Na komemoraciji će, među ostalima, govoriti predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Marijan Kustić, bivši dugogodišnji glavni tajnik HNS-a Zorislav Srebrić te predsjednik Dinama Mirko Barišić.

FOTO: HINA/Lana Slivar Dominić

S obzirom na listu nogometaša koje je Ćiro trenirao očekuje se veliki broj legendi hrvatskog nogometa. 

Vodio je velikane poput Zvonimira Bobana, Roberta Prosinečkog, Aljoše Asanovića, Slavena Bilića, Igora Štimca, Roberta Jarnija i Davora Šukera. 

FOTO: Direktno.hr

Mogao bi se pojaviti i Alen Bokšić kojeg rijetko viđamo u javnosti. 

Svoj dolazak najavili su premijer Andrej Plenković kao i predsjednik Zoran Milanović. 

Očekuje se kako će ZET pojačati autobusne linije za prijevoz putnika. Na tom dijelu Mirogoja nalaze se posljednja počivališta košarkaša Dražena Petrovića, glazbenika Akija Rahimovskog, Rajka Dujmića i Krunoslava Kiće Slabinca, dirigenta Vjekoslava Šuteja, glumice Ene Begović, slikara Ede Murtića i mnogih drugih.FOTO: Direktno.hr

Vlada je 15. veljače proglasila Danom žalosti i nacionalne sućuti. 

Legendarni Ćiro preminuo je 8. veljače u 88. godini nakon duge borbe s rakom. Jedno od posljednjih Blaževićevih pojavljivanja bilo je sredinom prosinca prošle godine kada je u Zagrebu dobio Nagradu "Vladimir Beara" za doprinos razvoju sportske kulture i društvene tolerancije.

FOTO: Direktno.hr

Komemoracija

Počela je komemoracija pjesmom Nere Stipičević koja je izvela francusku šansonu.

Kustić: Ćiro je ujedinio Hrvatsku

Prvi je govorio predsjednik HNS-a Marijan Kustić.

"Ćiro je i u svom odlasku uspio u onome što je radio cijeli život, ujedinio je cijelu Hrvatsku. Povod zbog kojeg smo ovdje je tužan, ali Ćiro je sigurno od gore ponosan vidjeti nas na jednom mjestu. Hvala svima što ste dolaskom potvrdili da je Ćiro značajna ličnost ne samo za hrvatski nogomet, nego i za cijelu hrvatsku državu. Postavljao je temelje nevjerojatnog zajedništva koji je i dan danas temelj hrvatskog nogometa. Vidjeli ste film u uvodu, čitali ste ovih dana stotine odličnih tekstova i vidjeli desetke odličnih priloga. Znate koje je rezultate ostvario i znate da je Dinamova 1982. bila ključna u podizanju hrvatskog samopouzdanja unutar bivše države, a i Vatreni 1998. su bili veliki događaj kao Hrvatske - samostalne zemlje. Ćiro nije izgubio bitku s bolešću, bio je šarmantan, britak, onakav kako smo ga voljeli bez obzira na bolest. Da nije imao tu radost življenja, ne bi doživio posljednjih 20 godina kad su mu prvi put dijagnosticirali bolest. Imenovali smo ga počasnim izbornikom i dali mu srebro iz Rusije, uvijek ću cijeniti njegovu podršku. Od njega svatko od nas može puno naučiti, ali nemojmo se zavaravati, ne možemo ga kopirati, bar ne uspješno. Samo vas on može poslati u onu stvar, a da vam kasnije bude još simpatičniji. Obveza svih nas je čuvati uspomenu na jednog od najsimpatičnijih ljudi u povijesti Saveza, a obećajem da će Savez na tome raditi. Dragi Ćiro, neka ti je laka hrvatska zemlja", rekao je Kustić.

Barišić: Do zadnjeg trenutka svi smo tražiili iskru nade u njegovom smješku

Drugi po redu je govorio dugogodišnji predsjednik Dinama, Mirko Barišić.

"Do zadnjeg trenutka svi smo tražiili iskru nade u njegovom smješku koji ga nije napuštao, a s velikom tugom primili smo vijest da nas je maestro napustio. S plavim i vatrenim orkestrom skladao je nezaboravne simfonije, osvojio naslov prvaka s Dinamom 1982., broncu 1998. godine graditelj temelja na koje su se naslonili kasniji veliki rezultati hrvatskog nogometa", izjavio je Mirko Barišić i rekao da su on i Zorislav Srebrić vratili Ćiru u Maksimir 1982. godine. 

Srebrić: Bio je ambasador Republike Hrvatske

Svojih dogodovština i anegdota s legendarnim Ćirom prisjetio se i dugogodišnji glavni tajnik HNS-a Zorislav Srebić.

"Bio je izuzetno nadaren i talentiran u području komunikacije, stvaranju odnosa i atmosfere i motivacije. Održao je na stotine govora, ne samo u području sporta već i u poslovnom svijetu. Bio je ambasador Republike Hrvatske", rekao je Srebić.

