Postali su popularni po uvredama i vrijeđanjima, a onda je nastupila kultura otkazivanja

Osim na terenu, predizborne se kampanje vode i u online prostoru, posebice na društvenim mrežama gdje brojni političari i stranke imaju profile radi pridobivanja što većeg broja birača. Međutim, u komentarima ispod objava političara na društvenim mrežama su, osim uvreda na njihov osobni ili stranački račun, prisutni i komentari ksenofobnog ili rasističkog sadržaja, oni koji potiču na diskriminaciju, ponekad čak i na nasilje - komentari koji se mogu svrstati u kategoriju govora mržnje.

Europski sud za ljudska prava (ESLJP) je u slučaju ''Sanchez protiv Francuske'' iz 2023. donio presudu kojom je proširio platformu odgovornosti kada je riječ o političarima koji koriste društvene mreže u političke i izborne svrhe te utvrdio i njihovu odgovornost zbog govora mržnje objavljenog od strane trećih osoba. Juliena Sancheza, lokalnog vijećnika u općini Beaucaire kod Avignona, tamošnje je pravosuđe kaznilo s tri tisuće eura jer tijekom izborne kampanje nije izbrisao islamofobne komentare.

Tužbu je pokrenula Sanchezova politička suparnica, a osim njega osuđena su i dvojica autora komentara kao supočinitelji. Sanchez je s ovim slučajem došao na Europski sud za ljudska prva jer je smatrao da mu je osuđujućom presudom povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja. No, sud je odbio njegovu žalbu u procesu u kojemu je po prvi puta ispitao odgovornost korisnika društvenih mreža zbog komentara trećih strana.

FOTO: Niksa Stipanicev / CROPIX

'Rekao sam...'

Odvjetnica Vesna Alaburić rekla je nedavno za Hinu da je ovaj slučaj važan i za Hrvatsku, iako se radi o sporu između jednog stranog političara i njegove države. ''Naš Ustav propisuje da su međunarodne konvencije po svojoj pravnoj snazi iznad domaćih zakona. A za pravilnu primjenu Europske konvencije bitna je judikatura Europskog suda za ljudska prava. To znači da je i ova presuda dio hrvatskog pravnog sustava'', izjavila je. 

Podsjetimo, vrlo često hrvatske političke elite jedna drugu optužuju za korištenje govora mržnje i uvreda, a posljednji takav slučaj bio je prije nekoliko dana kada je premijer Andrej Plenković oporbu u Hrvatskom saboru tijekom rasprave o SDP-ovom prijedlogu za opozivom Vlade optužio da "slijepo slijedila" predsjednika Republike Zorana Milanovića (trenutno u kampanji za reizbor, op.a), šireći animozitet i verbalnu agresiju te koristeći govor mržnje. Valja napomenuti kako niti Plenkoviću niti Milanoviću nije stran ples po rubu po pitanju govora mržnje.

Mnogi se još sjećaju kako je predsjednik Milanović svoje kolegice Daliju Orešković (Stranka imena i prezimena) te Marijanu Puljak (Centar) nazvao ''narikačama''.  "Tim samodopadnim narikačama propustio sam reći što ih ide... Ljudi će poželjeti Pernara, on je lelujav, ovi su fejkeri... Thelma i Louise... Rekao sam narikača, a ne alapača. Kad sam rekao samodopadna, onda taj pridjev ima težinu... Kad nekom kažem da je samodopadan, onda je neiskren ", rekao je Milanović u rujnu 2020. nakon što su Orešković i Puljak postavile ploču ispred kluba Dragana Kovačevića  u kojem su se sastajala politička elita tijekom vrhunca Covid pandemije. Podsjetimo, i Orešković i Puljak oprostile su Milanoviću teške riječi nakon što su mu dale podršku za ulazak u parlamentarne izbore u travnju 2024. iako Milanović nije dao ostavku na mjestu predsjednika RH. 

