Plenković je trebao na izbore nakon što je raskinuo s Mostom; Bruxelles nam nije ništa skrivio

Ima jedan od najzanimljivijih životopisa u hrvatskoj politici. Rođena je u Bosni i Hercegovini, u mjestu Mladoševica, a tamo je živjela sa svojim roditeljima, bratom i čak šest sestara. Obitelj se seli u Veliku Kopanicu u Slavoniji kad je imala pet godina. U to je vrijeme trenirala rukomet. Prije srednje škole, odselila je u Kanadu gdje je živjela njena deset godina starija sestra Jela sa suprugom i dvoje djece. Nakon što joj je sestra pomogla da se snađe u novoj državi, Ruža odlazi živjeti sama te je paralelno uz srednju školu radila kako bi si priskrbila osnovne stvari za život. S 18 je godina, primjerice, radila kao noćna čuvarica u shopping centrima.

Budući da je oduvijek htjela raditi u policiji, bio je ovo idealan početak takve karijere. Na policijskoj se akademiji pokazala kao jedna od najboljih u svojoj klasi, a posebno se isticala u borilačkim vještinama. Kao pripravnica, ali i kasnije, radila je na suzbijanju droge i maloljetničke delinkvencije; 1985. godine postala je prva policajka na motoru te se baš zbog toga kao kaskaderka pojavljivala u popularnim serijama Millenium i Dosjei X.

Tijekom života u Kanadi i po završetku policijske akademije, Ruža Tomašić završila je tečajeve za osiguranje visokih dužnosnika te je upravo zbog toga bila glavna i odgovorna za osiguranje predsjednika Franje Tuđmana tijekom njegovog dolaska i boravka u Vancouveru. Budući da je predsjednik bio zadovoljan obavljenim poslom, pozvao ju je u Banske Dvore za šeficu osiguranja. Ruža je taj poziv prihvatila.

Politički je bila aktivna u Hrvatskoj stranci prava, a 2003. postaje zastupnica u Hrvatskom saboru. U to je vrijeme bila predsjednica Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Nacionalnog programa suzbijanja korupcije te članica Odbora za useljeništvo, za europske integracije te zamjenica člana Izaslanstva Hrvatskoga sabora u Zajedničkom parlamentarnom odboru RH-EU.

Zbog općeg nezadovoljstva u Hrvatskoj stranci prava, osnovana je Hrvatska stranka prava dr. Ante Starčević, a Ruža je izabrana za prvu predsjednicu novonastale stranke. Na parlamentarnim izborima koji su održani 2011. godine ponovno osvaja saborski mandat, a 2013. godine na prvim izborima za Europski parlament održanima u Hrvatskoj dobiva najveći broj preferencijalnih glasova desno od centra i odlazi u Bruxelles. Na redovnim izborima za Europski parlament 2014. osvaja još veći broj glasova i novi mandat.

Uskoro daje ostavku na mjestu predsjednice stranke HSP AS i odlazi iz nje, da bi se 2015. učlanila u Hrvatsku konzervativnu stranku (HKS), a na Općem saboru te stranke izabrana je za predsjednicu 2015. godine.

Široj je javnosti postala poznata kada je sudjelovala u velikoj akciji uhićenja Jakše Cvitanovića Cvika, poznatog korčulanskog narkobosa koji je na kraju osuđen na osam godina i tri mjeseca zatvorske kazne.

Godine 2010. godine tadašnji Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović odlikovao ju je Redom Stjepana Radića zbog iznimnog doprinosa u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala. 

Danas je jedna od 11 hrvatskih političara koji se bore i zalažu za hrvatske interese u Europskoj uniji te aktivno sudjeluje i predlaže nove inicijative za napredak Hrvatske i na svom je radnom mjestu u Europskom parlamentu u Bruxellesu i Strasbourgu iznimno aktivna, kao predstavnica Europskih konzervativaca i reformista. 

Upravo obilježavamo pet godina od ulaska Hrvatske u Europsku uniju, nakon što smo prošli iznimno trnovit i težak put prema toj organizaciji. Što se za Hrvatsku promijenilo u tih nekoliko godina? 

