Podsjetimo se, od početka su lagali! Iako to mnogi ne znaju, ubijanje nakon primirja započelo je na Mitnici

Na današnji dan, 18. studenoga 1991. godine, dok su zapovjednici  Mitnice tijekom prethodno dogovorenog primirja pregovarali o vojnoj predaji, paravojne postrojbe sastavljene od srbijanskih dobrovoljaca, uz nazočnost JNA i njihove vojne policije, potpomognute pančevačkim diverzantskim odredom čiji je zapovjednik, tada kapetan, Jovo Dundić svjedočio na suđenju u Beogradu protiv Vlade Ošusta, zapovjednika topništva na Mitnici, zarobile su, a potom pobile branitelje s položaja na Ristićevom salašu.

Dan ranije, 17. studenoga 1991. godine, s neprijateljskom stranom dogovoreno je primirje i prestanak svih borbenih djelovanja u cilju vojne predaje branitelja Mitnice, čime bi, prije svega, od daljnje pogibije sačuvali civilno stanovništvo. Činjenica je bila i da su braniteljima prethodno podijeljene posljednje zalihe municije te bi i sama obrana toga dijela grada ionako ubrzo bila slomljena. Kako su pregovori trebali biti sutradan, tijekom primirja, zapovjednici Mitnice dogovarali su konkretne uvjete predaje. 

Sljedećega dana, nekoliko sati prije početka pregovora, druga strana grubo je prekršila mirovni dogovor te u jutarnjim satima branitelje koji su se toga trenutka nalazili na položaju na Ristićevom salašu, a koje su iznenadili u vjeri kako će se neprijatelj držati dogovorenog primirja, neočekivano napala i zarobila, o čemu smo već detaljnije pisali.

Tijekom pregovora o predaji Mitnice koji su se u isto vrijeme odvijali, zapovjednici Pilip Karaula, Zdravko Komšić i Matija Mandić nisu znali kako je nedaleko od njih dogovoreno primirje prekršeno, iako su u jednom trenutku preko motorole čuli da je netko rekao ''Ej ustašo, pokokali smo tvoje dečke''. 

Budući da u tome trenutku nisu imali nikakva saznanja o tome što se dogodilo na Ristićevom salašu, shvatili su to kao provokaciju. Vlado Ošust ispričat će kako su tek naknadno, kada su nakon pregovora došli obići i taj položaj, našli tragove bačene bombe i krvi, ali nikoga nisu tamo zatekli i nisu znali što se dogodilo s braniteljima s toga položaja. 

Ipak, ono što je rečeno preko motorole, još uvijek je bila zla provokacija, ali i mučan nagovještaj njihove sudbine.

Do danas, od dvanaest branitelja zarobljenih 18. studenoga 1991. godine na Ristićevom salašu, izuzimajući dva preživjela, posmrtni ostaci još osmorice nisu pronađeni.

Za ovaj ratni zločin, počinjen tijekom dogovorenog primirja, do danas nitko nije odgovarao.