Predrasude o Rusima: Okrutni barbari koji ne znaju za milost

To je, otprilike, ono što, na prvu ruku 'obični' ljudi, posebice zapadnjaci, pomisle na sam spomen moćne Rusije. No je li to baš tako? Ne bi se reklo, promatra li se današnja Rusija, svjetlosnim godinama udaljena od nekadašnjeg komunističkog bastiona SSSR-a.

Rusofobija je duboko usađena u kolektivno nesvjesno biće zapadnog čovjeka i zbog toga su, vrlo često, kritike rusofoba potpuno pogrešne u odnosu na realnost Rusije. Kao i antisemitizam, rusofobija je način da se iskažu određena pseudoobilježja- barbarstvo, despotizam i ekspanzionizam. Još je Dostojevski u ''Dnevniku pisca'' (1881.) pisao o pogubnosti rusofobije: ''U Europi nas vide kao Azijate, parazite i robove, dok smo u Aziji viđeni kao gospodari, Europljani. Prema Europljanima, taj savez Slavena, to je osvajanje, otimanje, zloba, izdaja, uništenje budućnosti civilizacije, vulgarna mongolska horda. Tatari“.

Okrutni barbari koji ne znaju za milost

Rusofobija je prisutna stoljećima i neprestano se iznova ''hrani'' novim užasavajućim spoznajama o navodno mračnoj Rusiji, zemlji nepreglednih prostranstava u kojima ljudi misteriozno nestaju. Istražujući predrasude o Rusiji, pojednostavljene činjenice kazuju kako ova država nije kolijevka Krista i Biblije i stoga je ovu ogromnu, hladnu, pustinjsku i divlju, euroazijsku i slavensku zemlju, lakše bilo izložiti optužbi za barbarstvo, tiraniju, nasilni ekspanzionizam. Na Zapadu je nametnut stereotip da se Rusi, sami po sebi, nasilni i surovi, jer ubijaju, šalju u progon i muče etničke i vjerske manjine. Kao primjer ističu se ratovi u Čečeniji, Staljinovi komunistički gulazi, Putinovo gušenje opozicije i prisilno anektiranje Krima. Na Zapadu se očito oprašta Njemačkoj, Francuskoj i SAD-u, ali nikako ne i Rusiji. Oprašta se također i talijanskoj i drugoj mafiji, ali se glasno govori da je najopasnija ruska mafija…

Nakon objašnjenja moći rusofobične predrasude na Zapadu, ipak treba utvrditi povijesno, religiozno, ideološko i geopolitičko porijeklo koje stoji u biti mržnje prema Rusiji. Rusofobija, naime, korijene ima još negdje od 13. stoljeća, od vremena kada je Karlo Veliki u osmom stoljeću osporio Bizantu mjesto nasljednika Rimskog carstva. Ruski knez Vladimir, koji se krstio na Krimu 988. godine, opredijelio se za Bizant (Konstantinopol), a ne za Rim. Već od tada se javljaju začeci rusofobije…

Europa i SAD uvijek trebaju neprijatelja

Doduše, ne treba zaboraviti da je ovaj negativni diskurs o ruskom užasu ''napravljen'' za nikada dovršeni zapadni identitet. Europi, posebice podijeljenoj u velikoj ekonomskoj i moralnoj krizi, potreban je ruski neprijatelj kako bi ostvarila svoje jedinstvo. Isti sindrom, čak i puno žešći, vrijedi i za drugu mega-silu, SAD.

No današnja Rusija, u mnogim je segmentima za 180 stupnjeva drugačija od nekadašnje moćne carske Rusije, a posebice staljinističko-komunističkog zatvorenog SSSR-a. Da, točno je, Vladimir Putin vlada državom željeznom rukom, strah od njegove svemoći itekako je prisutan u Rusiji, koju Zapad i SAD promatraju vrlo budno i oprezno, periodično šaljući javna upozorenja o diktaturi i masovnom kršenju ljudskih prava.

