POVIJESNI IZBORI U CRNOJ GORI Vučić umjesto klasičnog četnika mudro nudi jednog s Oxforda...

Vlasti u Srbiji nisu se javno uključivale u predsjedničke izbore u Crnoj Gori, no Vučićeva Srpska napredna stranka (SNS) prije prvog kruga izbora tajno je dala vrlo jasne instrukcije stranačkim aktivistima zaduženim za Crnu Goru, da se putem partijskih aktivista, poslovnih ljudi, a osobito putem SPC-a, osim lidera prosrpskog Demokratskog fronta (DF) Andrije Mandića, snažno podrži i predsjednički kandidat Pokreta Europa sad (PES) Jakov Milatović.

Kako je poznato, u drugi krug, skupa s Milom Đukanovićem, plasirao se upravo Milatović, što je izazvalo stanovitu konsternaciju unutar tamošnjih prosrpskih političkih krugova.

Temeljem smjernica zapisanih u tzv. Informaciji do kojih su došli crnogorski mediji, takozvanom non-paperu, koji je desetak dana uoči izbora predstavljen istaknutim članovima SNS-a, proizlazi kako vrh vlasti u Beogradu igra dvostruku igru, tako što, a svjesni ipak limitiranosti kandidata DF-a Mandića, podupiru vlastitog rezervnog kandidata za mjesto predsjednika Crne Gore. Osim toga, s obzirom na višegodišnje prosrpske političke neuspjehe, pokušat će temeljito restrukturirati srpske snage u Crnoj Gori, tako što će na važna mjesta instalirali nove ljude, koji će, a to je ključni moment, biti prihvatljivi Zapadu.

Crnogorski novinari N. Zečević i D. Đuranović pišu kako im je osobno bio dostupan non-paper, u kojemu je do u tančine razrađen plan kako izvesti pobjedu prosrpskih kandidata na predsjedničkim izborima u CG. Na samom početku dokumenta piše sljedeće: 'Onemogućavanje pobjede M. Đukanovića na predsjedničkim izborima strateški je srpski interes, koji treba podržati kroz različita djelovanja. Neophodno je da se, preko sadašnjih kanala utjecaja, snažno podrži, osim kandidata Mandića i kandidat Jakov Milatović, kandidat PES-a, i to kroz aktiviranje potencijala stranaka anti – Đukanovićeve alijanse, uz aktivniju nazočnost kroz medije u Srbiji i Crnoj Gori istaknutih pojedinaca srpske društvene i kulturne zajednice, kao i kroz snažnu potporu SPC-a i drugih potencijala koji tamo djeluju'.

Beogradski politički dvokorak

Jasno je kako se dobro osmišljena taktika Beograda sastoji u formalnoj javnoj potpori starog prosrpskog radikala Mandića, ali istodobno i tajnoj potpori kandidata Milatovića, kao umjerenijeg prosrpskog kandidata, kako bi se u konačnici stvorili uvjeti za konačnu pobjedu nad Đukanovićem. Vučiću nije strana dvostruka politika prema svojima izvan granica Srbije. Nedavno smo sličnu situaciju vidjeli u BiH, kada je Vučić preko svojih medija i poslovnih ljudi podržao dvoje kandidata za predsjednika Republike Srpske, Miloradu Dodiku, ali i Jelenu Trivić.

Podaci do kojih je došla crnogorska 'Pobjeda', kao i analiza rezultata prvog kruga predsjedničkih izbora, pokazuju kako Vučićeva potpora Mandiću definitivno nije bila iskrena, a niti onakvog obima kakav su očekivali u DF-u. Kako navode mediji, za razliku od dosadašnjih izbora, kada su poslovni ljudi bliski Vučiću znali plasirati značajna sredstva u kampanju DF-a, ovaj put logistika ipak nije bila tako vidljiva a niti izdašna. Analiza dalje pokazuju kako potpora birača nije bila adekvatna nigdje, naročito ne u primorskim općinama, zatim u Podgorici, ali niti tamo gdje možda i najuočljivije, u Nikšiću. Naime, za Nikšić se do 19. ožujka vjerovalo kako je u pitanju najjače uporište Andrije Mandića, prije svega zbog gradonačelničke funkcije koju pokriva njegov DF, ali i zato što državnu Elektroprivredu kontrolira također DF-ovac Milutin Đukanović, koji je tamo zaposlio omanju vojsku partijskih uhljeba. Osim Elektroprivrede u Nikšiću je i sjedište i Eparhije budimljansko-nikšićke, koja je preko svog prvog čovjeka Metodija Ostojića praktički izravno podržala Mandića. Na primjer, prijeizborno fotografiranje Ostojića u nekakvom balonu s Mandićem djelovalo je kao bezrezervna potpora kandidatu DF-a.

