VIDEO Praljak na izricanju osuđujuće presude popio otrov iz bočice, prekinuto izricanje presude

Žalbeno vijeće UN-ova suda u Den Haagu pod predsjedanjem Carmela Agiusa u 10 sati počelo je čitati svoj konačni sud o odgovornosti političkih i vojnih vođa bosanskohercegovačkih Hrvata za teške zločine nad muslimanima u hrvatsko-bošnjačkom sukobu tijekom rata u BiH.

Ostali članovi Žalbenog vijeća su Liu Daquin, Theodor Meron, Fausto Pocar i Bakone Justice Moloto. Trojica od njih bila su u Žalbenom vijeću za Antu Gotovinu - Meron je bio za oslobađajuću presudu, dok su Agius i Pocar imali suprotan stav, no bili su preglasani. 

11:31 Praljkova žalba o UZP-u djelomično je usvojena. Poništavaju se presude u tom kontekstu, kao i u slučaju rušenja Starog mosta. Ostale osude se potvrđuju. Potvrđuje se kazna od 20 godina zatvora.

"Slobodan Praljak nije ratni zločinac, s prijezirom odbacujem vašu presudu", rekao je general nakon izricanja presude i popio nešto iz bočice. Praljkova odvjetnica rekla je da je popio otrov. Prevoditeljica je u šoku uzdahnula. Sudac je naredio da se bočica ne smije dirati, a zavjese su spuštene.

11:30 Stojiću je potvrđena kazna od 20 godina zatvora.

11:23 Prliću je potvrđena kazna od 25 godina zatvora, u što će se ubrojiti vrijeme provedeno u pritvoru.

11:15 Žalbeno vijeće odbija Prlićevu žalbu u cijelosti.

11:10 Počelo je čitanje presude o žalbi tužiteljstva. Žalbeno vijeće konstatira da je tužiteljstvo pokazalo da je uklonjena svaka razumna sumnja vezano uz krivnju Prlića i Petkovića po 3. kategoriji odgovornosti po UZP-u. Žalbeno vijeće odbija izreći osuđujuće presude u ovom pogledu u sudbenom postupku.

11:03 Pušić nije pokazao grešku kod zaključka raspravnog vijeća da je značajno doprinio UZP-u i da je namjeravao zločine koji su bili dijelom UZP-a.

10:56 Praljak nije odgovoran za zločine nakon 9. studenoga '93, a ostatak žalbi se odbacuje.

10:46 Počelo je čitanje o udruženom zločinačkom pothvatu. Sudac Pocar ne dijeli mišljenje većine. Prlić, Praljak i Pušić osporavaju zaključak da su konačan cilj Tuđmana bio da osnivanje hrvatskog entiteta, Žalbeno vijeće smatra da nisu dokazali da je Sudsko vijeće pogrešno interpretiralo dokaze. Žalbe se odbacuju. Svih šest žalitelja osporavaju da je cilj bio dominacija Hrvata Herceg Bosne putem etničkog čišćenja muslimanske populacije. Tvrde da je postojala greška u definiciji zajedničkog zločinačkog cilja. Nijedan od žalitelja nije dokazao grešku. Prlić tvrdi da je Raspravno vijeće pogriješilo u pogledu njegovih ovlasti, Žalbeno vijeće odbacuje njegovu žalbu. Odbacuju se i Stojićeve žalbe.

10:43 Žalbeno vijeće poništava osuđujuće presude vezano za općinu Prozor jer ne spadaju u opseg UZP-a. Ovo poništenje ima učinak i na razumnost zaključaka sudskog vijeća da je Prlić mogao predvidjeti počinjenje i da je svjesno preuzeo rizik te poništava ovaj zaključak.

10:41 Sudsko vijeće je također zaključilo da je HVO gađao i uništio ili značajno oštetio deset džamija u istočnom Mostaru kao i imanja Muslimana u Prozoru, no ti incidenti ne predstavljaju ozbiljno kršenje Ženevske konvencije. Žalbeno vijeće odobrava žalbenu osnovu tužiteljstva u ovom pogledu, ali ne želi donositi nove osuđujuće presude na žalbi. Raspravno vijeće zaključilo je da je napad na Dušu bio neselektivan. Stojić i Praljak tvrde da je vijeće pogriješilo u zaključku da su granate neselektivne. Žalbeno vijeće poništava taj zaključak.

10:32 Rušenje Starog mosta u Mostaru bilo je vojno opravdano, zaključilo je žalbeno vijeće, prihvaćajući tako žalbe obrane bosanskohercegovačke šestorice.

Prvostupanjskom presudom bilo je utvrđeno da se radilo o razaranju neporavdanom vojnim potrebama iako vijeće tada nije osporilo da je most bio vojni cilj. U prvostupanjskoj presudi bilo je zaključeno da je razaranje mosta rezultiralo potpunom izolacijom dijela stanovnika Mostara i imalo je nesrazmjerno veliki psihološki učinak na stanovništvo u odnosi na vojne koristi od rušenja mosta. stoga je raspravno vijeće zaključilo da se radilo o razaranju neporavdanom vojnom potrebom.

Žalbeno vijeće uz izdvojeno mišljenje talijanskog suca Fausta Pocara, zaključilo je da je raspravno vijeće donijelo pogrešne zaključke o rušenju mosta i posljedičnom učinku teroriziranja stanovnika te je oslobodilo krivnje šestoricu u tom dijelu presude, kazao je predsjedavajući sudac Carmel Agius. 

