Politizacija Alke: selili je u Beograd, zlorabili za komunističku propagandu

Nakon velikih teritorijalnih gubitaka koje je Otomanski sultanluk morao prihvatiti potpisivanjem Karlovačkog mira (1699), Osmanlije su procijenile da bi gubitak na sjeveru mogle nadoknaditi osvajanjima na jugu pa su krenuli u rat protiv Venecije. No, plan je ubrzo propao jer se u rat uključila i Austrija. Za naše područje rat je značajan je su oslobođeni Imotski i Vrgorac, pa je formirana nova granica koja će i nakon svih ratova ostati granicom hrvatskog teritorija.

Turci su neočekivan neuspjeh doživjeli već pri pokušaju osvajanja Sinja, jer je sedamsto hrabrih Sinjana uspjelo zaustaviti osvajački pohod turske vojske koja je brojala 60 tisuća ratnika. Velika bitka okončana je uoči katoličkoga blagdana Velike Gospe. Kao spomen na taj događaj, kao i raznorazne legende vezane uz njega, počele su se svake ogodine održavati viteške igre gađanja alke. Početkom 18. stoljeća alka je bila dio karnevalskog obilježja jer se u pravilu održavala posljednju nedjelju uoči početka korizme. Nakon što je austrijski car Franjo II 1818. godine posjetio Sinj, alka se svake godine održavala povodom njegova rođendana 18. kolovoza. Nije car kriv što mu je rođendan neposredno nakon blagdana Velike Gospe.

Tijekom svoje povijesti Sinjska je alka često bila politizirana, ovisno o političkim okolnostima u kojima se nalazio ovaj dalmatinski gradić. Poznat je primjer priređivanja izvanredne alka za austro-ugarskog cara Franju Josipa I godine 1875. Za vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca alka je 1922. godine umjesto u Sinju održana u Beogradu. Slično je bilo po završetku Drugog svjetskog rata kada se alka održavala u Zagrebu kako dio komunističke propagande. U vremenu komunističke diktature alkari su u pravilu bili članovi Saveza komunista. Tendencija za politiziranjem nastavljena je i nakon uspostave hrvatske države. Tako smo primjerice 2002. u jednom propalom hrvatskom tjedniku, koji je udarne članke objavljivao u dosluhu s tadašnjim predsjednikom države Stipom Mesićem, uoči početka Sinjske alke mogli pročitati opsežan pamflet s upečatljivim naslovom “Na Alki se ‘trenira’ državni udar”. Famozni puč je trebao izvesti, po uzoru na dječje crtiće, proslavljeni “Doktor Flick”, alias Ivić Pašalić, tadašnji Sanaderov protukandidat za šefa HDZ-a. Alka je prošla bez državnog udara, ali je postala poznata po unisonom vrijeđanju nazočnog Predsjednika države na način i riječima kako navijači Dinama najčešće vrijeđaju popularnog Maminja. Za razliku od Maminja, koji u takvim slučajevima pristojno šuti, tadašnji predsjednik Mesić je uzvratio svojim uvrediteljima pogrdnim riječima koje su neprimjerena i za kafansko ozračje.

Sinjska alka je uvrštena 2010. godine na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi. Kao takva predstavlja simbolični spoj viteške hrabrosti i kulturne otmjenosti. Poznato je da je kod starih Grka hrabrost bila jedna od kardinalnih vrlina. Za ovu životnu formu odgajani su grčki mladići kako bi, po potrebi, u ratu mogli braniti svoju domovinu, a u miru voditi brigu o svojoj obitelji te o svome posjedu i imanju. Sinjska alka me nekako podsjeća na starogrčki ideal sinteze hrabrosti, elegantne otmjenosti i plemenitosti koja je sadržana u starogčkom nazivu “kalokagathia”. Možda je konačno vrijeme da se ova tradicionalna viteška igra nakon uvrštenja na UNESCO-ov popis u budućnosti počne više vezati uz kulturu nego uz politiku. U suočavanju borbe za prevlast između kulture i politike, politika može samo privremeno pobijediti.