FOTO: HINA/Lana Slivar Dominić

Nakon uvodna tri govora, na pozornici je Boris Novković s pjesmom 'U dobru i zlu'.

Ćosić: Nikada mi se ruke nisu tresle kao sada

Drago Ćosić je u govoru rekao da nikada nije imao takav pritisak i takvu nervozu kao sada. Rekao je da mu se ranije ni ruke nisu tresle kao sada. Ćosić se oprostio od Ćire u ime hrvatskih sportskih novinara.

"Nemate pojma kako je to teško čak i za čovjeka koji je pred dva milijuna ljudi prenosio finale SP-a ili nekih najvećih događanja u sportskoj povijesti Hrvatske. Nikad nisam imao takvu nervozu i nikada mi se ruke nisu tako znojile. Ne spavam zadnja dva dana. Nisam znao što reći, što ponovno podvući, a da još nije poznato napisano ili izrečeno o pokojnom Ćiri.

Odlučio sam se izdvojiti nekoliko crtica koje će još jednom pokazati Ćirin talent koji se ne može kupiti i stvoriti, već se s njim rodiš i dovodiš ga do savršentsva. Još 1982. sam dobio zadatak da napravim razgovor s Ćirom, a ni tada nisam spavao cijelu noć jer sam se trebao sastati s čovjekom koji je bio Bog. Sjeo sam, napisao pet šest pitanja pa bi se za pola sata probudio i bacio papir u smeće jer sam se sjetio da je možda već negdje na to odgovorio. Tako sam proveo cijelu noć, a da nisam sklopio oči.

Dolazim na razgovor, upoznali smo se, a Ćiro je sve volio znati. Shvatio sam da me skenira i nepogrešivim šestim čulom vidi da pred sobom imam nekoga tko je prepun strahopoštovanja prema svemu i čije je nogometno znanje krhko te ga neće povesti na pogrešan trag. Sva pitanja pretvorila su se u Ćirinu priču, kad sam došao u montažu shvatio sam da od intervjua nije bilo ništa, već je to bio 'Ćirin intervju' s porukom hrvatskoj javnosti.

Mogli ste biti najspremniji na svijetu, ali on bi vas uzeo u tu magičnu kutiju i pretvorio to u priču koju on smatra da treba ispričati. Ta 1998. obilježila je i njegov i naš život, a onaj dan kad smo izgubili polufinale od Francuske, svi smo bili tužni, razočarani i slomljeni. Otišli smo na večeru, a duboko iza jedan sat pojavio se jedan od naših igrača sa suprugom, prijateljima i svi smo u šoku. Kako je to moguće, za tri dana igramo utakmicu za treće mjesto, sad gledamo tko će otići do njegovog stola i pitati u čemu je problem.

Nakon 15-ak minuta pitamo što se događa, a on nam kaže 'nemate pojma tko je Ćiro'. Rekao je slobodni ste, u četiri ujutro u sobi, a tko ne bude tako, iščupat ću vam srce na treningu'. I bilo je tako, znao je da svi trebaju neki ispušni ventil, da se moraju 'resetirati' i igrači su na to fenomenalno odgovorili. Još jedan pokazatelj kako Ćiro čita neke stvari koje nitko od nas ne bi pročitao u tom trenutku. Uz Hrvatsku, Nizozemska je igrala najbolji nogomet na svijetu, a na utakmicu za treće mjesto Nizozemska dolazi razočarana kao i mi, četvrtog mjesta se nitko ne sjeća. Ogroman je strah, završiti SP s dva poraza je nešto što će vas proganjati cijeli život, ali treće mjesto je velika stvar.

Fantastično smo otvorili utakmicu i Ćiro shvati da je Nizozemska u puno većim problemima i poručuje igračima uz aut liniju 'ovi su u većoj guzici od nas, idemo ih dobiti'. Dobili smo poluvrijeme 2:1, na kraju smo slavili i taj detalj je otišao u povijest, a igrači s Ćirom u legendu. Da vam pokušam dočarati još jedan segment Ćire, znao je biti goropadan, ali i takva dobrica da se često puta pitate je li to taj isti čovjek.

Dva mjeseca nakon završetka pariškog natjecanja sreli smo se u gradu, bio sam mu spreman još jednom čestitati, a on ko iz topa 's tobom više ne razgovaram'. Ja gledam u čemu je problem, a on 'kako si mogao zaboraviti svoga Ćiru?!'. Rekao je 'sine, ti si to tako lijepo prenosio, bomboni su ti ispadali kad si pričao o Zvoni, Robiju, Davoru, a svog Ćiru si zaboravio'. Ne mogu vratiti svoj prijenos napamet, nisam ga pogledao nikad ni danas 25 godina iza toga. Rekao sam da je to sigurno pogrešno i nakon toga je godinama započinjao naš susret s tom rečenicom, onda je zastao i pitao me kako sam.

