Podsjećamo na Lalićev politički angažman 2009. godine; inicijativa čije je dijete zeleno-lijeva koalicija

Andrej Plenković je zaoštrio svoju retoriku. Još prošle srijede je ustvrdio da kada huškanje dolazi od Miroslava Škore prema njemu ili HDZ-u, "onda te teme za ljevicu ne postoje, kao što su šutjeli na 'Tri majmuna' i 'Jeste li iz HDZ-a ili ste čovjek', a kad su oni u pitanju najedanput vide tu vrstu huškanja i onda plaču".

"Vi sad imate ucviljeno naricanje svih ljudi koji inače šute i to je fenomen zagrebačkih izbora. Imate ljevicu koja sada plače, a inače šuti, imate Škoru koji sad nekom drugom govori ono što govori inače i sad smo svi začuđeni", kazao je Plenković.

"Kandidat HDZ-a u Zagrebu po meni je doživio takvu agresiju, divljaštvo, bezobraštinu gdje su mu pojedini voditelji na RTL-u i Novoj TV namjerno, a kao slučajno, krivo govorili ime", nastavio je premijer u ponedjeljak. 

Pritom se posebno obrušio na analitičara i profesora na Fakultetu političkih znanosti, Dražena Lalića, komentatora izbora na RTL-u, rekavši kako je riječ o "plaćeniku kojem daju pare ne bi li dva dana prije izbora gadio (Davora) Filipovića i gadio jednu političku opciju".

Lalić mu je odgovorio da su za posao analitičara, analitičari i plaćeni te potvrdio da je za mjesec i pol svog angažmana od RTL-a dobio honorar, da bi zatim predsjednika Vlade zbog "napada" na medije usporedio s Aleksandrom Vučićem, Vladimirom Putinom te Viktorom Orbanom. Na konstataciju premijera da je "lijevi analitičar", Lalić je kazao: "Da sam ja lijevi analitičar u dosadašnjem životu ne bih bio kritiziran od vodeći lijevih političara". 

"Ja kao osoba mogu imati određene vrijednosti, svjetonazore, ali kao profesionalac ja podvrgavam analizi i pripadajućoj kritici, kako lijeve, tako i desne aktere", poručio je i dodao:

"Moja je zadaća da kritiziram i one s kojima se možda slažem, a s druge strane, tko zna za koga sam ja glasao i koga podržavam. To je moja privatna stvar".

Međutim, treba podsjetiti da stvari nisu tako crno-bijele i da se sam Lalić nije uspio suzdržati na tome da ostane "samo" sveučilišni profesor, znanstvenik ili analitičar već je sudjelovao u lokalnim izborima 2009. godine.

Sociolog, koji se bavi političkom komunikacijom, tada se, naime, našao na Nezavisnoj listi Velimira Sriće, ekipe koja je aktivno sudjelovala na prosvjedima u Varšavskoj ulici. Riječ je o istoj onoj priči iz koje je stasao i sam Tomislav Tomašević.

Tada je Srića svoju listu predstavio kao "građanski pokret za promjene", a ne "političkom strankom". Te 2009. godine u Zagrebu je srušena tzv. Vidrićeva kuća, odnosno Kuća Granitz, zbog koje su dvije godine bjesnili prosvjedi Zelene akcije i inicijative "Pravo na grad" u kojima se profilirao upravo izabrani gradonačelnik Tomašević.

Upravo je tada Josip Kregar, istaknuti kandidat za gradonačelnika Srićine liste, nakon što mu je podršku u obliku potpisa dao i kontroverzni poduzetnik Tomislav Horvatinčić, autor Lifestyle centra Cvjetni trg sagrađenog na mjestu porušene Vidrićeve kuće, kazao: "Ne može mi biti drago. Horvatinčićev projekt Cvjetni prolaz ogolio je sve ono što je loše u planiranju grada".

Srića je tada izjavljivao da su na listi kvalitetni i nezavisni intelektualci koji su se odlučili angažirati jer im je dosta onoga što se događa u gradu pa žele pridobiti "tihu većinu" koja je mislila da "nema za koga glasovati".

"Političke stranke su se zatvorile u sebe i monopolizirale politički prostor te im građani više ne vjeruju. Mi predstavljamo treći put i želimo postati dominantna snaga u Gradskoj skupštini", jedna je od njegovih izjava.

Kandidat za gradonačelnika Josip Kregar drugi je bio na nezavisnoj listi Velimira Sriće. Među kandidatima su bili i urbanistica Vera Petrinjak, poduzetnici Željko Brigljević i Ivana Nikolić, glumac Vili Matula te hrvač Josip Čorak, zatim ekološki aktivist te bivši predsjednik Zelene akcije, Toni Vidan (jedan od supotpisnika izbornog programa Možemo!),  a na posljednjemu 51. mjestu akademik Vlatko Silobrčić. Treba istaknuti i Dražena Lalića, upravo onog komentatora kojemu je premijer Plenković poručio da je "lijevi analitičar". 

Dražen Lalić, doduše, nije uspio izboriti mjesto u Skupštini, ali se jasno svojim političkim angažmanom otvoreno i deklarativno smjestio na lijevom spektru političke stvarnosti.

Nastavio se baviti teoretskim radom, a vidimo i poslom analitičara za kojeg tvrdi da ga obavlja temeljem "činjenica" i "argumenata". Spomenuti Matula, tada na Srićinoj listi, u 10. saziv Hrvatskoga sabora ušao je kao zastupnik na listi platforme Možemo!. 

Iako kao koncept jake "treće opcije" Srićina "Inicijativa nade" nije zaživjela, činjenica je da su se oko Kregara i Sriće okupile osobe koje su i danas istaknuti akteri oko zeleno-lijeve koalicije, a platforma Možemo!, čini se, svojevrsno je dijete pokojnog Kregara.

Dodajmo još da je Lalić jedan od pojedinačnih suosnivača Zaklade Solidarna, uz Tomislava Tomaševića, Urše Raukar, Vilija Matule, Sandru Benčić, ali i Saru Lalić, svoje kćeri koja je ujedno donatorica platforme Možemo!, što su uostalom istaknuli i u Domovinskom pokretu. Iz te stranke su još prošli tjedan poručili da imaju ozbiljne primjedbe na neovisnost medija i nejednaki pristup.

"Primjerice, gospođica Sara Lalić, koja je osobni donator Možemo!, njezin otac je suosnivač Zaklade Solidarna - gospodin Dražen Lalić odlazi na RTL, N1, u izbornu noć pa komentira. Gdje je tu neovisnost i jednaki pristup?", zapitao se Igor Peternel.

Preuzimanje Zagreba, ergo, ne traje od datuma osnivanja političke platforme Možemo! već je koncept kojemu su posao utrli probni politički projekti stari gotovo 15 godina, a ista imena koja se pojavljuju na sceni nevladinih organizacija, ista su imena koja podržavaju Tomaševićev projekt ili su članovi Možemo! ili su na neki drugi način, pisanjem njihovog programa ili pak donacijom, dobili svog političkog agitatora na "poziciji".