Preminuo Ivan Zvonimir Čičak

Rodio se 1947. godine u Zagrebu, kao četvrto od petero djece. Osnovnu školu završio je u Zagrebu, a već kao maturant prvi je put uhapšen i saslušavan od jugoslavenske komunističke tajne policije zbog "aktivnosti u podzemnim katoličkim krugovima", navodi se u njegovoj biografiji na stranicama HHO-a. U nedostatku dokaza, postupak protiv njega je obustavljen, no isključen je iz gimnazije te mu je zabranjen nastavak školovanja u bilo kojoj od srednjih škola. Razlog takve kazne bila je njegova školska zadaća na temu "Nad razastrtom kartom moje domovine" u kojoj je kao svoju domovinu naveo Hrvatsku, a ne Jugoslaviju. 

Nakon tzv. "Brionskog plenuma" SKJ, na kojem je osuđena frakcija Aleksandra Rankovića Čičak podnosi tužbu Vrhovnom sudu Hrvatske zbog kršenja građanskih i ustavnih prava nakon čega mu je omogućen nastavak školovanja. 1967. upisuje Pravni i Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i aktivno se uključuje u opoziciona studentska gibanja. U jesen 1968. okuplja i organizira jaku grupu studenata na Filozofskom fakultetu, a ubrzo dolazi u sukob sa službenom politikom Komunističke partije. U prosincu 1969. osvaja prvu nagradu na natjecanju u govorništvu organiziranom na Sveučilištu. Zbog oratorskih sposobnosti, londonski ga The Economist naziva "zagrebačkim Ciceronom".

U vrijeme Hrvatskog proljeća na sveučilišnoj skupštini 21. studenoga 1971. izabran je za studenta prorektora. Pod optužbom da je hrvatski nacionalist, u prosincu 1971. tadašnje jugoslavenske vlasti su uhitile Čička i druge studentske vođe. U montiranom sudskom procesu osuđen je na tri godine zatvora, od čega je 18 mjeseci proveo u Đorđićevoj, a ostatak u Lepoglavi, gdje je devet mjeseci bio u samici. Po izlasku iz zatvora, na Staru godinu 1974., poslan je na jednogodišnje odsluženje vojnog roka u Požarevac, u Srbiju, a po povratku iz vojske, apsolvirao je filozofiju i književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.

FOTO: Damjan Tadic / CROPIX

Sukob s Tuđmanom 

Kako nije mogao naći posao najprije radi kao akviziter i prodaje knjige, a potom pokreće vlastiti biznis i otvara radionicu za izradu kožne galanterije. U braku sa suprugom Marijom dobio je petero djece. U studenome 1987. policija ga ponovno privela, zbog navodne utaje poreza, no nakon dva mjeseca zatvora pušten je na slobodu.  Na početku političkih gibanja označenim padom Berlinskog zida, sa skupinom intelektualaca osniva nevladinu organizaciju za ljudska prava  Društvo za zaštitu i promicanje ljudskih prava.

Istovremeno radi na obnovi Hrvatske seljačke stranke (HSS). Čičak je najprije potpredsjednik, a potom i predsjednik te stranke s kojom na prve višestranačke izbore izlazi zajedno s Tuđmanovim HDZ-om. Smatrajući da politika HDZ-a nije dobra za Hrvatsku ubrzo se sukobio s Tuđmanom te se etablirao kao njegov žestoki kritičar. Godine 1993. postaje predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora (HHO), na tom položaju iduća dva desetljeća ostaje vidljiv u javnosti, makar je u jednom trenutku dao ostavku.

HHO: Davanjem imena ulicama po osobama koje su dale pečat zločinačkom komunističkom režimu predstavlja povijesni revizionizam najgore vrste

Nakon izbora 2004. godine Čičak je izabran za člana Odbora za ljudska prava Hrvatskog sabora, bio je aktivan i u Novinarskom društvu, a za svoj je rad dobio niz nagrada i priznanja.  Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović odlikovao ga je u prosincu 2021. godine Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom, za izniman doprinos neovisnosti i cjelovitosti Republike Hrvatske te izgradnji i napretku hrvatske države sudionike Hrvatskog proljeća.