Pravo pitanje za obožavatelje i podržavatelje korumpiranih političara, biste li platili mito da vam zaposle dijete?

Otkriveno je i kako je Posavec naložio ublažavanje kriterija natječaja za zapošljavanje kako bi ih buduća zaposlenica kojoj je radno mjesto namijenjeno zadovoljila. Možda bi akcija otkrivanja trajala i dalje da Posavec nije priznao (ne)djelo, skrušeno se ispričao riječima "Moje ponašanje je bilo nesmotreno i pogrešno i sada se kajem zbog toga" te podnio ostavku na svoju političku dužnost. I postao junak dana.  S grupom podrške sastavljenom od ljudi koji ga žele birati za župana ponovno, čim se kandidira. Kreativno obrazloženje Posavčeve muke po mitu dao je njegov bivši stranački kolega iz HNS-a i 'regionlani sunardonjak' sa Sjevera Hrvatske. Rekao je kako bi Posavec 'bio lud' da prizna mito! Pa tih 10 tisuća kuna su za kampanju. 

Poduža je lista hrvatskih političara koji su se s teretom korupcijskih afera proceduralno izmrcvarenih na hrvatskim prepoštenim sudovima slavodobitno vratili na visoke političke dužnosti osvajajući izbore. 

Vole li ljudi doista korumpirane političare? Ili je 10 tisuća kuna zaista smiješna sića od novca za koju je teško povjerovati da uopće može biti mito za osiguravanje važne poslovne pozicije u županijskom poduzeću? Cinik bi rekao da je sve poskupjelo, a radna su mjesta pojeftinila. 

Niske su te plaće na sjeveru Hrvatske, zaista nije u redu da korupcija bude privilegij bogatih. Treba je učiniti dostupnom prosječnom građaninu Hrvatske. Doista nema smisla da se ljudi dijele na bogate i pozicionirane koji si mogu priuštiti kupnju perspektivnog radnog mjesta i na sirote siromahe koji nemaju ni novca ni odskočnu dasku s koje bi taj novac lansirali i kupili sebi kakvu poziciju. Tržište korupcije zrelo je za liberalizaciju. Da je imalo poštenja, ona bi bila jednako dostupna svima. 

Ovaj posljednji odjeljak teksta mogao bi slobodno figurirati kao sažetak stavova obožavateljskih grupa političara čiji su "prsti uhvaćeni u pekmezu". 

Predugo izgleda živimo s korupcijom u svakodnevnom životu i antikoruptivnim akcijama u medijima kojima primarni cilj nije istjerivanje pravde nego uvijek i neizostavno politička promocija. Svojevremeno je najveću antikorupcijsku bitku vodio upravo Ivo Sanader. Svaka elaboracija bila bi suvišna. 

Pogrešno je pak šiljak bijesa uperiti prema ljudima koji brane političare netom umočene u koruptivnu aferu ili prema onima što glasaju za političare opterećene koruptivnim aferama. Ljudi samo žive u Hrvatskoj. U zemlji u kojoj se pošten čovjek smatra budalom, a naivčinom se naziva onaj mladić koji se javlja na natječaj za posao u državnu upravu da prije toga deset ljudi nije nazvalo drugih deset ljudi, a ona djevojka koja je prijavila seksualno uznemiravanje proziva se lakom ženskom koja je to sama tražila. 

Odavno je u svijesti većine ljudi postalo sasvim normalno da ne postoji potpuno nekorumpiran političar i zato se slavi i hvali one koji se prezentiraju manje koruptivnima i manje korumpiranima. Malo je ili nimalo svidjeti o tome da sitna korupcija, ova u kojoj se promjeni pokoji pravilnik, ona u kojoj se prilagodi pokoje radno mjesto za nekoga, pa se uzme sitniji novac kao mito za još sitniju uslugu upravo čini onu korupciju kojom se gradi sigurnosna mreža za velike koruptivne korake poput recimo dodjele ogromnih parcela, odobravanja raznih građenja ili tome slično. Sitnom korupcijom namireni ljudi će okrenuti pogled od velikih koruptivnih zalogaja, a tješit će se da od poštivanja moralnih načela nitko još nije kruha jeo niti se ugrijao. To je uvjerenje naravno pogrešno, štetno i uništava društvo u svim njegovim porama, no upitno je znaju li mnogi ljudi živjeti drugačije od toga ili je sustav od onoga trenutka u kojem se dijete upisuje u vrtić preko veze jer nije osigurano dovoljno mjesta za svu djecu odredio da će biti potrebna veza ili mito za zaposlenje toga djeteta kad za kojih dvadesetak godina – odraste? 

Možda je to zapravo pravo pitanje za obožavatelje i podržavatelje korumpiranih političara. Biste li platili mito da vam zaposle dijete na dobru poziciju? Mnogi bi nažalost vjerojatno rekli da bi. Problem je što im je takva mogućnost ponuđena, a ne što bi je oni iskoristili jer odavno znamo da prilika često čini lopova, a još češće ako pošten čovjek zapravo ima malo ili nimalo izbora.