Mislio sam da to nikad nećemo rasčistiti, ali nazvao me prije smrti i  sve smo rasčistili. Rekao je da zna da sam lijepo pisao i govorio, istaknuo da me gore neće čekati s onom famoznom rečenicom, nego s onom kako si ljubavi. Voljeni ne umiru nikad, oni žive u našim sjećanjima i mislima", rekao je Drago Ćosić o odnosu novinara i popularnog Ćire.

FOTO: HINA/Lana Slivar Dominić

Štimac: Bio je u stanju otopiti bilo koju santu leda

U ime generacije Vatrenih iz 1998. govorio je Igor Štimac.

''Ćiro je imenovan izbornikom, a mene prati iščekivanje kakav će biti susret s njim. S osmijehom toplim veli 'Dobrodošao sine'. Rukujemo se, a stisak ruke se pojačava. Izraz lica postaje ozbiljniji, unosi mi se u lice: 'Kažu mi da si zajeban lik, da se te pripazim'.

Gotovo tepajući nastavlja: 'Bit će ti moj pozitivni lider na terenu ili te neće biti'.

Deset sekundi mu je trebalo me da osvoji, da ga pratim, slijedim, ma što god rekao, tražio. Vjerovali smo mu toliko i ono kada je lagao. Kada smo znali da laže. Ona topla bosanska duša, šarm, švicarska preciznost i gospoština. Maniri, sve je to krasilo našeg šefa.

Imao sam sreće da sam iskoristio priliku dovesti ga u naš Hajduk. Svi su se pitali kako će to izgledati, njemu je svaki dan bio akcija. Šef se svako jutro naoružao smiješkom i naredio mi: 'Idemo među raju, sine.'

Nije se nikad umorio rukovati, pozdravljati se s bilo kim. Fotografirati se s bilo kim. Topla riječ za svakoga, osmijeh za svakoga, pa i one koje bi s distance dobacili nešto neumjesno. Bio je u stanju otopiti bilo koju santu leda. Falit će silno, naravno, trebamo slaviti njegov život, uspjehe. Letvicu je podigao jako visoko, a u ime njegovih sina oprostit ću se stihovima koje je posvetio svojoj majci.

'Ne znam da li se daleko ili blizu, ali ja idem na počinak s tobom i s tobom se budim. Ti si uvijek u srcu mom, a onda kad me nostalgija uhvatilo tijelo u grč. Ti si u srcu mom.'"

Miroslav Blažević: Tata, meni je privilegija biti tvoj sin!

Posljednji govor održao je njegov sin Miroslav, a komemoracija je završila dugotrajnim ovacijama za Ćiru.

"Mi smo ovdje da slavimo njegov život. Njegov život je bio prekrasan. Ostvario je svoje snove, ostvario je naše snove. Tata, meni je privilegija bila biti tvoj sin i uz tvoju karijeru biti uz tebe i upoznati sve ove divne ljude i dogodovštine i sve lijepo što si nam uspio dočarati i donijeti. Ja mogu samo biti sretan jer imam jednu veliku obitelj ispred mene, a mi smo svi njegovi sinovi. Moj otac je bio čovjek koji je imao veliku ljubav prema svima i dijelio je tu ljubav bez ikakvih kompromisa. Nije imao predrasuda prema nikome, boju kože, rasu, sve je volio. Obožavao je ljude.

Držao je do svojih ideala, do svojih principa. Nije se tu nikad dao odvesti na drugi put. Tuđman i Hrvatska su mu dali potpuno povjerenje i bili su tu kad je on trebao njih, a bogami im je i on uzvratio na svoj način. Bosna mu je dala taj životni instinkt, Švicarska preciznost, Francuska virtuoznost, ali nadasve je volio Hrvatsku. Hrvatska mu je bila sve. Bio je istinski građanin ovog svijeta i nije se nikad razdvajao i nije radio nekakve razlike između malih i velikih ljudi. Volio je sve nas.

Volio je puno mamu Nenu, Katarinu, Barbaru, mene, svoju unučad Filipa, Mikaela, Vincenta, Linu, Marie, Damjana, tetu Seku, Ljubicu. Možda nije uvijek mogao biti tu, ali uvijek smo ga osjećali i njegovu prisutnost, njegovu sigurnost. Sve nam je dao. Zadnje dane mi je govorio da ga pustim da ode. To je bila njegova želja. Otišao je svjestan do zadnjeg daha. Otišao je u miru i spokojan.

Ljubice, hvala ti što si bila tu za tatu do posljednjeg pogleda i što si dala svu tu dobrotu i ljubav, cijelo svoje vrijeme. Ipak mislim da sad on negdje gore slaže svoju najdražu ekipu Vatrenih. I taj njegov pozitivni duh će živjeti uvijek i uvijek ćemo ga nositi jer tko je bio s Ćirom Blaževićem, njegovo je srce bilo ispunjeno.

Vjerujem da je on sada tu negdje, htio bi da slavimo njegov život jer treba živjeti taj život kao što ga je živio moj otac, kao što ga je živio Ćiro. Tata, ponosan sam na tebe. Živjet ćeš vječno i svi te volimo", rekao je Ćirin sin.