Kakva je, zapravo, ta mračna Rusija, obavijena velom mnogobrojnih povijesnih tajni? Pogledajmo samo njezine specifičnosti i karakteristike, kako bismo bolje upoznali tu pregolemu državu s mnoštvom bezbrojnih etničkih i vjerskih različitosti.

Istočni div

Rusija, država u istočnom dijelu Europe i sjevernom dijelu Azije obuhvaća 17 098 200 km² (površinom najveća na svijetu). U smjeru istok–zapad proteže se u duljini od 9000 km, a sjever–jug 4000 km. Pruža se između Sjevernoga ledenog mora na sjeveru, Tihog oceana na istoku, Kine (3645 km) i DNR Koreje (19 km) na jugoistoku, Mongolije (3543 km) i Kazahstana (6846 km) na jugu, Gruzije (723 km) i Azerbajdžana (284 km) na jugozapadu, Ukrajine (1576 km), Bjelorusije (959 km), Latvije (217 km) i Estonije (294 km) na zapadu, Finske (1313 km) i Norveške (196 km) na sjeverozapadu. Na zapadu izlazi i na Baltičko more, a na jugozapadu na Crno i Azovsko more te na Kaspijsko jezero. Obuhvaća i Kalinjingradsku oblast, eksklavu između Poljske (206 km) i Litve (227 km). Rusija se proteže kroz čak 11 vremenskih zona!

Sastoji se od zapadnog nizinskog (70% teritorija) i istočnog gorovitog dijela. Nizinski dio zauzima golema ravnica koja je Uralom (Narodna gora, 1895 m) razdijeljena na Istočnoeuropsku (Rusku) i Zapadnosibirsku nizinu. Najniži dio Ruske nizine, Prikaspijska nizina, leži mjestimično 28 m niže od morske razine. Jednoličnu Rusku ravnicu prekida nekoliko uzvisina, od kojih su najpoznatije Valdajska (347 m), Srednjoruska (290 m), Privolška (332 m) i Timanska uzvisina (463 m), Sjeverni Uvali (294 m) i Obščij Sirt (404 m). Između rijeke Jenisej na istoku i Urala na zapadu pruža se prostrana, najvećim dijelom gotovo potpuno ravna, Zapadnosibirska nizina. Gorski dio Rusije ima prostrane visoke ravnjake Srednjosibirskoga visočja između rijeka Jenisej i Lena te od južnih i istočnih sibirskih planina, među kojima se ističu Altaj (4506 m), Kuznjecki Alatau, Zapadni i Istočni Sajan, Stanovojsko, Verhojansko, Kolimsko, Anjujsko i Anadirsko gorje, gorje Čerskoga i Kamčatke (Ključevska Sopka, 4750 m), Džugdžur i Sihote Alin. Na jugu europskog dijela Rusije nalazi se Veliki Kavkaz s Elbrusom (5642 m), najvišim vrhom Rusije. Veći dio Rusije građen je od kristaličnih pretkambrijskih stijena, koje su pokrivene paleozojskim i mezozojskim naslagama. Za kaledonskoga nabiranja nastalo je Sajansko gorje i Kuznjecki Alatau, za hercinskog Ural, Altaj, a za alpinskoga nabiranja – gorja Dalekog istoka i Kavkaz. Glavna su područja aktivnih vulkana poluotok Kamčatka i otočje Kurili.

Klima je kontinentalna, izuzevši južnu polovicu Dalekog istoka s monsunskom klimom. Srednje siječanjske temperature iznose u istočnom Sibiru od –35 do –50 °C (apsolutni minimum –67,8 °C), na području Sjevernoga Kavkaza od 0 do –5 °C, a srpanjske u stepskim krajevima 24 do 35 °C, na krajnjem sjeveru (sjeverna obala Sibira) 1 do 2 °C. Razdoblje bez smrzavanja iznosi 60 do 75 dana na južnu granici tundre, 110 do 120 dana u stepama zapadnog Sibira i 180 do 200 dana u podnožju sjevernog Kavkaza. Godišnja količina oborina smanjuje se od zapada prema istoku; u europskom dijelu iznosi 700 do 600 mm, u istočnom dijelu 150 do 100 mm; na krajnjem istoku i u planinskim krajevima godišnje padne 700 do 1000 mm. Najviše oborina ima područje Kavkaza (do 3200 mm godišnje).

