PORTRET ŽELJKA ROHATINSKOG U mladosti je bio tih i povučen, slušao je rock, oženio kolegicu s faksa, živio u skromnim stanovima...

Željko Rohatinski rođen je 3. siječnja 1951. godine u Zagrebu.

Diplomirao je na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu 1974. godine, a 1988 godine doktorirao je s radom na temu "Uloga, ciljevi i metode ekonomske politike i problem ročnosti".

Rohatinski je 1974. godine počeo raditi u Republičkom zavodu za društveno planiranje, a 1989. godine bio je imenovan generalnim direktorom Zavoda. Godinu dana kasnije postao je voditeljem Odjela za makroekonomsku analizu i politiku Ekonomskog instituta u Zagrebu, koji je vodio do 1998. godine, kada je prešao na mjesto glavnog ekonomista Privredne banke Zagreb.

Na tom mjestu radi do travnja 2000. godine, kada preuzima mjesto direktora za makroekonomske analize koncerna Agrokor, gdje se zadržao nekoliko mjeseci.

Hrvatski sabor je 12. srpnja 2000. godine imenovao Rohatinskog guvernerom HNB-a, a drugi je put za guvernera središnje banke izabrao u srpnju 2006. godine.

Početkom lipnja 2012. godine kada se spekuliralo hoće li dobiti i treći mandat na čelu HNB-a, sam je Rohatinski izjavio da nakon 12 godine odlazi iz središnje banke.

U nekoliko sam navrata izjavio da sam spreman ostati u HNB-u ako Vlada ocijeni da smo u stanju uspješno surađivati, no Vlada je ocijenila da takva suradnja više nije moguća. To mi je rekao premijer Zoran Milanović prije nekoliko dana u telefonskom razgovoru, kazao je Rohatinski početkom lipnja 2012. godine.

Za vrijeme dok je bio na čelu hrvatske središnje banke Rohatinski je dobio nekoliko priznanja za taj rad pa mu je tako i mjesečnik The Banker 2009. godine dodijelio dva priznanja - priznanje najboljeg guvernera Europe i najboljeg centralnog bankara godine 2008. u globalnim razmjerima.

Rohatinski je u svom mandatu guvernera često oštro kritizirao vlade, a pripisuju mu se i zasluge za niz poteza koje su spasile hrvatski bankarski sustav od ozbiljnih problema nakon krize koja je izbila 2008 godine, a uživao je i veliko povjerenje građana. Tako je, iako je imao problema s mucanjem, 2008. godine dobio i nagradu Hrvatske udruge za odnose s javnošću za najboljeg komunikatora od osoba iz javnog života.

Nakon odlaska s mjesta guvernera Rohatinski se vratio u Agrokor na mjesto savjetnika za makroekonomske analize. Uz to, pratile su ga i kontraverze vezano za Agrokorovu kupnju špediterske tvrtke njegove supruge za jednu kunu, kao i da ga je dio kruga Ivice Todorića 2012. godine nagovarao da se politički angažira i sl.

Željko Rohatinski autor je niza stručnih i znanstvenih članaka i knjiga pa je tako 2017. godine njegovu knjigu "Time and Economics: The Concept of Functional Time" (Vrijeme i ekonomija: Koncept funkcionalnog vremena) objavio jedan od najvećih svjetskih akademskih izdavača Palgrave Macmillan.

Rohatinski je i autor knjige "Kriza u Hrvatskoj", a ovih mu je dana u izdanju Naklade Ljevak objavljena autobiografsku knjiga "Persona non grata“.

"Pratili su me atributi kejnesijanac, monetarist, suverenist... Bilo je i drugačijih, ovisno o autoru, trenutku ili ciljevima. Nikad se nisam smatrao ničim od toga. Nastojao sam gledati što se stvarno zbiva i misliti svojom glavom. S takvim pristupom nije jednostavno naći istomišljenike niti je ugodno. Za svoje se poglede trebate izboriti čvrstim argumentima, gubeći prijatelje, a ponekad stvarajući i neprijatelje", zapisao je uz ostalo u svojoj autobiografiji Rohatinski.

Tko je bio samozatajni Rohatinski?

'' U mladosti sam bio tih i povučen, nisam mnogo izlazio ni trčao za curama. Moj svijet bile su knjige, posebno povijesne. Bavio sam se sportom, igrao šah i slušao ploče – prije svega rock. Mnogi su mislili da je to zbog kompleksa uzrokovanog mucanjem. Možda je u početku i bilo tako. Kasnije sam se prestao opterećivati time. Jednostavno – bio sam takav.

Najteža godina na čelu središnje banke bila mu je 2012.

''Još jedna od 'bitaka' kroz koje sam se profilirao. Kao čovjek i kao ekonomist. Dobar ili loš, nije na meni da sudim. U svakom slučaju, mnogi su govorili, prilično osebujan lik'', napisao je Rohatinski u svojoj knjizi.

Obitelj je zasnovao s kolegicom s fakulteta, Marijom, s kojom je dobio dvoje djece, Natašu i Vedrana. Živio je u skromnim stanovima u kojima, kako je napisao, nikad nije imao dovoljno prostora za rad.

''Neke od svojih najboljih tekstova napisao sam u krevetu, jedinom raspoloživom mjestu. To se promijenilo tek u posljednjim godinama na način i pod cijenu koju ne bi nikome poželio. Dugogodišnja prisutnost u medijima donijela mi je niz poznanika. Kad su se reflektori konačno ugasili, i oni su nestali'',  – priznao je Rohatinski.

Nikada se nije smatrao ničim od toga te se nastojao držati vrlo jednostavnog načela: gledaj što se stvarno zbiva i misli svojom glavom. To je savjetovao i svojim suradnicima, podsjeća na njegov životni put Večernji list.