Plenković se hvali brojkama, zarada raste, a Hrvati se sve više boje: 'Treba nam društvena obnova'

Ipak, ovu brojku nije jednostavno utvrditi, pogotovo kada je usporedimo s podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na kojem je zadnjeg dana prošle godine evidentirano oko 90 tisuća stranih radnika, što je ipak veliko odudaranje te se postavlja pitanje gdje je nestao ostatak.

Evidentno je jedino to da broj stranih radnika u Hrvatskoj raste iz godine u godinu, dok u isto vrijeme nemamo podatke o njihovoj strukturi, bilo da je riječ o dobi, poslovima koje obavljaju i slično, niti je poznato koliko se dugo zadržavaju u Lijepoj Našoj. Međutim, strani radnici itekako su vidljivi u nekim branšama poput građevinarstva, ali i u uslužnoj djelatnosti te se već na prvi pogled može uočiti da je riječ o zaposlenjima u manje plaćenim zanimanjima.

Foto: HINA/Miljenko Klepac

Strani radnici dolaze na manje plaćene poslove

Sudeći po medijskim napisima i materijalima objavljenima na društvenim mrežama, da strane radnice uglavnom dolaze na poslove uslužnih djelatnosti poput rada u kafićima, trgovinama, pekarama ili pak na poslovima čišćenja, dok se muška populacija uglavnom usmjerava na teže fizičke poslove, poput građevine, a dosta njih radi i na poslovima dostave. 

Naglo povećanje broja stranih radnika vidljivo je golim okom svima već pri odlasku u trgovinu, šetnjom gradu, pa i po dočeku posljednje Nove godine na središnjem zaagrebačkom trgu, o čemu su se mediji ove godine dosta raspisali. "Mijenja se naočigled struktura stanovništva. Moj brat je stigao na Advent iz Slovenije i ostao šokiran brojem stranaca na svakom koraku. Toga kod njih jednostavno nema", kazala nam je jedna ćitateljica koja je većinu života provela u metropoli.

Drugim riječima, posljednja članica koja je ušla u Europsku uniju počinje sve više ličiti na zapadne zemlje kojima druge nacionalnosti čine dobar dio ukupnog stanovništva. Tako za primjer možemo istaknuti Francusku s velikim brojem Arapa ili Njemačku u kojoj najveći broj stranih nacionalnosti čine Turci. Tu je i Švedska, u kojoj je neuspjela integracija migranata dovela do povećane stope kriminala. Naravno, treba istaknuti da se Europska unija voli hvaliti multikulturalnošću koja pak pada na ispitu kada govorimo o sve većem udjelu u stanovništvu koje je getoizirano, odnosno nije integrirano u sama europska društva. Sada se, naravno, pojavljuje bojazan da će sličan scenarij doživjeti i Hrvatska.

Foto: HINA/Tomislav Pavlek

Vlada ne nudi rješenja

Nećemo ovdje ulaziti dublje u analizu uzroka ovakvog stanja, ali svakako treba istaknuti da su pojedine zemlje u određenom trenutku dozvolile veliki priljev stranaca, a da ovu politiku nisu pratile integracijske mjere zbog čega su dijelovi stanovništva ostali odsječeni od društveno-političkog života. Scenarij kojeg definitivno gledamo u Hrvatskoj: uvoz stranih radnika isključivo se spominje kao mjera rješavanja problema nedostatka radne snage, a o uvjetima njihovog zapošljavanja, smještaja, dostupnosti učenja hrvatskog jezika i slično ni riječi.

Čak štoviše, jasno je svakome da se domicilno stanovništvo zbog svega ne osjeća sigurno. Strani radnici često se kreću u velikim skupinama što pojačava dojam nesigurnosti, dolaze iz druge kulture s drugim vrijednostima, velika je jezična barijera. U isto vrijeme, lokalno stanovništvo ne razumije njihove potrebe i probleme, a za sve navedeno aktualna Vlada, osim što se razbacuje statistikom oko broja zaposlenih, BDP-a i inflacije, ne nudi rješenje.

