Počinje proces spajanja obitelji stranih radnika u Hrvatskoj; Hrvatska je dijelu njih samo prolazna stanica do Zapada

U razdoblju od 2013. do 2020. malo tko je u Hrvatskoj mogao reći da ne zna nikoga tko je iz njegove obitelji, kruga prijatelja ili poznanika sreću potražio u inozemstvu.

Ulaskom u Europsku uniju val iseljavanja iz Hrvatske postao je dramatičan. Slični procesi događaju se i u hrvatskom okruženju iz kojega je tradicionalno dolazilo najviše sezonskih i povremenih radnika u Hrvatsku, poput Bosne i Hercegovine, Srbije, Kosova, Crne Gore...

Posljednji podaci o strukturi stranih radnika koji dolaze u Hrvatsku

Hrvatski su se poslodavci stoga okrenuli drugim zemljama od Makedonije i Ukrajine (val iseljavanja zbog ruske agresije na Hrvatsku) do azijskih zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza (Uzbekistan, Tadžikistan...), ali I Nepala, Indije, Filipina, Bangladeša, Pakistana i sl.

Bez dokumenata i svjedodžbi

U 2023. najviše radnih dozvola izdano je za državljane BiH, Srbije i Nepala, a strani radnici više ne rade samo u graditeljstvu i turizmu, već i u nizu uslužnih djelatnosti, trgovini itd.

Uglavnom se zasad radi o nekvalificiranoj ili slabije kvalificiranoj radnoj snazi, a zanimljivo je kako među migrantima se sve više pojavljuju i oni iz Latinske Amerike (Kube, Meksika, Kolumbije itd).

Dokaz je to da se migrantski putevi nastavljaju na turističke jer mnogi državljani tih zemalja vrlo lako dolaze u Sarajevo ili Beograd posebnim zrakoplovnim linijama zbog bezviznog režima. To je ujedno i podloga za brojne nelegalne migracije, o kojima se sada nećemo baviti.

Kako neslužbeno doznajemo, brojni migranti dolaze bez potvrda o struci, već samo s osnovnim identifikacijskim dokumentima. Primjerice, nerijetko im se vozačke dozvole, navodno, priznaju na temelju izjava dva svjedoka odnosno izjava ovjerenih kod javnog bilježnika.

Koristiti iskustva u integraciji romske manjine

Veliki dio njih ne govori niti engleski jezik, a poznavanje hrvatskog je gotovo znanstvena fantastika. Hrvatski poslodavci, ali i lokalne vlasti, upravo na tom području moraju poduzeti više kako bi se integracija stranih radnika uspješnije provela.

Prvi pomaci u tom smjeru dosad su učinjeni jedino na sjeveru Hrvatske (Varaždinska županija) gdje ionako imaju dosta iskustva s integracijom domicilne romske manjine. Neka od iskustva u radu s Romima mogu se iskoristiti i pri integraciji stranih radnika.

Šterc: 'Svaki četvrti stanovnik Hrvatske bit će stranac!'

“Procjene kažu da će možda za 30-ak godina živjeti čak četvrtina stranaca u Hrvatskoj. Pitanje je hoće li se oni moći uklopiti u naše živote ili će to biti društveni ili neki drugi problem”, upozorava demograf Stjepan Šterc.

FOTO: Stjepan Šterc (Marko Prpić/PIXSELL)

Opasnost zatvorenih društava i izoliranih četvrti

Svakako bitno je spriječiti njihovo teritorijalno okupljanje, upozorava drugi poznati demograf, kako se ne bi dogodilo da za desetak godina u Hrvatskoj imamo ono s čime se danas u velikoj mjeri suočavaju Francuska, Belgija ili Švedska, u manjoj Njemačka ili Austrija– da postoje dijelovi gradova koji su zatvorene zajednice i u kojima prevladava drugačija pravila ponašanja nego u cijeloj zemlji.  Takva zatvorena društva i izolirane četvrti postale su proteklih godina poligon za kriminal i terorizam. Hrvatska treba iskoristiti strane radnike za svoj gospodarski rast, a činjenicu da su neki od njih već pokrenuli proces spajanja obitelji – za povećanje broja stanovnika, a ne izolaciju drugačijih od nas.

Paralelno s legalnim migrantskim tokovima Hrvatska se nalazi i na tzv. Balkanskoj migrantskoj ruti kojom deseci tisuća migranata pokušavaju se dokopati Zapadne Europe. Među njima, prednjače oni iz Sirije, Afganistana i Iraka, o čijoj radnoj/ratnoj i kaznenoj povijesti uglavnom prilikom identifikacije nije moguće saznati puno.

Mnogi od tih tzv. ilegalnih migranata u kontaktu s policijom nisu iskreni ni oko datuma rođenja – pokušavajući ispasti mlađi – a kamoli ostalih podataka (ime, grad,stručna sprema, vojno iskustvo i sl). Stoga ne može se isključiti da među njima ima značajan broj i onih s povijesti kaznenih djela i eventualno ratnih zločina u zemljama iz kojih bježe.

