojem je Delonga pogodovao i potom se zaposlio u Andabakinom poduzeću. Granić je i ranije mnoge povjerljive razgovore obavljao na putu prema svojoj skupocjenoj kući u Remetama, zastavši na Mirogoju. Jedan od jamaca za stambeni kredit bio mu je tadašnji zamjenik u ministarstvu vanjskih poslova Ivo Sanader.

U vrijeme njihova zajedničkog rada na Zrinjevcu, zanimljivo, obojica su strahovala od prisluškivanja i često su odlazili u šetnju Zrinjevcem unatoč lošem vremenu kako bi izbjegli da ih se prisluškuje. Kasnije su obojica stvarno postali objektima istrage. Iz tog razdoblja datira i anegdota o Graniću koji još uvijek telefonske razgovore često prekida riječju 'halo', budući da ga je nekad davno navodno netko uvjerio da to otežava prisluškivanje, odnosno da se prekida automatsko snimanje razgovora i počinje snimati ponovno, čime se gubi integritet snimke kao dokaznog materijala.

Upleten i u Hypo i West Gate afere

Vrhovni sud je odbacio prijavu i to je bio veliki neuspjeh tadašnjeg ravnatelja USKOK-a Željka Žganjera, kojemu su se zamjerili otvoreni javni nastupi tijekom istrage protiv Mate Granića.

Veliku zaslugu za spašavanje od pritvora ima i tadašnji Granićev odvjetnik Miroslav Šeparović, sadašnji predsjednik Ustavnog suda, kao i sudac Županijskog suda Ivan Turudić. Oni su, nagađalo se, omogućili Graniću da ide u bolnicu na liječenje srca, umjesto da ostane u pritvoru.

Granić, inače osnivač, i aktualni počasni predsjednik Hrvatskog društva lobista vezuje se i uz neke druge afere, poput Hypo Alpe-Adria banke i West Gatea koje su pomalo zaboravljene i pale su na neki način u zaborav. U slučaju Hypo banke, koja je tada bila u vlasništvu njemačkog Bayerische Landesbanka, Granić je naplatio proviziju, ovisno o tumačenju, od 200 tisuća do 600 tisuća eura kako bi Savjet Hrvatske narodne banke odnosno guverner Željko Rohatinski promijenio odluku i dopustio BLB-u preuzimanje Hypo banke u Hrvatskoj. Podsjetimo, Granićeva supruga Jadranka zaposlena je u HNB-u.

Kolinda treba dobro odvagati

Sve u svemu, Granić kao posebni savjetnik predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, nakon najnovijeg skandala u Slavonskom Brodu, baca negativno svjetlo na Ured Predsjednice. Sve priče oko Granićevog lobističkog angažmana, koji je neprimjeren savjetničkoj poziciji, jako štete hrvatskoj predsjednici. Ona je dosad pokazivala racionalnost prilikom odlučivanja o angažmanu pojedinih savjetnika i, kada se pokazalo da su neki od njih svojim izjavama ili ponašanjem mogli dovesti u pitanje njezin rejting, bez milosti se odrekla njihovih usluga.

Sada bi trebala dobro odvagnuti je li joj važniji odnos s Granićem ili njezina politička budućnost. Eventualna odluka da Granić ostane na Pantovčaku, mogla bi biti odluka zbog koje bi se mogla kasnije pokajati. Pogotovo, ako svjetla dana ugledaju i neke druge nečasne priče koje se u kuloarima dodatno povezuju s Granićem.

Očito upravo on na Pantovčaku simbolizira sve ono od čega se moderni HDZ Andreja Plenkovića nastoji odmaknuti. Simbolizira HDZ koji pripada prošlosti, a koji se povezuje s privatizacijom, mitom, korupcijom, provizijama, off shore računima, aferama... Velikog stranačkog kukolja poput Sanadera su se riješili, ali vlastite redove nikad nisu očistili do kraja.