A onda je uslijedio šok. Na terenu se pokazala znatno drugačija slika. Na primjer, kako drugačije objasniti nevjerojatnih 11.894 glasova za Milatovića u Nikšiću, iako u tom gradu njegov PES nije imala formiranu čak niti stranačku organizaciju, niti su sudjelovali na ranijim lokalnim izborima. Osim u Nikšiću Milatović je Mandiću preoteo tradicionalno prosrpsko biračko tijelo i u južnoj regiji, u općinama Budva, Herceg Novi, Tivat i Kotor, nakon čega se definitivno moglo zaključiti kako su glasači srpske nacionalne prepoznatljivosti prepoznali upravo u Milatoviću onu važnu notu nacionalnog, pravoslavnog naboja, odnosno prešli su u tabor lidera PES Jakova Milatovića, smatrajući kako je na taj način postignut kompromis između, sjedne strane, prosrpski orijentiranog kandidata., ali koji će, s druge, biti prihvatljiv Europi.

SPC i neslužbeni Beograd

Osim navedenih faktora za upravo ovakav izborni rezultat, to jest za ulazak u drugi izborni krug kandidata Jakova Milatovića, zaslužna je i tzv. crnogorska klerikalna osovina, koju čine, s jedne strane, Demokršćanski pokret Dejana Vukšića, a s druge Srpska pravoslavna crkva, koja je preko svojih utjecajnih ljudi, prvenstveno popa Mijajla Backovića, poznatog i kao 'pop crvena beretka', značajno utjecala na dobar rezultat Jakova Milatovića. Čak je bio organiziran i sastanak člana predsjedništva PES-a Andreja Milovića i mitropolita SPC Joanikija Mićovića u Beogradu, i to samo nekoliko dana prije prvog kruga izbora, čime se dodatno pokazalo kako SPC, kao i službeni Beograd, imaju više svojih kandidata na predsjedničkim izborima.

Dokaz kako Beograd forsira Milatovića također je izjava srpskog ministra vanjskih poslova, lidera SPS-a Ivice Dačića, koji je samo dan nakon prvog kruga izbora kazao kako je o predsjedničkim izborima u Crnoj Gori razgovarao i s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, te da su zajedno ocijenili značajnim to što su kandidati koji okupljaju srpske glasove postigli dobar rezultat. Premda bi ova izjava mogla biti i neka vrsta utjehe za Andriju Mandića, lidera najveće prosrpske stranke u Crnoj Gori, Ivica Dačić, kao trbuhozborac Vučićeve strategije prema Crnoj Gori, otkriva plan Beograda kojim se želi ostvariti mirna rekompozicija srpskih političkih partija u Crnoj Gori.

Četnik s Oxforda

Jakov Milatović ima impresivnu biografiju. Bio je ministar gospodarstva u vladi Zdravka Krivokapića, formiranoj pod izravnim pokroviteljstvom Srpske pravoslavne crkve. Nakon studija Ekonomije u Crnoj Gori magistrirao je ekonomiju na Sveučilištu Oxford, kao stipendist britanske vlade. Jednu akademsku godinu proveo je na Sveučilištu Illinois State, kao američki stipendist, jedan je semestar bio na Sveučilištu za ekonomiju i poslovanje u Beču i to kao stipendist Vlade Austrije, jednu je akademsku godinu pohađao na Sveučilište La Sapienza u Rimu kao stipendist EU. Bio je također i stipendist njemačke Zaklade Konrad Adenauer.

Kada se sve te informacije uzmu u obzir jasno je kako se iza Vučićeve potpore Milatoviću krije dobro osmišljeni plan da se pronađe Zapadu prihvatljiv građansko-srpski lider, koji bi bio Vučićeva poluga u vlasti Crne Gore. Nije tajna da Jakov Milatović, kao i predsjednik stranke Pokret Europa sad (PES) Milojko Spajić, inače bivši ministar financija i socijalne skrbi, imaju izvrsne odnose s Vučićevim ministrom i obiteljskim bankarom Sinišom Malim.

Kad plan B postane plan A

Krajnji cilj Beograda naravno dugoročno je djelovanje, ali i formiranje većine već na parlamentarnim izborima 11. lipnja, kada će prosrpski pokret predvoditi Pokret Europa sad (PES). Važnu polugu u tom savezu čine i tzv. Demokrati Alekse Bečića, koji imaju stanovitih nesporazuma s ljudima iz PES-a. To se, kako se dalje navodi u non-paperu, mora obuzdati zarad stvaranja strateškog saveza s Milatovićem. Čak se spominje i činjenica kako bi se, u slučaju pobjede, Bečiću trebalo ponuditi mjesto predsjednika crnogorske Skupštine.