FOTO: Boris Kovacev / CROPIX

'Znam tko si ti'

Treba se naglasiti kako se govor mržnje u liberalnoj demokraciji veže uz pojmove političke korektnosti te kulture odbacivanja koje su postale svojevrstan mehanizam obrane od govora mržnje. Međutim, zanimljivo je kako se fenomen kulture otkazivanja nije dogodio niti  Milanović niti Plenković unatoč čestim izjavama na granici govora mržnje. Razlog tome možemo pronaći u funkcijama koje obnašaju. Pomalo je nerealno za očekivati da će mediji ignorirati izjave najviših političkih dužnosnika u državi kao što su predsjednik RH i predsjednik Vlade RH. 

Međutim, isto se ne može reći i za saborske zastupnike i političare koji su, zbog govora mržnje u javnom diskursu, doživjeli potpuno ignoriranje javnosti i medija. Samo neki od tih primjera su bivši saborski zastupnik Ante Prkačin (nekada član Domovinskog pokreta, sada Hrvatskog bila) i  Željko Glasnović (HSP). Podsjetimo, u srpnju 2022. Prkačin je tijekom saborske rasprave kolegicu Uršu Raukar Gamulin nazvao ''nakazom'' što je rezultiralo žestokom osudom ostalih saborskih zastupnika te javnosti. Nije to bio prvi i jedini put da je Prkačin prešao granicu političke korektnosti. Također njegov slučaj nije izoliran jer se sličnom retorikom koristio i Glasnović.

Piramida mržnje: Od suptilnih poruka do genocida

Njegova rasprava u veljači 2020. s kolegom Željkom Lenartom iz HSS-a bila je na rubu fizičkog sukoba. Naime, tijekom rasprave o javnoj televiziji raspravljalo se o komunizmu, SKOJ-evacima (Savez komunističke omladine Jugoslavije) i SKH (Savez komunista Hrvatske) kada je Glasnoviću zasmetao Lenartova upadica. ''Ja znam tko si ti, od tvoje duše mi smrdi ovdje... Začepi! Ti si jedan prevrtljivi kameleon... ti si za mene gnjida'', vikao je tada Glasnović u Saboru.  Međutim, korištenje govora mržnje nije rezerviran samo za pojedince s desnice već i ljevice.

FOTO: Zeljko Puhovski / CROPIX

'Kvislinška politika'

Primjer tome je i izbacivanje Katarine Peović (Radnička fronta) sa sjednice Sabora nakon što je u rujnu 2022. sve dotadašnje vlade RH nazvala  kvislinškim. "Sve vlade koje smatraju da ne treba raskinuti bilateralne sporazume koje sadržavaju klauzulu međunarodnih arbitraža, koje se postavljaju iznad domaćih sudova, i gdje ćemo plaćati desetke milijardi kuna stranim kompanijama i našim poduzetnicima, koji se kao Todorić često prikazuju kao strane kompanije, to je čin izdajništva", rekla je Peović u slobodnim govorima. "To je kvislinška politika", dodala je. Ocijenila je i da u zadnjih 30 godina imamo samo "kvislinške vlade" i sve su odgovorne. Dodala je kako su oni koji misle doći na vlast, a ne misle raskinuti bilateralne međunarodne sporazume, isto kvislinzi.

Valja napomenuti kako ni Prkačin ni Glasnović ni Peović nisu ušli u novi saziv Sabora, a razlog se krije i u činjenici da se nisu libili koristiti teške uvrede i pogrdne riječi koje su često graničile ili prelazile u govor mržnje zbog čega su u jednom dijelu društva bili podvrgnuti kulturi otkazivanja. Međutim, valja napomenuti kako govor mržnje još uvijek nije zakonski točno definiran te je često izvrgnut krivim tumačenjima i pogrešnom korištenju u političkim obračunima. Doduše, sve češće se koristi i mehanizmi političke korektnosti i kulture otkazivanja kako bi se spriječio utjecaj govora mržnje u društvu.

*Tekst je nastao u okviru projekta ''Kako prepoznati govor mržnje, lažne vijesti i prikriveno oglašavanje? " kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.