Baš ništa. Hrvatska je nespremna ušla u Europsku uniju, što sam ja cijelo vrijeme govorila. Naš privatni sektor slabašno koristi jedinstveno tržište koje je najveća vrijednost ovakve Unije, a administracija nema kapaciteta povući više sredstava iz fondova i dodatno komplicira ionako komplicirane procedure.

Da nema zastava EU-a na pročeljima zgrada državnih institucija, ljudi ne bi ni znali da smo članica Unije. To je velika šteta jer, sa svim svojim nedostatcima, EU u ovom trenutku Hrvatskoj može donijeti dosta toga dobroga. Ali da biste profitirali, treba puno znanja i požrtvovnosti, a naša politika time baš ne obiluje. 

Za Vas često kažu da ste euroskeptik, a ako je tako, na temelju čega imate taj stav? 

Ja sam eurorealist. Nisam protiv europske suradnje, ali ona mora biti na realnim osnovama. Daljnja politička integracija, europska vojska, europska federacija…

To nisu realne osnove. Pa i euro se pokazao kao nerealan i za političku stabilnost na kontinentu opasan projekt. Ako me to što želim da surađujemo tamo gdje je to realno i na korist svih, dok u isto vrijeme zadržavamo veći dio suvereniteta i svoje posebnosti, čini euroskeptikom, onda neka tako bude.

Samo što je to isprazna etiketa koja pomalo gubi na značenju. Svatko tko danas kaže riječ protiv smjera u kojem nas Bruxelles vodi automatski je populist i euroskeptik. Kad nemaju argumenata, krenu s etiketama. 

Bi li Hrvatska bila razvijenija da nije postala članicom EU? Mnogi su uvjereni da bismo prošli bolje… 

Hrvatska je sama uzrok svojih problema i nama zasad Bruxelles nije ništa skrivio. Tako da sam uvjerena da bismo i izvan EU-a izgledali vrlo slično kao sad. Moguće je da bismo čak bili i u nešto gorem stanju jer ipak smo se priključili Uniji kad se ona oporavila od krize pa smo po automatizmu i mi malo pogurani. Ekonomske okolnosti u EU-u pozitivne su pa smo i mi lakše zajahali na tom valu. 

Suočeni smo s novim velikim migrantskim valom, koji bi mogao u konačnici imati nesagledive posljedice za Europu, a i šire. U više ste navrata javno kritizirali njemačku kancelarku Angelu Merkel zbog njezine politike ''otvorenih vrata'' prema migrantima. Kako komentirate sadašnju situaciju? 

Situacija je zapravo nepromijenjena. Još uvijek nemamo jasno definirane razlike između klasičnih tražitelja azila, izbjeglica i ekonomskih migranata i precizno određene uvjete pod kojima pripadnici svake od tih skupina mogu biti primljeni u Europsku uniju. To je izazvalo kaos.

Primalo se svakoga tko se s vrećicom u ruci pojavio na granici, a oni koji pokušavaju doći legalno prolaze dugotrajni i skupi postupak i na kraju većinom budu odbijeni.

Takva politika samo ohrabruje ilegalnu migraciju i puni džepove krijumčara ljudima. Ono što je žalosno jest da nekolicina nas na to upozorava već tri godine, nazivalo nas se populistima i svakakvim drugim nazivima, a sad s Europskog vijeća dolaze iste takve poruke. Tek sad se vidi tko je cijelo vrijeme bio u pravu, a tko je ugrozio Europu sa svojim suludim politikama.

Hoće li se, po Vašem mišljenju, Europa demografski značajnije izmijeniti? Ili je ipak riječ o pretjeranoj panici? 

Ljudi se ne boje drugih ljudi, nego nepoznatoga. Ako država ne čini ništa da integrira pridošlice, domicilno stanovništvo počinje osjećati strah od toga u što će se društvo pretvoriti većim priljevom migranata. Da se njih integrira i da prihvate naše vrijednosti, sumnjam da bi bilo tolikih problema. Europa ne smije skrivati svoje vrijednosti pred migrantima, prihvaćanje tih vrijednosti mora biti glavni uvjet da budu primljeni u Europu. 