Citirani izvor iz non-papera navodi dalje kako Vučić brižljivo planiranu transformaciju njemu prijateljskih snaga u Crnoj Gori nastoji uskladiti s pitanjem svih pitanja, s promjenom vlastite uloge u pregovorima sa Zapadom oko Kosova. Naime, srpski predsjednik je prihvatio Briselski sporazum, čak i one teške odredbe o neformalnom ali stvarnom međusobnom priznanju, kao i da se Srbija neće protiviti učlanjenju Kosova u međunarodne organizacije, iako u javnoj komunikaciji tvrdi da je Beograd povukao crvene linije koje neće prelaziti. U realnosti, pritisnut europsko – američkim pregovaračima, Vučić je morao preuzeti ulogu 'jamca stabilnosti' u regionu, pa mu je sada neophodna sva logistička potpora, uključujući i onu iz Crne Gore, pogotovo uz ponovnu sinergiju prosrpskih snaga, koju ne može osigurati stara struktura na čelu Demokratskog fronta.

'Naši prijatelji iz Demokratskog fronta će razumjeti i bit će im potpuno prezentirana ideja stvaranja jake parlamentarne većine koju će podržati Zapad kao centralističku opciju u Crnoj Gori, a koja će po strani ostaviti sve primjedbe i opaske o srpskoj ekstremnoj politici kako sa Zapada predstavljaju djelovanje Demokratskog fronta', ističe se u strateškoj informaciji SNS.

Podržavaju ga SPC i četnici

Politička računica Beograda je jasna: pobjeda Jakova Milatovića je, ne samo uvjet za političku marginalizaciju suverenističkih, građanskih snaga u Crnoj Gori, već i svojevrsni politički jamac službenoj Srbiji da će u narednom periodu, nakon izvanrednih parlamentarnih izbora 11. lipnja, nova vlast u Crnoj Gori bezrezervno prihvatiti sve inicijative koje snaže političku poziciju Aleksandra Vučića, kao predsjednika i zastupnika svih Srba u regionu.

Jedna od takvih inicijativa je i Otvoreni Balkan koji je Milatović gorljivo podržao tijekom predsjedničke kandidature. Nakon što nije prošao u drugi krug predsjedničkih izbora Andrija Mandić je obećao da će partijska infrastruktura DF-a podržati kandidata Jakova Milatovića. Na brojnim billboardima koje je zakupio DF zamijenjena je Mandićeva slika sloganom 'Da pobijedimo Mila Đukanovića – glasamo za Jakova Milatovića'.

Nezadovoljne stare strukture

Pitanje je, ipak, hoće li Mandić i ekipa iz vrha DF zaista prihvatiti da budu političke vodonoše za kandidata PES-a, jer ih to gura prema političkoj eutanaziji, gubljenju utjecaja i prihvaćanju uloge marginalnih političkih igrača u Crnoj Gori. Toga su svjesni i u Beogradu, naime, u spomenutoj Informaciji koja je podijeljena članovima vrha Vučićeve SNS, posebno se analizira upravo moguća opstrukcija vrha DF-a i upozorava da će biti neophodne neke promjene u podjeli 'partijskog kolača' unutar javne uprave i državnih poduzeća. 

Ističe se i kako postoji mogućnost da će sadašnji lideri DF iskazivati protivljenje 'promjenama njihove osobne pozicije', ali se i napominje da se ta vrsta nezadovoljstva može neutralizirati kroz razne oblike apanaža ili državnih funkcija. Veći problem mogu, kako se ocjenjuje, predstavljati obični birači DF-a, koji su, u velikom broju, zahvaljujući zapošljavanju u administraciji i državnim poduzećima, osjetili konkretne benefite pobjede iz kolovoza 2020. godine.

Osim SPC-a i ministara Dačića, Jakova Milatovića javno je podržao i četnički vojvoda, osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj. 'Sada je najvažnije da mi iz Srbije verbalno podržimo, da svi glasaju za Milatovića na predsjedničkim izborima, da se riješi problem Đukanovića, a zatim da se parlamentarni izbori održe u tolerantnijoj atmosferi i da se napravi fer popis stanovništva', kazao je Šešelj, za kojega ne treba ni ponavljati da javno govori ono što njegov učenik Vučić misli.

Sve ili ništa za Crnogorce

Na koncu, jasno je kako u drugom krugu predsjedničkih izbora, koji će biti održani 2. travnja, građani Crne Gore ne biraju samo između Mila Đukanovića i Jakova Milatovića, ulog je naime puno veći. Biraju između suverene Crne Gore i tzv. srpskog sveta i Aleksandra Vučića. A možda čak i 'ruskog sveta' i Vladimira Putina. Posebno zabrinjava činjenica kako u hrvatskim medijima, kao i u službenoj državnoj politici, ovaj vrlo složen i vrlo važan politički proces, koji na Republiku Hrvatsku može imati i te kakvog utjecaja, nema nikakvog spomena. Kao da je u pitanju politički proces koji se održava u Gvineji Bisau ili u Ognjenoj zemlji, a ne u nama susjednoj Crnoj Gori, koja je, baš poput Hrvatske, i te kako izložena velikosrpskom političkom utjecaju.