'Pored revolucionarnog otkrića o svemiru, imao je i nekih teza na granici znanstvene fantastike!'

"Kao fizičar, Hawking ima jedno značajno znanstveno otkriće", rekao je Paar na samom početku razgovora, "a ono se tiče crnih rupa".

Pojednostavljenim jezikom, crna rupa je kao 'svežder' koji usisava sve tvari u okolini, ističe Paar. "To je ono o čemu se govori kad se upozorava da bi crna rupa mogla usisati neki obližnji planet, zvjezdani sustav, možda čak i čitav svemir. Na to pitanje, koje je proizlazilo iz Einsteinove teorije relativnosti, iako Einstein u to nije vjerovao, Hawking je dao odgovor".

'Spojio je Einsteina i kvantnu fiziku'

Prije Hawkinga se, objašnjava naš sugovornik, crne rupe tumačilo isključivo u skladu s Einsteinovom teorijom relativnosti, po kojoj bi one 'gutale' sve što ih okružuje, čak i svjetlost, te bi sve išlo u nepovrat.

"Hawking je napravio jednu zaista revolucionarnu stvar - pokazao je da nije istina da je tvar koju crne rupe pojedu zauvijek izgubljena. Hawking je ustanovio da se crne rupe ne može razmatrati samo u okviru teorije relativnosti, nego i druge fundamentalne teorije u fizici koja se odnosi na strukturu materije - a to je kvantna fizika", pojašnjava Paar.

U kvantnoj fizici vrijede neki sasvim drugi zakoni nego ovi na koje smo navikli u svakodnevnom životu, te postoji tzv. 'tunel efekt' koji je, tvrdi Paar, nešto poput teleportacije u znanstveno-fantastičnim filmovima.

"Hawking je u tumačenju crne rupe objedinio Einsteinovu teoriju relativnosti i kvantnu fiziku i došao do zaključka da crna rupa ne znači kraj materije, nego da se crna rupa nakon nekog vremena može, slikovito govoreći, rasprsnuti i vratiti svu materiju koju je prije pojela", ističe Paar i zaključuje: "Dakle, crne rupe nisu 'kraj svijeta'. To je glavno Hawkingovo otkriće".

Teze na granici SF-a

I dok je Hawking u tom aspektu doista potpuno preokrenuo shvaćanja u kozmologiji i astronomiji, misli Paar, na upit o nekim drugim vidovima Hawkingova rada koji su češće završavali na novinskim naslovnicama, naš sugovornik je odgovorio kako u Hawkingovu djelovanju postoji više razina.

"Kao i mnogi znanstvenici, i Hawking je imao neke teze koje su bile na granici znanstvene fantastike", kaže naš sugovornik. "Znanost ima puno neriješenih problema i pitanja bez odgovora, pa mnogi znanstvenici ulaze i u spekulativna područja".

Po Paarovu mišljenju, Hawking nije ostavio značajan trag govoreći o nužnosti širenja čovječanstva na druge planete, a ne slaže se niti s njegovim stajalištem o prijetnji da će umjetna inteligencija nadvladati i zamijeniti čovjeka.

Opasnost umjetne inteligencije?

Na pitanje kako gleda na Hawkingove bojazni vezane za razvitak umjetne inteligencije, Paar odgovara kako je mozak "najsloženiji električni krug u cijelom svemiru". 

"Vrlo jednostavnim i pojednostavljenim matematičkim fizikalnim modelima vidi se da su te struje dijelom determinističkog kaosa - to je ono nepredskazivo, nepredvidivo i ne može se kontrolirati", naglašava Paar, navodeći kako je programiranoj naravi umjetne inteligencije suprotnost upravo kreativnost "determinističkog kaosa". 

Ključni element kreativnosti, osjećaja, imaginacije su upravo ti nepredvidljivi procesi koji proizlaze iz determinističkog kaosa, nastavlja Paar: "Svaka umjetna inteligencija radi onako kako je programirate, dakle ona je deterministička i tu nema kreativnosti".

"Zdrava logika nalaže da je kreativnost posljedica onih fizikalnih procesa u mozgu koji nisu deterministički. Ako nisu takvi, ne mogu se programirati te umjetnoj inteligenciji ne možete dati kreativnost, osjećaje, odgovornost i moral", elaborira Paar, naglašavajući da upravo te osobine čovjeka čini čovjekom.

Talenti jednog Beethovena, Shakespearea ili Einsteina se ne mogu programirati, dodaje. "Nećemo imati robota-Einsteina", ističe Paar te naglašava kako "umjetna inteligencija neće moći stvarati nešto ni iz čega, što je značajka kreativnosti".

Umjetna će inteligencija, ukratko, iznimno mnogo doprinijeti u obavljanju različitih poslova, osobito onih gdje se operira s izrazito visokim brojem podataka, ali neće moći parirati čovjeku u onim aspektima koji zahtijevaju kreativnost.

I sam je Hawking, naposljetku, uspio intelektualno djelovati zahvaljujući razvoju tehnologije, te Hawkingov život - ističe Paar - dokazuje kako čovjek čak i u takvome teškom stanju može biti aktivan do starosti.