Kako će se izlazak Velike Britanije iz EU odraziti na samu Uniju? 

Britanci su u mnogočemu bili glas razuma. Bili su kočničari procesa pretvaranja Unije u federaciju i protivnici pretjerane regulacije jedinstvenog tržišta kojom se štiti jake igrače, a male i slabije betonira u podređenom položaju. Iako s njima nemamo dobra povijesna iskustva, od Britanaca možemo puno naučiti o tome koliko je suverenitet jedne nacije važan i kako se brane nacionalni interesi. 

Što smatrate svojim najvećim postignućem od kada ste eurozastupnica? 

Teško mi je nešto konkretno izdvojiti jer smo moj i tim i ja doista jako puno toga odradili. Već po ulasku u EP ishodila sam zeleno svjetlo Komisije za proglašenje isključivog gospodarskog pojasa RH u Jadranu.

Kasnije je EP usvojio moje izvješće o malom obalnom ribolovu kojim će se, nakon što Komisija krene u izmjene postojeće legislative, vratiti malim obalnim ribarima mogućnost korištenja nekih mreža kao tradicionalnih alata. Usvojeno je i moje izvješće o novim alatima za teritorijalni razvoj u kohezijskoj politici koje znatno olakšava LAG-ovima i malim općinama korištenje europskih sredstava, kao i ono o tehničkoj potpori u okviru kohezijske politike.

Prije nekoliko dana odbor je velikom većinom glasova usvojio moje izvješće o Programu potpore strukturnim reformama kojim se udvostručuje financijska omotnica za provođenje reformi. Hrvatska je velika korisnica tog programa i sad će imati šansu povući više novca iz EU-a.

Preda mnom je još vrlo važno izvješće o Višegodišnjem planu upravljanja malom plavom ribom u Jadranu. Komisija želi drastične kvote koje bi značajno oštetile kompletnu našu ribarsku industriju, a moja je ambicija natjerati Komisiju da promijeni svoje planove.

Progurala sam i vrlo važan amandman kojim se briše članak Mediteranske uredbe koji onemogućuje korištenje okružujućih mreža plivarica na dubinama manjima od 70 posto njihove visine pa sad naši ribari konačno mogu legalno loviti. Bilo je tu još dosta manjih inicijativa i amandmana, teško mi se ovako iz glave i sjetiti. Stvarno smo puno napravili u ovom mandatu i baš sam ponosna na svoj tim! 

Kada se radi o interesima Hrvatske, čini se da svi naši europarlamentarci, bez obzira na stranačke svjetonazore, funkcioniraju na jednakoj valnoj duljini i da ste dobro uigran tim? 

Dosta se razlikujemo i nismo uvijek na istoj strani jer svjetonazor u politici ipak puno toga određuje, ali kad su u pitanju hrvatski nacionalni interesi, tu smo doista solidno koordinirani. Uvijek može bolje i više, ali ovih je 11 ljudi visoko podiglo ljestvicu u tom smislu i sljedeća garnitura naših zastupnika neće imati lagan posao. 

Jednom ste izjavili da konzervatizam znači tradiciju i da ste ponosni na to. Ima li onda uopće smisla ta podjela na lijeve i desne? Konkretno, Vas se smatra najpoznatijom ''desničarkom''. 

Naravno da ta podjela univerzalno ima smisla, ali u Hrvatskoj baš i ne, zato što ovdje desni nisu desni, a lijevi nisu lijevi. 

A zašto već cijelo desetljeće ne postoji snažna, prava desna stranka, već je taj dio političke scene razbijen u mnoštvo stranaka, strančica, podstrančica? Gdje to uvijek zapne na desnici? 

U Hrvatskoj ne postoji ideja što bi desnica trebala zastupati osim nekih povijesnih tema. Ni među političarima na desnici, ni među biračima. Zato nikad nije bilo kompromisa oko ujedinjenja jer su ideje tu bile sporedna stvar, važna je bila funkcija. 

Je li Željka Markić danas ''perjanica'' desnice u Hrvatskoj? 

