Politički analitičar odgovorio Terezi: 'Ako je netko zločinac, onda to ostaje činjenica'

Politički analitičar Ivica Granić također je prokomentirao njezino gostovanje: "Pjevačica (87) se oprašta od scene koncertima u Splitu, a u emisiji 'Nedjeljom u 2' kod Stankovića otvorila je dušu o prošlosti. 'Neka mi nitko ne zamjeri, ali Tita sam voljela.' 'Svi smo ridali kad je umro, plakali smo iz dubine duše... Mrzim licemjerstvo i hipokriziju. Tito je bio šarmantan, drag, dobar čovjek, volio je njenu pjesmu Nono, želio ju je blizu sebe.'

Mnogi u Hrvatskoj to nisu dobro primili, Tito je simbol komunističke diktature, Bleiburga, Golog otoka i svega što je došlo poslije. Tereza Kesovija je iz generacije koja je mladost provela u Jugoslaviji, bila je zvijezda i u Titovo vrijeme, pjevala je po svijetu. Za nju je to bilo vrijeme mladosti, uspjeha i osobnih susreta s Titom. Danas kaže da ne dopušta da joj netko 'promijeni sjećanje'. Točno to i je srž problema.

'Imati pravo na svoje sjećanje' znači da svatko ima pravo na subjektivno, osobno iskustvo, svoje emocije, anegdote, nostalgiju za mladosti, uspjehom ili osobnim susretima. Tereza Kesovija je kao mlada zvijezda upoznala Tita osobno, bio je šarmantan prema njoj, volio je njezine pjesme, družili su se. Za nju je to dio lijepog dijela života i nitko joj to ne može 'oteti'. Međutim, to pravo nije apsolutno i ne smije se miješati s povijesnom istinom."

'Ako je netko zločinac, onda to ostaje činjenica'

Nastavio je dalje. "Osobno sjećanje ne mijenja činjenice o Titovoj odgovornosti za zločine. On je bio autoritarni vođa komunističkog režima koji je provodio masovne represije: Goli otok (tisuće političkih zatvorenika, torture, logor), Bleiburški križni put i masovna ubojstva zarobljenika i civila 1945., progon neistomišljenika, cenzura, politički zatvori i sl. Povjesničari, čak i oni koji ga hvale za nesvrstanost i industrijalizaciju, priznaju da je režim bio visoko centraliziran, opresivan i zločinački.

Ako je netko zločinac, odnosno odgovoran za sustavne zločine, onda to ostaje činjenica. Ničije osobno sjećanje to ne briše. Isto tako, ništa ne briše ni činjenicu da je za dio ljudi Tito bio simbol otpora fašizmu, ujedinjenja naroda, prosperiteta 60-ih/70-ih ili nesvrstane politike. Gdje je granica? Tereza ima pravo reći 'voljela sam ga kao čovjeka kojeg sam upoznala' i kritizirati licemjerje onih koji su 1980. plakali, a danas glume da su uvijek bili protiv. Ali kad javna osoba to kaže bez ikakvog konteksta o žrtvama režima, onda se to vidi kao relativizacija zločina ili romantiziranje diktatora. Zato reakcije od 'hereze' do optužbi za laž."

Poznati franjevac postavio zanimljivo pitanje o Terezi: 'Treba li ovo bojkotirati?'

"Možeš voljeti nečiju karizmu, šarm ili pjesme iz tog doba, a istovremeno znati da je režim bio krvav i nedemokratski. Problem nastaje kad se osobna nostalgija koristi da se zatvore oči pred istinom. U Hrvatskoj je ovo posebno bolna tema jer je Tito simbol svega što je Hrvatsku koštalo slobode i života. Oba stava mogu koegzistirati, ali istina nije relativna, zločini su se dogodili, bez obzira na to koliko je netko bio drag prema pjevačici. Zbog svega navedenog Tereza i jest ponijela neslavni nadimak Hereza, Hereza Kesovija. Međutim, mnogi, kad je ona u pitanju, smatraju da je sve očekivano, da je riječ o kontinuitetu mišljenja. Ništa nova, ništa nova...", poručio je.