Vegetacija se izmjenjuje zonalno od sjevera prema jugu; počinje s arktičkim pustinjama, koje se prema jugu nastavljaju u tundre, šumo-tundre, šume, šumo-stepe, stepe, polupustinje i pustinje. 

Iako je mnogoljudna, rijetko je naseljena

U Rusiji živi 142.905. 208 st. prema popisu 2010, odnosno 143.657.134 st. prema procjeni 2013., od toga 2/3 u europskom dijelu (18% teritorija države). S prosječnom gustoćom naseljenosti od 8,4 st./km² ubraja se u najrjeđe naseljene države svijeta. 

Uz Ruse, koji čine 80,9% (2010) stanovništva, živi još više od stotinu naroda i narodnosti. Pretežiti dio stanovništva pravoslavne je vjeroispovijesti, a znatan je i broj muslimana (Čečeni, Tatari, Inguši, Baškirci i dr.); ima i židova, protestanata i dr.

Službeni je jezik ruski, uz koji je u većini republika službenim proglašen i drugi jezik raširen u toj republici. Rusija je brojem stanovnika deveta u svijetu. Od popisa 1959. god. (117,5 milijuna stanovnika) stanovništvo se povećavalo sve do 1993. god. (148,6 milijuna stanovnika), a od tada se zbog velikoga negativnoga prirodnog priraštaja (–5,9‰ u razdoblju 1995–2004., a –2,6% u razdoblju 2005–12) smanjuje. Očekivano trajanje života za žene rođene 2011. god. iznosi 75,6 godina, a za muškarce samo 64,0 godina.

Privatizacija otvorila vrata kriminalu i mafiji

Krajem 1992. u Rusiji je započela masovna privatizacija državne imovine, u okviru prijelaza sa socijalističkoga na kapitalističko (tržišno) gospodarstvo. Privatizacija je bila obilježena stvaranjem užih bogatih skupina bliskih državnom vrhu, a rezultirala je porastom kriminala, društvenom krizom i drastičnim socijalnim raslojavanjem. U razdoblju 1991.–1998. BDP bio je smanjen za približno 35%, a stopa nezaposlenosti dosegnula je 24% (prema procjeni Svjetske banke 1998. siromašno je bilo 21% stanovništva). Privatizacijom je promijenjen i sastav BDP-a, u kojem je u razdoblju 1994–2006. smanjen udjel industrije i rudarstva (s 59% na 34%) te udjel poljoprivrede, šumarstva i ribarstva (s 23% na 6%), a povećan je udjel uslužnoga sektora (s 18% na 60%). Godine 2005. vrijednost BDP-a izračunana prema tržišnomu tečaju i tekućim cijenama bila je 783 mlrd. USD (BDP po stanovniku bio je 5400 USD); vrijednost BDP-a izračunana prema paritetu kupovne moći bila je 1600 mlrd. USD (BDP po stanovniku bio je 11 100 USD). Zabilježene su i stope rasta BDP-a od 6,5% (2004. i 2005) te 7,4% (2006). U privatizaciji je došlo do okrupnjavanja kompanija, pa tako 20 vodećih privrednih konglomerata stvara oko 65% BDP-a (najveća ruska kompanija Gazprom, proizvođač i distributer plina, 2006. bila je po tržišnoj kapitalizaciji treća kompanija u svijetu). Godine 2006. stopa nezaposlenosti iznosila je 18%, a siromašno je bilo oko 10% stanovništva.

