Predsjednica Republike Hrvatske: Najveći brend Hrvatske njezini su ljudi - mi, njezini državljani

"Drage Hrvatice i Hrvati diljem domovine i svijeta, dragi hrvatski državljani,  

Srdačno vam čestitam Dan državnosti Republike Hrvatske!

Od 2001. godine do danas obilježavamo Dan državnosti 25. lipnja, na spomen donošenja Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske i Deklaracije o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske 1991. godine. No temelj današnjemu blagdanu imamo u povijesnom danu konstituiranja demokratski izabranoga Hrvatskog sabora 30. svibnja 1990, koji smo slavili kao Dan državnosti. Takav, on i danas živi u mnogim hrvatskim srcima. Živi i u mojemu i nadam se da ćemo uskoro postići parlamentarno suglasje o tome da sljedeće godine ovaj blagdan vratimo njegovu izvorištu. 

Misao i težnja državnosti živa je koliko i prisutnost hrvatskoga naroda na ovim prostorima. I kada je zbog raznih nevolja bila svedena samo na malu luč, državnost je svijetlila kao temeljna politička vodilja i volja hrvatskoga naroda, da bi u presudnim trenutcima povijesti buknula poput baklje. Upravo tako planula je na izborima 1990. i narodnom referendumu 1991., zasjala je u temeljnim državotvornim odlukama Hrvatskoga sabora, bljesnuvši potom u obrani domovine i pobjedonosnom završetku Domovinskog rata.

Zahvaljujući političkoj viziji predsjednika Tuđmana i junaštvu hrvatskih branitelja, slobodna Hrvatska naše je okrilje i dom. Ona je naš put i životna suputnica. Jer, kako je napisao pjesnik Drago Ivanišević, "kud god idem, sa mnom je Hrvatska". 

Hrvatsko ime stoji na stolovima svih važnih međunarodnih foruma, počevši od Ujedinjenih naroda, NATO-saveza i Europske unije do Inicijative Triju mora, koju sam pokrenula s još jedanaest država članica Europske unije, kao autentični politički izraz naše povijesti i kulture i našega europejstva, ali i poticajan okvir ostvarivanja  gospodarskog napretka. Drago mi je što su se Inicijativi, kao partneri pridružili SAD i Njemačka.   

No za hrvatski narod samostalna država nikada nije bila samo političko pitanje nacionalne suverenosti i međunarodne afirmacije već i društvene konsolidacije, sadržane u zahtjevima socijalne solidarnosti, etički utemeljenoga pravnoga poretka, ostvarivosti dobrog obrazovanja, zaposlenja i obiteljskoga života te dostojanstvenog života od vlastita rada. 

Svatko je kao državljanin pozvan biti dionikom izgradnje takve državne zajednice. To je ne samo poziv nego i obveza. 

U svom govoru na konstituirajućoj sjednici Hrvatskoga sabora 30. svibnja 1990. predsjednik Tuđman rekao je i ovo: "Svi mi zajedno moramo biti prožeti sviješću da od svoje Hrvatske ne možemo očekivati više negoli što sami pridonesemo njezinu boljitku, da bi plodove svoga rada mogli uživati i mi sami, i naša djeca, i djeca naše djece." Drugim riječima, država je obveza. Njezina egzistencija i vitalnost duboko su povezane s odgovornošću državljana prema općem dobru.

U ovoj prigodi želim ponovno istaknuti kako je rješavanje demografskog pitanja ključno za usmjeravanje hrvatske budućnosti. 

Ono je ne samo najuže povezano s održanjem stabilnosti mirovinskog i zdravstvenog sustava i ravnomjernim gospodarskim razvojem svih hrvatskih krajeva nego i sa samim opstankom države. 

Rješavanje demografskog pitanja najveći je ispit zrelosti za državne institucije, političke stranke, ali i za gospodarstvo, bankovni sektor i akademsku zajednicu. Čvrsto ću ustrajati na tomu da demografsko pitanje ima najviši prioritet među zadaćama državne politike. Stoga ponovno pozivam Vladu i Hrvatski sabor na žurno donošenje sveobuhvatnih i sustavnih mjera, uključujući one koje sam dala u svojemu Prijedlogu mjera populacijske politike. A njezin temeljni cilj treba biti stvaranje pozitivnog društvenog ozračja za jačanje institucije obitelji, kao temeljne stanice rađanja i odgoja djece.

Jedno je od poglavlja toga prijedloga porezna politika. Do sada provedena porezna reforma uvelike je pridonijela pozitivnim makroekonomskim kretanjima i gospodarstvo ju je pozitivno ocijenilo. Pozivam Vladu da odlučno nastavi politiku poreznog rasterećenja kako bi trošak rada za poslodavce bio manji, a neto plaće radnicima veće. Od tog cilja ne smijemo odustati. Osim toga, gospodarski razvoj moramo poreznim i drugim poticajima usmjeriti k onim djelatnostima, posebice industrijama, koje su usmjerene ka izvozu i daju veću dodanu vrijednost, odnosno stvaraju bolje plaćena radna mjesta. 

Rastu hrvatskoga gospodarstva znatno su pridonijeli europski fondovi. Taj izvor gospodarskog i društvenog razvoja treba i dalje što bolje iskorištavati. 

Istodobno, moramo se više usmjeriti na investicije iz vlastite akumulacije, kako iz portfelja javnih poduzeća, tako države i banaka, uključujući Hrvatsku narodnu banku. Za sniženje kamatnih stopa na kredite gospodarstvu i stanovništvu ima i potrebe i prostora. Smatram jednako tako da se najjeftinije zaduživanje države može i mora postići na domaćem bankovnom tržištu.