10:30 Praljkova se žalba u pogledu ratnih zločina odbacuje. "Premještanje stanovništva ne može biti opravdano kada je uzorkovano humanitarnom krizom koja je rezultat protupravne aktivnosti. Praljak je dijelio odgovornost za okrutne uvjete zatvaranja kada niej bilo potrebe za time", rekao je predsjedavajući.

10:26 Petković tvrdi da je zatočenje bilo nužno zbog sigurnosti i da je bilo opravdano. Žalbeno vijeće primjećuje da takvo zatočenje traži individualiziranu procjenu. Raspravno vijeće zaključilo je da uhićivanja nisu bila opravdana.

10:25 Stojić, Praljak, Petković i Ćorić tvrde da ratne zločine ne mogu počiniti vojnici nad pripadnicima vlastite vojne sile. Žalbeno vijeće smatra da je raspravno vijeće ispravno uzelo u obzir lojalnost muslimana pripadnika HVO-a, a ne samo njihovo državljanstvo. Žalbeno vijeće smatra da nije pokazano postojanje ikakve greške.

10:22 Postoje brojni činjenici koji govore da je Hrvatska putem HVO-a imala stvarnu vlast u pojedinim općinama, a okupacija nije dokazana kada je imovina uništena. Žalbeno vijeće ukida osude za razaranje i oduzimanje imovine velikih razmjera u vezi s jednim incidentom.

10:20 "Međunarodni oružani sukob između HVO-a i ARBiH postojao je samo tamo gdje su se aktivno vodile borbe", kazao je sudac Agius. Žalbeno vijeće smatra da je Raspravno vijeće na pravilan način ocijenilo je li stanje okupacije postojalo na okupiranom teritoriju. "Okupacija je činjenično pitanje koje treba ocijeniti od slučaja do slučaja".

10:17 Ćorićeva žalba djelomično je usvojena i ukida njegove presude u vezi s odgovornošću u svojstvu ministra vanjskih poslova. 

10:12 Sudac Agius počeo je čitati obrazloženja za žalbe osuđenika. Agius je rekao da se Prlić žalio da mu je sistemski uskraćivano vrijeme, a Stojić da je pogrešno oslanjanje na izjave onih koji su preminuli prije suđenja - poput Franji Tuđmani. Žalbeno vijeće je odbilo obje žalbe.

10:10 Raspravno vijeće ustanovilo je da je prema prvostupanjskoj presudi kreiran cijeli sustav deportacije muslimanskog stanovništva iz Herceg Bosne, što se sastojalo od uklanjanja i zatočenja civila, ubojstva i razaranja imovine, zlostavljanja... Tisuće osoba bile su žrtve tih nasilnih djela i ona su počinjena od vojnih i političkih snaga HVO-a.

10: 06  "Ovo je bio dug i složen predmet i proteklo je mnogo vremena od kada je suđenje počelo 2006. godine", rekao je predsjedavajući na početku. 

Rekao je da se presuda odnosi na period od 1992. do 1994. i na prostor od osam općina i pet zatočeničkih centara.

10:02 Pušić se odrekao prava da bude prisutan na izricanju presude. Agius je podsjetio da će ovo biti zadnja presuda ICTY-a.

Uoči izricanja presude, žrtve su prosvjedovale ispred suda. 

"Bez mira ne može biti pravde. Nije ovo osuda jednog naroda, u ovom slučaju Hrvatima, već osuda onih koji su u to vrijeme radili grozote i udružene zločinačke pothvate kako bi s jednog dijela Hercegovine nestao jedan narod. Očekujemo potvrdu presude. Molimo političare da nas žrtve rate i pripadnike armije BiH ne zloupotrebljavaju", rekao je Haris Kljako, predsjednik Udruženja ratnih vojnih invalida BiH.

U prvostupanjskoj presudi osuđeni na 111 godina zatvora

Lideri najmalobrojnijeg naroda u BiH nepravomoćno su u svibnju 2013. osuđeni na ukupno 111 godina zatvora zbog ubojstva, silovanja, deportacije, zatvaranja, uništavanja imovine širokih razmjera i drugih zločina.

Bivši predsjednik vlade Herceg Bosne Jadranko Prlić nepravomoćno je tada osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.

Suci su većinom glasova, uz izdvojeno mišljenje predsjedavajućeg suca Jeana Claudea Antonettija, presudili kako im je cilj bio etnički očistiti Bošnjake iz većinski hrvatskog dijela BiH i u slučaju raspada države pripojiti ga Hrvatskoj, prema zločinačkom planu u kojem je sudjelovao prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i uz njega ministar obrane Gojko Šušak i načelnik glavnog stožera Janko Bobetko.

Iako Haaški sud utvđuje kaznenu odgovornost pojedinaca, a ne država, kvalifikacije iz prvostupanjske presude negativno govore o ulozi Hrvatske i tadašnjeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana u ratu u susjednoj državi.

Hrvatska se dvaput pokušala uključiti u postupak u svojstvu prijatelja suda tvrdeći da će njezini pravni stručnjaci i povjesničari opovrgnuti teze tužiteljstva o udruženom zločinačkom pothvatu i sudjelovanju hrvatskog državnog i vojnog vrha u tome. Sud je to oba puta odbio.

Žalbu na prvostupanjsku presudu uložili su i tužiteljstvo, koje traži veće kazne, i branitelji šestorice optuženih, koji traže oslobađanje ili novo suđenje zbog pogrešnih zaključaka u prvostupanjskoj presudi.