Pobunjeni Srbi izveli su prvi oružani napad na legalne institucije RH: 'Ne smijemo zaboraviti'

Prije Drugoga svjetskoga rata na Banovini je živjelo malo više od 173.000 stanovnika, prema popisu stanovništva 1991. malo više od 118.000, a prema posljednjem popisu stanovništva 2011. na tom prostoru živi malo više od 60.000 stanovnika. Gotovo prepolovljenu brojku stanovnika nakon 1991. uzroke, među ostalim, treba tražiti i u događajima koji su obilježili noviju povijest toga prostora i teškim posljedicama velikosrpske agresije 1991. te tijekom srpske okupacije Banovine do 1995. godine.

Gledajući etničku strukturu stanovništva Banovine 1991., Srbi su ondje činili 60 posto, odnosno imali izrazitu većinu u općinama Dvor na Uni, Glina i Hrvatska Kostajnica, te neznatnu većinu u petrinjskoj općini. U Sisku su bili u izrazitoj manjini, piše povjesničarka Julija Barunčić Pletikosić za Maticu hrvatsku. Kao i u ostalim dijelovima Hrvatske, ističe, gdje su Srbi činili većinu, i na Banovini se politička situacija počela pogoršavati ubrzo nakon prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj u travnju i svibnju 1990. i pobjede Hrvatske demokratske zajednice.

Radi pritiska na novu hrvatsku vlast dio srpskoga stanovništva okupljao se na organiziranim mitinzima, s kojih su ekstremisti huškačkim govorima širili mržnju prema Hrvatima. Na Zrinskoj gori, koja je u planovima stvaranja tzv. Velike Srbije imala poseban strateški i politički značaj jer se smatrala uporištem za izbijanje na sjevernu granicu na rijeci Kupi te osvajanje doline rijeke Une, u srpnju 1990. pojavile su se prve naoružane straže na cestama i po selima gdje je srpsko stanovništvo bilo u većini. Tzv. balvan-revolucija u kolovozu 1990. označila je početak oružane pobune dijela Srba u Hrvatskoj protiv demokratski izabrane hrvatske vlasti s krajnjim ciljem pripajanja znatnog dijela teritorija Republike Hrvatske Republici Srbiji i stvaranja tzv. Velike Srbije.

FOTO: PU sisačko-moslavačka 

Napad na Policijsku postaju Petrinja

Nakon parlamentarnih izbora 1990. i pobjede HDZ-a došlo je do jačanja napetosti između hrvatskog i srpskog stanovništva. Već navečer 27. rujna 1990. nekoliko stotina pobunjenika okupilo se ispred zgrade policije u Petrinji želeći je zauzeti. Zahvaljujući pripadnicima hrvatske policije te akciji interventne policije, to im nije uspjelo. Dan je to kada se dogodio prvi otvoreni oružani napad na legalne institucije Republike Hrvatske. U akciji hrvatskih redarstvenika teško je ranjen policajac Josip Božičević, a fizički je napadnuta i ekipa Televizije Zagreb. Snimatelj Mihajlo Gajdek i novinar Zdravko Strižić su pretučeni, a televizijska oprema im je oteta. 

Robert Ramušćak, načelnik Policijske postaje Petrinja, naglasio je na prošlogodišnjoj obljetnici kako se ovim činom odaje počast prije svega svim hrvatskim policajcima, poginulim i nestalim braniteljima, ali i onim policajcima koji su herojski obranili ovu Policijsku postaju, te dodao: "Znamo kako je tekao taj napad od strane oružanih paravojnih srbočetničkih formacija koji su htjeli zauzeti Policijsku postaju i odnijeti ili oteti oružje iz skladišta, što su u jednom dijelu i uspjeli, ali uglavnom je obranjeno. Mislim da ne smijemo zaboraviti takve stvari i moramo čuvati i njegovati spomen na takve događaje i prenositi na naše mlađe generacije u budućnosti da znamo što se događalo i kako se stvarala naša neovisna i lijepa Hrvatska".

Imao je 22 godine kada je krenuo napad: 'Nisam se bojao Mladića, druga slika je bila u glavi'

Prema podacima Udruge prvi hrvatski redarstvenik, tijekom Domovinskog rata poginulo je ili nestalo 103 pripadnika prvih hrvatskih redarstvenika. Podsjetimo se kako je Josip Jović, prvi poginuli u Domovinskom ratu, bio pripadnik ove postrojbe, kako je njezin pripadnik bio i prvi ranjeni u ratu Josip Božićević.