Željka Markić odradila je odličan posao u civilnom sektoru i dala veliki doprinos baš u onome što sam rekla da je nedostajalo – idejnom profiliranju desne, konzervativne ili demokršćanske ideje, kako god želite. Ideje trebaju desnici više od ''perjanica'' pa je u tom smislu njezin doprinos priličan. Nije danas lako mobilizirati ljude, a ona je u tome u više navrata uspjela i tako dokazala koliko je sposobna. Poštujem njezin rad iako se u nekim stvarima ne slažemo. 

Izjasnili ste se protiv te famozne Istanbulske konvencije. Što je, po Vama, u njoj najviše zapravo sporno? Čini mi se da dobar dio javnosti možda i nije upućen detaljno u taj dokument, oko kojega se nacija podijelila za i protiv… 

Isti su se ciljevi mogli i trebali ostvarivati unaprjeđivanjem domaćeg zakonodavstva umjesto prihvaćanjem Konvencije koja uvodi rodnu ideologiju i nadzor cijele priče stavlja u ruke međunarodnih tijela. Borba protiv nasilja nad ženama i ostalim članovima obitelji iznimno je važna i baš zato ne smije biti platforma za ideološku kolonizaciju jer onda tu dolazi do prijepora oko pitanja oko kojega mora postojati konsenzus. 

Referendum o promjeni Izbornog zakona? 

Potpisala i podržavam. 

Jesmo li konačno malo ''popustili'' oko ustaša i partizana? 

Ustaše i partizani pitanje su kojim se trebaju baviti povjesničari. Treba nam nacionalni konsenzus oko onoga što je bilo i kad to budemo imali, onda ćemo lakše naprijed. Ovako se to pitanje stalno otvara kad vlasti, ovoj ili onoj, odgovara da malo zamagli stanje u državi. 

Vlada Andreja Plenkovića? Koju joj ocjenu dajete? 

Nije lako raditi kad nemate stabilnu većinu u Saboru. Mandat je Plenković dobro počeo, ali je kasnije počeo upadati iz greške u grešku. To vam je kao u sportu, pogriješi se, izgubi sigurnost i onda greške dolaze u seriji.

Mislim da je trebao ići na izbore nakon što je raskinuo suradnju s Mostom. Sigurna sam da bi uz ovakav SDP tad bio profitirao i mogao bi lakše upravljati. To mu je bila prva veća pogreška.

Koalicija s HNS-om učinila ga je ranjivim i u vlastitoj stranci u kojoj nema puno svojih ljudi pa su se pod tim pritiskom greške redale jedna za drugom. Šteta, jer Andrej može puno bolje od ovoga. 

A predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović? I njoj prilično užurbano pada popularnost, a bila je praktički nedodirljiva… 

Ne vjerujem puno anketama. Ja sam mjesec dana nakon što sam osvojila 107 tisuća preferencijalnih glasova na izborima za Europski parlament ispala iz reda najpopularnijih političara gdje sam redovno bila prisutna više od četiri godine. I odjednom preko noći – nema. Valjda sam postala preopasna.

Tako da sam sigurna da predsjednica ima i više nego dovoljnu potporu. Griješila je i ona, ali je vidno bolja od dvojice svojih prethodnika i mislim da to birači vide. 

Biste li se i danas izložili tako velikom riziku za život svoje obitelji i sebe kao onda kada ste ušli u okršaj s narkodilerom? 

Toliko sam puta samoj sebi rekla da ne bih, ali mislim da ipak bih. Samo pod nekim drugim uvjetima. Ne bih si više dozvolila da ostanem praktički sama na vjetrometini nego bih bolje posložila priču. Od političke i institucionalne potpore do većeg angažmana onih čiju sam djecu spašavala. Puno sam naučila iz tog iskustva. 

I na koncu, Vaša odluka o povlačenju u političku mirovinu, nakon što Vam 2019. godine istekne mandat eurozastupnice, definitivna je? 

Ne isključujem mogućnost kandidiranja na izborima kako bih pomogla svojoj stranci da još jednom osvoji mandat u EP-u, ali ja ga osobno neću konzumirati. Javnost će biti o tome na vrijeme obaviještena i moji će birači sve znati unaprijed. Zadržati čist obraz pred njima od velike mi je važnosti.