Rusija ima raznolika prirodna bogatstva, a prema udjelu u svjetskim zalihama značajna je po prirodnom plinu (45%), ugljenu (23%), uranu (14%), nafti (6%) i dr.

Znatne prihode Rusija ostvaruje prodajom različitih vrsta oružja; 2001.–2005. ruski udjel u ukupnom izvozu konvencionalnoga naoružanja u svijetu bio je oko 31% (prvo mjesto, ispred SAD-a s 30%).

U industrijskoj ponudi prevladavaju rudarstvo, nafta, plin i energetika, kemikalije, strojogradnja, brodogradnja, proizvodnja vozila, poljoprivrednih strojeva i medicinske opreme, te roba široke potrošnje. 

Političko ustrojstvo

Prema Ustavu od 12. prosinca 1993., Rusija je federacija s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednik federacije državni je poglavar i vrhovni zapovjednik oružanih snaga; biran je na mandat od četiri godine na općim, tajnim i izravnim izborima, a može biti biran dva puta uzastopno. Kandidat za predsjednika mora biti ruski državljanin stariji od 35 godina, koji je u zemlji boravio najmanje deset godina. Predsjednik zastupa državu u zemlji i inozemstvu, štiti njezino jedinstvo i neovisnost, osigurava djelovanje tijela vlasti na svim razinama i definira ciljeve vanjske i unutarnje politike. Predlaže parlamentu kandidate za suce Vrhovnoga i Ustavnoga suda te državnog odvjetnika. Ima pravo zakonodavne inicijative, može raspustiti Dumu i raspisati referendum. Izvršnu vlast obavlja Vlada, koja se sastoji od predsjednika vlade, kojega imenuje predsjednik države, uz suglasnost Dume te zamjenika predsjednika i saveznih ministara, koje imenuje predsjednik države, na prijedlog predsjednika vlade. Predsjednik države ima pravo predsjedanja radom vlade te odlučuje o njezinu raspuštanju. Zakonodavnu vlast ima Savezna skupština (Federal’noe sobranie), koju čine dva doma: Državna duma (Gosudarstvennaja duma) i Vijeće federacije (Sovet federacii). Duma ima 450 zastupnika, koje biraju građani izravno na općim izborima, na mandat od 4 godine. Kandidirati se mogu svi ruski državljani s navršenom 21 godinom života. Vijeće federacije ima 178 zastupnika, koje biraju zakonodavna i izvršna tijela saveznih jedinica, za razdoblje od četiri godine. Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi državljani s napunjenih 18 godina života. Najvišu sudbenu vlast imaju Vrhovni sud (Verhovnyj sud), kao najviše redovno sudbeno tijelo te Ustavni sud (Konstitucionyj sud), koji čini 19 sudaca, a brine se za usklađenost pravnih akata s Ustavom federacije. Suce Vrhovnoga i Ustavnoga suda imenuje Vijeće federacije na prijedlog predsjednika države, a kandidati moraju biti pravnici s navršenih 35 godina života (za suce Vrhovnoga suda), odnosno 45 godina života (za suce Ustavnoga suda).

Rusija je administrativno podijeljena na 88 saveznih jedinica: 21 republiku (respublika), sedam pokrajina (kraj), 48 područja (oblast), dva savezna grada (Moskva i Sankt Peterburg), jedno autonomno područje (avtonomnaja oblast) i devet autonomnih okruga (avtonomnyj okrug). Sve su savezne jedinice svrstane u sedam saveznih okruga, koji su subjekti federacije, na čelu su im izaslanici što ih imenuje predsjednik federalne države. Primarna im je zadaća nadzor primjene saveznoga zakonodavstva u saveznim jedinicama.

Nacionalni blagdan je Dan Rusije, 12. lipnja, uveden 1990. godine, a službena valuta rubalj; jedan rubalj ima 100 kopjejki.

Stoga, dobrodošli na Svjetsko prvenstvo u nogometu, ali bez straha da ćete nestati u surovim beskrajnim ruskim prostranstvima…