No tek mali broj tzv. ilegalnih migranata uistinu zatraži azil u Hrvatskoj s namjerom da tu i ostane. Većina unatoč traženju azila se iI dalje pokušava dokopati Zapada. Ti koji ostaju u pravilu nisu problematični i prema njima Hrvatska se treba ponašati jednako kao i prema stranim radnicima koje su u Hrvatsku poslale razne agencije ili su ih privukli poslodavci svojim oglasima za posao.

Žive u Hrvatskoj s trećinom plaće

Strani radnici, poput Hrvata u Irskoj ili Njemačkoj, značajan dio (obično trećinu) svoje plaće šalju svojim obiteljima, a drugom trećinom vraćaju kredite za transfer do Hrvatska. S tek trećinom plaće u prosjeku ostaju živjeti u Hrvatskoj.

Najsposobniji i najmotiviraniji već su promijenili i nekoliko poslodavaca u Hrvatskoj, a u razgovoru s nekima od njih doznajemo, da na Hrvatsku uglavnom ne gledaju kao na mjesto gdje će trajno ostati.

Vozač taksija Barash (29) iz Indije u Hrvatskoj namjerava ostati najviše pet godina. Nakon toga će, kaže, pridružiti se sestri u SAD-u ili će potražiti sreću u Francuskoj.

Bibek (28) iz Nepala namjerava ostati u Hrvatskoj i jedva čeka da skupi dovoljno novca da i svoju obitelj dovede ovdje.

Ahmed (33) iz Tunisa ne vidi se trajno u Hrvatskoj. Vjeruje da će uskoro u Njemačku, za koju godinu.

Narendri (36) iz Indije tvdi da je mogao birati između Hrvatske i Portugala, jer za druge zemlje je u EU, kaže, prekomplicirana procedura. Kad prikupi dovoljno novca namjerava, tvrdi, otvoriti vlastiti restoran i dovesti svoju obitelj u Hrvatsku.

Od svih stranih radnika u Hrvatskoj dosad su se najviše samoorganizirali oni iz Nepala (vlastite trgovine, restorani, sindikat), dok su ostali uglavnom heterogeni.

U Hrvatskom društvu, ističe nekoliko sveučiličnih profesora, ne vlada rasizam i ksenofobija unatoč pojedinačnim incidentima. Hrvatska je, za razliku od nekih razvijenih zapadnoeuropskih zemalja, još uvijek puno sigurnija za život. Dolazak stranih radnika to neće i ne bi smio promijeniti, no važno je integrirati ih u društvo u što većoj mjeri, a ne ostaviti po strani.

Istina, i brojni Hrvati, u drugim zemljama nisu uvijek najbolje prihvaćeni, no češće jesu zbog svojih stručnih i radnih kvaliteta i navika.

Hrvatska privlači kvantitetu, a Njemačka kvalitetu

Tako bi, naglašava poznati demograf, trebali gledati i na strane radnike. Radom u Hrvatskoj, oni rješavaju svoju egzistenciju i budućnost svoje obitelji. Nisu problem, već prilika za Hrvatsku koja bi poput Austrije ili Njemačke nekad manjak vlastite radne snage potrebne za snažan gospodarski rast mogla riješiti radikalnim uvozom radne snage.

Brojni poslodavci kod zapošljavanja i uredskih radnika ili intektualnih poslova zatrpani su i prijavama stranih državljana, što znači da je pogrešno na migrantsko pitanje gledati isključivo kao na rad niskokvalificirane radne snage.

Kako ističu u Udruzi poslodavaca Hrvatska privlači kvantitetu, a kvaliteta pronađe put prema Zapadu.

FOTO: Marin Piletić, ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike (HINA/Dario Grzelj)

A što je s dijasporom?

Brojni političari smatraju kako Hrvatska premalo čini da privuče potomke hrvatskih iseljenika, osobito iz Latinske Amerike, Australije i drugih prekooceanskih zemalja, gdje i treća i četvrta generacija i dalje sebe vidi i Hrvatima i zadržava kontakte s Hrvatskom.

Naravno, to sigurno ne može biti dosta za gospodarski rast kakav Hrvatskoj treba da bi dosegla razinu razvoja najrazvijenih zemalja Europske unije i uvoz nekvalificirane i kvalificirane strane radne snage iz brojnih zemalja Hrvatska je neminovnost.

Piletić: 'Hrvatska neće postati zemlja stranaca'

“No nema nikakvog razloga za plašenje da će Hrvatska postati zemlja stranaca”, tvrdi ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Marin Piletić.

*Dopušteno je prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autora.

**Tekst je nastao u okviru projekta "Kakva je Hrvatska prema migrantima" i objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz "programa poticanja novinarske izvrsnosti".