PRAVOSUDNA AGRESIJA Tužbe protiv medija najčešće podnose suci i političari, ali visoke odštete traže i novinari i pjevači zbog spominjanja svog imena

“Duševne boli su, kao što vidimo, u Hrvatskoj unosan biznis i najbolje se liječe visokim odštetnim zahtjevima”, rekao je, među ostalim, Hrvoje Zovko, predsjednik HND-a upozorivši i na spor koji je pokrenuo sudac Županijskog suda u Zadru Ivan Marković protiv Indexa zbog tekstova o sudskim odlukama u slučaju grupnog silovanja, tražeći  99.000 kuna odštete.

Činjenica je da hrvatske medije najčešće tuže upravo suci i političari. Isti sudac, Ivan Marković, od izdavača portala Direktno Propulsa d.o.o. traži 105.000 kuna odštete. On, očito, s odštetnim zahtjevima ide prema svim medijima koji su spomenuli njegovo ime.

Marković nije jedini sudac koji je tužio portal Direktno. I sutkinja Općinskog suda u Vukovaru Mira Rajš traži odštetu od 50.000 kuna.

Medije prečesto tuže i političari, kako oni na državnoj tako i na lokalnoj. Primjerice, Anita Nosić, sada bivša načelnica Općine Lovreć, od portala Direktno traži odštetu od 15.000 kuna.

Listi onih koji traže odštetu zbog toga što su mediji o njima pisali mogu se pribrojati i vojni časnici spomenuti u kontekstu zadarske afere šverca oružja, koji od portala Direktno potražuju 60.000 kuna odštete, Hrvatski nogometni klub Hajduk  s odštetnim zahtjevom od 30.000 kuna, ali i osobe koje se nalaze u pritvoru zbog iznude i nasilničkog ponašanja (bivši policijac i zvijezda RTL-a Leon Lučić (odštetni zahtjev od 280.000 kuna) ili osobe koje su osuđene zbog ubojstva Mladen Džidić (odštetni zahtjev od 25.000 kuna).

Na žalost, među onima koji tuže medije nalaze se i kolege novinari. Osnivač portala Index Matija Babić od izdavača portala Direktno traži odštetu od 30.000 kuna. Isto toliko traži i  urednik HTV-a Denis Latin.

Treba spomenuti i kako je sadašnji predsjednik HND-a Hrvoje Zovko također proteklih godina podizao tužbe protiv nekih medija "zbog povrede prava na ugled, čast i dostojanstvo".

Suci medije i novinare tuže zbog izvještavanja o njihovu radu ili pak zbog objave informacija o njima za koje ne žele da izađu u javnost. Primjerice, portal Direktno objavio je istinitu informaciju kako je sutkinja Mira Rajš završila Pravni fakultet u Novom Sadu.

Političari, iako im se kasnije dokaže sukob interesa i kršenje zakona i protupravno korištenje državnih subvencija, poput slučaja načelnice Nosić, ostaju ustrajni u odštetnim zahtjevima.

Među besmislenijim tužbama, koje pojedini odvjetnici nazivaju i obijesnim parničenjem, svakako se izdvaja i slučaj pjevača Ivana Volarića Zaka koji u postupku koji traje već gotovo pet godina od izdavača (nevladine udruge) i novinara potražuje odštetu od ukupno 65.000 kuna.

Pjevaču je sporno što je u tekstu povezan s tvrtkom Ivan Zak d.o.o., u kojoj je "samo zaposlenik" i koja ugovara njegove nastupe, a za koju se u Sudskom registru kao osnivač i osoba za upravljanje navodi njegova sestra Ana Volarić.

Ivan Volarić Zak tvrdi da nema ništa s tom tvrtkom, koja je u međuvremenu pod istragom i zbog pranja novca i kružnih poreznih prijevara s PDV-om. Tvrtka se u Sudskom registru i dalje zove Ivan Zak d.o.o., a pjevač se i prije izbijanja pandemije našao na tzv. crnoj listi Porezne uprave zbog poreznog duga.