No sve to neće biti ostvarivo ne otklonimo li neravnoteže na tržištu rada. Razumijem nužnost da se problem manjka radnika, osobito u sektorima turizma i graditeljstva, ublaži zapošljavanjem stranaca, no zahtijevam krajnju državnu odgovornost. Moramo se prije svega osloniti na vlastite potencijale, kako na nezaposlene i umirovljenike koji žele raditi, tako i na hrvatske radnike u inozemstvu te sve njih poticati na zapošljavanje u Hrvatskoj. 

S tako usmjerenom gospodarskom politikom i regulacijom tržišta rada nužno je uskladiti obrazovni sustav, odnosno proračunima i na druge načine poticati strukovne škole, dualno obrazovanje te informatičke, prirodoslovne i tehničke studije. Treba nam obrazovanje koja će biti sposobno brzo i kvalitetno reagirati na razvojne potrebe i koje će mladima omogućiti zapošljavanje i ostanak u Hrvatskoj. Moramo stvarati klimu u kojoj su strukovna zanimanja na cijeni, a najbolji način za to je rast plaća. Dosta smo, i previše, svoje talente i znanja poklanjali drugima. Samo u prošlom stoljeću imali smo tri velika vala iseljavanja, a sada imamo i četvrti. Moramo voditi brigu o svakom djetetu, o svakom mladiću i djevojci, pratiti ih kroz njihovo obrazovanje, razvijati njihove talente i učiniti sve kako bismo ih sačuvali za domovinu. 

No želimo li da mladi ostanu u Hrvatskoj, treba im prije svega pozitivno moralno ozračje. A kakvo ozračje stvaramo ako ih učimo da samo preko veze mogu doći do posla, ako im time šaljemo poruku da njihovo obrazovanje, sposobnosti i trud nisu važni? Kakav primjer im pružamo ako toleriramo korupciju, a i kada pokrenemo sudski postupak za koruptivna djela, procesi  traju deset i više godina, a neki padnu i u zastaru? Moramo se riješiti nepotizma i korupcije, Hrvatska ne smije biti jednima majka, a drugima maćeha. Svima mora biti majka, svima mora pružiti jednaku brigu i jednake prilike za razvoj, uspjeh i napredak. 

Za društveni razvoj i napredak ključan je uvjet sigurnost. Posljednjih mjeseci ponovno se suočavamo s pojačanim migrantskim pritiscima. Naši državljani, osobito u pograničnim krajevima, moraju jasno znati i osjećati da država štiti njihovu sigurnost. Zahvaljujem hrvatskim redarstvenicima koji i u ovom trenutku bdiju nad sigurnošću hrvatskih granica i podržavam napore u sprječavanju ilegalnih ulazaka na hrvatski državni teritorij. Bude li potrebno, tražit ću jačanje zaštite granica i na druge načine, sukladno Ustavu i zakonu. 

Proteklih dana ponovno smo vidjeli koliko su još snažne podjele u našem društvu kada je riječ o prijeporima vezanim za Drugi svjetski rat. Hrvatski narod bio je suočen s razornim djelovanjem nacizma, fašizma i komunizma, čije su se silnice tragično prelomile na našem povijesnom tlu. Uvjerena sam kako su državnički stavovi predsjednika Tuđmana o hrvatskoj državnosti i danas temeljna točka s koje treba promatrati djelovanje i doprinos pojedinaca u tim teškim i tragičnim vremenima. 

S tim u vezi, Tuđmanova politika hrvatske pomirbe ima trajnu važnost. Imajući odlučnost pozvati i voditi hrvatski narod u stvaranje samostalne hrvatske države unatoč gotovo apsolutnoj međunarodnoj potpori opstanku bivše države i vrlo složenim unutarnjim prilikama, znao je da se ta povijesna težnja može ostvariti samo politikom pomirbe. Taj njegov povijesni nazivnik danas promičem pod nazivnikom zajedništva. I od toga neću odustati! Nismo li najveće trenutke pobjeda i uspjeha doživjeli onda kada smo smogli snage prevladati pojedinačne interese bilo koje vrste i čvrsto stati jedan uz drugoga, odlučni ostvariti zacrtani cilj!? 

No za razvijanje kulture državotvornog zajedništva nužno je stvarati pretpostavke, kako kroz obrazovni sustav u duhu promicanja vrijednosti domovinskog odgoja, tako i kroz politički sustav. Više puta proteklih godina isticala sam važnost ustavne odredbe da vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana i upozoravala kako politički sustav mora omogućiti da volja naroda bude izražena što neposrednije i autentičnije.

Drage Hrvatice i Hrvati, dragi hrvatski državljani, Hrvatska je iz dana u dan sve poznatija u svijetu. A to je zahvaljujući prije svega vama, svojim jedinstvenim ljudima, počevši od naših vojnika i policajaca u međunarodnim mirovnim misijama, izvrsnih inovatora, liječnika, učenika i studenata, preko radnika, ribara, poljoprivrednika i poduzetnika do sportaša i drugih koji Hrvatsku svaki dan upisuju na prva mjesta raznih svjetskih prvenstava i rang-lista. Tisuće takvih ljudi upoznala sam posjećujući naše županije, gradove, sela i naše iseljenike. Najveći brend Hrvatske njezini su ljudi - mi, njezini državljani. Ostvarujmo svoju državu domovinom blagostanja, sigurnosti i ponosa. To je Hrvatska kakvu trebamo. To je Hrvatska koju želim, to je Hrvatska u koju vjerujem! 

Sretan vam Dan državnosti!