Praunuka hrvatskih iseljenika iz Ognjene zemlje stigla u Split: 'Osjećam mir, želim ostati'

Prvi Hrvati koji se mogu smatrati iseljenicima stigli su na Ognjenu Zemlju početkom 1870-ih godina, privučeni “zlatnom groznicom” na otoku Lennox. Većina je, razočarana pothvatom, napustila rudnik i naselila se u Punta Arenasu i Porveniru, gdje su na prostranim imanjima (estancias) pronalazili posao u stočarstvu. U to je vrijeme započeo gospodarski uspon najjužnijeg čileanskog kraja. Sljedeći veći val hrvatske emigracije u Čile dogodio se početkom 20. stoljeća, kada je filoksera uništila vinograde na otoku Braču. Zbog propalih usjeva, mnogi su seljaci morali napustiti domove i potražiti bolju sreću u inozemstvu, pridonoseći tako rastu hrvatskih zajednica od Punta Arenasa do Arice.

Mnogi Hrvati, osobito iz Dalmacije, tražili su u dalekom svijetu bolje životne uvjete. Među njima su bili i pradjed te prabaka naše sugovornice, Gabriele Marcelli Burotto Lira (28) iz Punta Arenasa, koja već četiri godine živi u Hrvatskoj, točnije u Splitu. Stručnjakinja je za međunarodne odnose i suradnju, a s Hrvatskom se prvi put upoznala 2016. godine, kada je stigla zahvaljujući stipendiji za učenje hrvatskog jezika u sklopu programa Croaticum. "Doznala sam da postoji stipendija za učenje hrvatskog jezika u Hrvatskoj. Informirala sam se i shvatila da ispunjavam uvjete te da je to sjajna prilika da posjetim zemlju iz koje potječu moji korijeni. Prijavila sam se, primili su me i tako je sve počelo", započinje Gabriela, koja je uz veliku podršku roditelja sama otišla na drugi kraj svijeta, kako bi upoznala domovinu svojih predaka.

FOTO: Privatni album. Gabrijelin djed i njegov brat 

Pradjed je došao s bratom i ujakom, a kasnije i prabaka

"Moji preci došli su u Čile iz zaleđa Omiša, točnije iz Svinišća. Moj pradjed po majci, Marjan Jurjević Rogošić, i njegov ujak Nikola Jurjević doplovili su do Amerike preko Buenos Airesa, a zatim se naselili u Čileu, u Porveniru na Ognjenoj Zemlji. Pradjedov brat Stipe Jurjević Rogošić također je došao iz Hrvatske. Kasnije su iz Hrvatske stigle i moja prabaka po majci, Ana Burić Brstilo iz Svinišća, te Marija Rogošić iz mjesta pokraj Omiša, koje su se u Čileu udale za braću Jurjević”, govori Gabriela o seobi cijele obitelji na kraj svijeta.

Nakon učenja jezika 2016. i 2017. godine vratila se u Punta Arenas, a 2021. odlučila se trajno preseliti u Hrvatsku. Donijela je odluku, spakirala se i jednostavno nastavila svoj život u sunčanom Splitu. “Planiram ostati. Imam dečka Hrvata, već četiri godine živimo zajedno u Splitu. Imamo plan ovdje ostati, izgraditi život i dati najbolje Hrvatskoj”, kaže Gabriela te dodaje da najviše voli svakodnevni mir i spokoj.

“Sviđa mi se taj mir i povezanost s uspomenama mojih predaka. To mi daje osjećaj doma. Osim toga, živim u Splitu – ne moram ni govoriti koliko je divan i sunčan, to me posebno oduševljava”, kaže Gabriela, koja je u Hrvatskoj stekla mnogo dragih prijatelja. “Jedna djevojka koju sam upoznala još 2016. na studentskom kampusu i danas mi je jako dobra prijateljica”, dodaje. Izleti po okolici Splita njoj i dečku postali su zajednički ritual i način opuštanja.

FOTO: Privatna ahriva

'Crkve su pune, a to mi je posebno drago'

Topli međuljudski odnosi na Gabrielu su ostavili snažan dojam. “Ljudi su jako ljubazni i susretljivi, uvijek spremni pomoći. Život je ovdje dobar, ljudi cijene svoje vrijednosti i tradiciju, kroz turizam svoju kulturu približavaju i strancima. Vjernici su, crkve su uvijek pune, što mi je posebno drago jer i sama živim vjeru”, kaže. Njezina obitelj bila je i iznenađena i sretna kada je objavila da napušta Čile i seli u Hrvatsku.

Fernando (50) je iz Perua doselio u Hrvatsku: 'Moj šukundjed je rođak Ivana Vučetića'

“Bili su iznenađeni i sretni jer se vraćam u zemlju naših predaka, pogotovo zato što sam došla učiti jezik i približiti se kulturi. To je zapravo bio poput povratka kući jer sam odrasla u velikoj mjeri u istoj kulturi. Još se sjećam bakinih slastica i jela koja nam je pripremala dok sam bila mala. Hrvatsko nasljeđe nikada nije napustilo našu obitelj”, priča Gabriela, koja je posjetila rodni kraj svog pradjeda i bake, iako ondje ne poznaje nikoga, niti zna točnu lokaciju ni kuću iz koje su se njezini preci nekad davno otisnuli u svijet. “Kada su mi roditelji došli u posjet, odlučili smo posjetiti područje odakle potječu moji pradjedovi. Nakon nekoliko skretanja slučajno smo naišli na ulicu koja nosi prezime naše obitelji. Svi smo bili presretni jer smo pronašli točno mjesto odakle potječu naši korijeni, potpuno neočekivano, jer nismo imali nikakvu konkretnu adresu — ulicu smo pronašli sasvim slučajno”, prisjetila se Gabriela tog malog, ali za njih iznimno značajnog trenutka. Gabriela nije jedina. Sve više potomaka Hrvata iz Južne Amerike vraća se u Hrvatsku, a portal Direktno od ljeta objavljuje osobne priče povratnika. 

*Tekst je nastao u okviru projekta 'Tko će ostati?' kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.