Povjesničar upozorio na Tomaševićevu ideju: 'Taj povratak bio bi civilizacijski korak unazad'

Njegove su središnje istraživačke teme razdoblje hrvatskoga proljeća, odnos totalitarnih režima prema pojedincu i djelovanje jugoslavenskih tajnih služba. Početak akademske godine i opetovani govor u javnom prostoru o navodnom skretanju Hrvatske udesno pokazali su se kao dodatan povodi za intervju s Mihaljevićem, piše portal Hrvatskog kulturnog vijeća.  Mihaljević se u intervju dotaknuo mnogih tema, a zanimljivo je odgovorio na pitanje: "U kontekst paušalnoga govora koji spominjete mogla bi se ubrojiti i navodna ustašizacija Hrvatske. Otkazuju se festivali 'zbog sigurnosnih razloga', spominje se 'povijesni revizionizam', pa čak i navodni napadi na ulicama... Jeste li Vi kao povjesničar zabrinuti? Događa li nam se zaista ustašizacija kako neki tvrde?

"Može se reći da je atmosfera u društvu u posljednje vrijeme više usmjerena na desno, što je posljedica ne samo unutarnjega, nego i globalnoga konteksta. No ne bih rekao da nam se događa ustašizacija. Mislim da je riječ o pretjerivanju. Naše se društvo nije ustašiziralo. Postoje neke sasvim marginalne skupine koje koketiraju s ustaškom simbolikom, čak ne ni sa samom ustaškom ideologijom. Pojam ustašizacije rabi se trenutačno za svrhe političkoga etiketiranja. Rezultati naših parlamentarnih izbora pokazuju da priče o ustašizaciji Hrvatske ne drže nikakvu vodu, kao ni priče o nekoj ekstremnoj ljevici. U naš parlament redovito ne ulaze stranke koje bi zagovarale ekstreme, radikalnije političke opcije ostaju izvan parlamenta, što pokazuje da se ni građani ne slažu s tim pogledima. Također, ni stranke Hrvatskom saboru koje su na desnom političkom spektru ni u kojem smislu ne pripadaju 'desnomu radikalizmu'. I ti su nam pokazatelji možda i najbolji odgovor na pitanje događa li nam se ustašizacija", pojasnio je.

Povjesničar je zatim pojasnio je li Jasenovac mit ili ne. "Treba biti načisto da Jasenovac nije nikakav mit. On je bio stvarno mjesto stradanja, tragično mjesto hrvatske i europske povijesti. Problem je što su 'činjenice' oko Jasenovca u drugoj Jugoslaviji bile gotovo pa i izmišljane, stvar političke konstrukcije, jedna od političkih dogma jugoslavenskoga sustava, pa se tako i forsirao broj od 700 000 navodno ubijenih u Jasenovcu. I to je bio mit koji je stvoren iz političke potrebe ondašnjih vlastodržaca. Taj je mit još u Jugoslaviji slomljen u znanstvenom smislu, no ti rezultati do raspada Jugoslavije nisu smjeli izići u javnost. Zato je i taj mit opstao sve do kraja socijalističke Jugoslavije. U samostalnoj Hrvatskoj moglo se slobodnije govoriti o Jasenovcu i drugim temama koje su 'neuralgične točke' naše povijesti. Problem je u tome što se dogodio drugi ekstrem koji je, među ostalim, posljedica višedesetljetnoga mitologiziranja broja stradalih u Jasenovcu. Riječ je o svojevrsnom 'kontramitu', što je tendencija koja se pojačava u posljednjih petnaestak godina i koja odbacuje da se bilo što strašno događalo u Jasenovcu. Ne trebaju nam 'kontramitovi'. Trebaju nam znanstvena istraživanja. I trebamo raditi na tome da budemo ozbiljni oko toga jer je ta tema prisutna ne samo na hrvatskoj političkoj sceni, nego i u međunarodnim odnosima s nekim nama susjednim zemljama", istaknuo je.

FOTO: Marko Todorov / CROPIX

'Ako primijenimo takav sustav...'

Odgovarajući na pitanje događa li se i danas svojevrsni aristocid, koji je vidljiv – primjerice, u namjerama zagrebačkih gradskih vlasti da uklone imena ulica poput one Filipa Lukasa ili Branka Klarića, dok istovremeno inzistiraju na vraćanju Titova imena jednom od najljepših zagrebačkih trgova, Mihaljević je rekao: "Imenovanje ulica i trgova uvijek je odraz društva koje u nekom trenutku živi. I ono je u našem kontekstu postalo dio kulturnoga rata koji se vodi, bilo na razini Zagreba bilo šire. Mislim da ne možemo svakoga tko je živio u vrijeme nekoga kavtotalitarnoga sustava i radio svoj posao samom tom činjenicom – da je živio i radio tada – smatrati nekakvim kolaborantom. Ako primijenimo takav sustav, gotovo ni jednoj važnijoj osobi iz našega 20. stoljeća ne bismo mogli posvetiti ulicu. Glede povratka Titova trga duboko se nadam da se to ne će dogoditi.

Nema potrebe vraćati se na politike koje su uvelike unazadile hrvatski narod. Na totalitarne ideologije iz toga vremena suvremeno hrvatsko društvo ne bi se trebalo referirati u pozitivnom smislu. Odmaknimo se i od jednoga i od drugoga političkoga ekstremizma! Poredcima koji su gušili slobodu govora, pravo pojedinca na ostvarenje njegovih osobnih ciljeva i čiji su čelni ljudi odgovorni za brojne masovne i pojedinačne zločine jednostavno ne pripadaju imenovanja ulica i trgova. Za nas bi povratak Titova trga bio civilizacijski korak unazad. Njegovo ime s toga je trga maknuto. Neka je tako. Našemu su društvu Titove politike nanijele golema zla i bolje je okretati se temama koje povezuju i daju pogled za budućnost, a ne onima koje vode novim podjelama".

Dok Hrvatima brišu ulice, Hasanbegović postavlja ključno pitanje: 'Zašto šute oni?'

Cijeli zanimljiv intervju možete pročitati OVDJE. Inače, Josip Mihaljević povjesničar je i pomoćnik ravnatelja Hrvatskoga instituta za povijest. U fokusu njegova znanstvenoga interesa teme su iz hrvatske prošlosti druge polovice 20. stoljeća. Autor je dviju knjiga: "Komunizam i čovjek – Odnos vlasti i pojedinca u Hrvatskoj od 1958. do 1972." i "Kako je operirala Udba – Operacija 'Paromlin' i sudbina Vinka Markovića" i niza znanstvenih radova. Koordinator je projekta "Crofacta" te urednik i voditelj emisije "Povijesne kontroverze" na Hrvatskom radiju. Predavač je i na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, u zvanju izvanrednoga profesora.