Povjesničar Miškulin: 'Nema sumnja da će plaćeni ruski propagandisti stalno evocirati navodne pouke američkog rata u Vijetnamu kako bi unijeli crv sumnje u američku politiku i društvo'

Neki komentatori smatraju da je "vrijeme na Putinovoj strani" i da će žestoki odgovor NATO-a i drugih globalnih demokracija postupno jenjavati suočeni s gospodarskim izazovima koji proizlaze iz inflacije, ruskog gušenja ukrajinskih poljoprivrednih i ugljikovodičnih proizvoda iz globalnog gospodarstva, unutarnje političke podjele (posebice u SAD-u) i zamor od problema kako se nemilosrdni ciklus vijesti odvija 24/7.

Određeni analitičari odlaze i korak dalje uspoređujući rat u Ukrajini s američkim ratom u Vijetnamu, sve češće nazivajući ga ''Putinov Vijetnam''. Naravno treba naglasiti da takve usporedbe uglavnom proizlaze iz američke i anglo-saksonske provenijencije. Portal Direktno zato je razgovarao s izvanrednim profesorom Ivicom Miškulinom koji nam je pojasnio svoje mišljenje o usporedbi Ukrajine i Vijetnama.

''Doista, teško je svaki dan gledati strahote rata u kojeg je Ukrajinu i Europu tako bezobzirno uveo posljednji ruski car!'', započeo je Miškulin.

''Podsjećam, prije nastavka invazije i po njezinu početku, iz Rusije su plasirane, a posredstvom domaćih korisnih idiota (sjetite se, neki od njih su još jučer govorili da je Putin pravi predstavnik istinskih kršćanskih vrijednosti!) dalje širene poruke prema kojima treba imati razumijevanja za ruske sigurnosne interese te uvažavati navodno opravdane ruske bojazni pred 'babarogom Zapada'. Slijedila je zatim prijetnja energetske ucjene, pa nakon toga mahanje strahom od uporabe taktičkog nuklearnog naoružanja, pa … Možemo tako unedogled nabrajati ruske propagandne uratke, a sada smo očito u novoj etapi širenja bojazni, nevjerice i nervoze u našu, tj. zapadnu sposobnost odgovora na izazove. Nadam se i priželjkujem da će odgovorni akteri uspješno zaobići i ovu zamku''.

Trebat će, kako naš sugovornik kaže ''naravno neko vrijeme da se prebrodi kriza, tj. da se energenti iz Rusije zamijene drugim izvorima, ali kada se to učini onda će okrutna diktatura u Moskvi ostati sasvim ogoljena. Zato se podrška Ukrajini mora pojačati, naročito u cilju kontrole zračnog prostora i učinkovitijeg topničkog naoružanja, a sirenske pozive iz Moskve zaobilaziti u širokom luku!''

'Nikada nema potpune, tj. istovjetne reprize onoga što se dogodilo'

Miškulin je dodao još par rečenica o povijesnim poredbama.

''Preplavljeni smo stavovima da je ukrajinski rat za slobodu preslikani ovaj ili onaj sukob iz povijesti, a valja znati kako nikada nema potpune, tj. istovjetne reprize onoga što se dogodilo'', objašnjava povjesničar.

Prema njemu ''ukrajinski se rat za sada u najvećoj mjeri podudara s finskim ratom za slobodu, tj. Zimskim ratom 1939. – 1940.: (isti agresor, samo vojna i financijska pomoć Zapada žrtvi, tj. bez izravne intervencije, uz naravno i snažno uplitanje nacističke Njemačke, nesrazmjer između kapaciteta agresora i žrtve te pregršt domaćih budala koji pozivaju na mir odmah i sada). Da bi se izbjeglo isto finale, tj. popuštanje žrtve agresoru, valja ponavljam još snažnije podržati Ukrajinu''.

''Istina je međutim savršeno jasna. Amerikanci su unutra jer im je Europska unija rijetki istinski saveznik na golemoj euroazijskoj masi, tek tamo daleko su Japan, Južna Koreja i Australija, a eventualna Putinova pobjeda unijela bi strašan razdor u redove zapadnih demokracija. Eventualna Putinova pobjeda bi također gurnula Rusiju do kraja u naručje Kine, opet sa strašnim posljedicama za svjetski mir: stoga pomažući Ukrajini Amerikanci pokazuju Kini da će stati u obranu Tajvana, vjerojatno ključnog strateškog sigurnosnog mjesta danas. Konačno, priželjkujem kako se na Zapadu konačno uvidjelo da od popuštanja Rusiji nema ništa (čitaj Gruzija i Sirija!) te da je agresora uvijek potrebno udariti po gubici'', napominje.

Prema Miškulinu ''nema sumnja da će plaćeni ruski propagandisti sada stalno evocirati navodne pouke američkog rata u Vijetnamu. Opet naravno kako bi unijeli crv sumnje u američku politiku i društvo''.

S toga napominje kako je ''ovdje također važno istaknuti da usporedbe ne vrijede: Amerikanci su rat u Vijetnamu trebali voditi, ali su ga vodili na loš, tj. neučinkovit način, dok je Rusija izvršila brutalnu agresiju koja nema baš nikakvog opravdanja i koju vodi (nadam se samo privremeno!) ipak nešto učinkovitije''.

Miškulin objašnjava kako je ''poanta da su unutarnji politički i ekonomski razlozi te kontekst Hladnog rata na kraju rata uvjetovali dobrovoljno američko izvlačenje. Amerikanci potom nisu namjeravali stalno ostati u Vijetnamu''. Podsjetio je kako su u ''rat ušli kako bi održali na životu Francusku te spriječili pad cijele istočne Azije u komunističke ruke, dok je Rusija napala Ukrajinu kako bi ugrabila komad tuđeg teritorija''.

Ovdje je također važno istaknuti da usporedbe ne vrijede: Amerikanci su rat u Vijetnamu trebali voditi, ali su ga vodili na loš, tj. neučinkovit način, dok je Rusija izvršila brutalnu agresiju koja nema baš nikakvog opravdanja i koju vodi (nadam se samo privremeno!) ipak nešto učinkovitije.
Ivica Miškulin

Iz tog razloga ''Amerikanci u Vijetnamu  nisu bili agresor, dok Rusija u Ukrajini to jest'', zaključio je Miškulin za Direktno.