U isto vrijeme neki poslovi doživjeli su pravi "boom", što dovoljno govori o poduzetnom duhu kod nas. Agencije koje posreduju pri zapošljavanju mogu trljati ruke, a nije loše ni iznajmljivačima smještaja. Sve češće svjedočimo ili osobno ili putem medija, da je netko odlučio krenuti u nekretninski biznis, unio hrpu kreveta na kat i u malen prostor smjestio previše ljudi. Nedavno se pisalo o slučaju novinarke Maje Sever koja je podignula uzbunu, doduše ne zbog činjenice da su u zgradu stigli strani radnici, već zbog spornih, a kako je ona pisala i protuzakonitih postupka novog suvlasnika zgrade. S druge strane, rastu prinosi i agencijama, a o svom poslovanju mudro šute.

Imamo pečat.
Hvala institucijama sto su odradile posao. Ovo je mala prostorija, ni 20 kvadrata, u vlasništvu RH. Jednostavno smo odlučili reci da nije ok to uzeti i koristiti za bilo sto.. Znam da ovakvih primjera ima po gradu mnogo, upravo zato je ovaj pečat vazan. pic.twitter.com/ndG7q2dowj

— Maja Sever (@SeverMaja) February 29, 2024

Strani radnici prilika za zaradu

Samo za primjer treba istaknuti državnog tajnika u MUP-u Žarka Katića o kojemu su mediji pisali u travnju prošle godine, a koji je tajio da mu sin uvozi strane radnike iz Filipina i Nepala. Ono što je sporno u ovom primjeru je činjenica da je Katić u MUP-u zadužen, između ostalog i za imigraciju, točnije za izdavanje radnih dozvola i reguliranje boravka stranaca u Hrvatskoj i kontrolu agencija koje se time bave. U isto vrijeme njegov sin Filip Katić ima tvrtku koja se bavi uvozom radne snage.

Kako smo nedavno pisali, otkad su početkom 2021. godine ukinute kvote za zapošljavanje stranaca, broj agencija za privremeno zapošljavanje i posredovanje u zapošljavanju stranih radnika narastao je na nekoliko stotina. Naime, prema evidenciji Ministarstva rada, 2018. godine bilo je upisano 109 agencija za posredovanje pri zapošljavanju i 187 agencija za privremeno zapošljavanje. Godinu dana kasnije evidentirano je 170 agencija za posredovanje pri zapošljavanju, 2020. njih 216, a zatim je 2021. ukinuta kvota za zapošljavanje stranih radnika i broj agencija je narastao na 291.

Već sljedeće godine agencija za posredovanje bilo je 424, a prošle godine evidentirano je 566 agencija za posredovanje pri zapošljavanju. Povećan je i broj agencija za privremeno zapošljavanje - 2018. bilo ih je 187, već sljedeće godine 255, a 2020. broj je skočio na 311. Za razliku od agencija za posredovanje pri zapošljavanju, broj agencija za privremeno zapošljavanje u 2021 pao je na 292, no iduće godine broj je skočio na 448, a u 2023. godini na 657. U isto vrijeme Zakon o radu prepun je rupa, dok je Zakon o strancima nedorečen, pa su navedene Agencije van kontrole u smislu profita, o kojem mudro šute, dok u isto vrijeme one nemaju određen postotak provizije na zaradu kao, na primjer, agencije za nekretnine kojima je plafon tri do 3,5 posto.

Foto: HINA/Miljenko Klepac

Paralelna društva ili uključivo useljeničko društvo?

Osim dakle činjenice da je riječ o poslovima koji nisu u potpunosti pod kontrolom te su malverzacije i nepravilnosti očekivane kao teme o kojoj će se puno pisati u budućnosti, ostaje gorka činjenica da domaće stanovništvo nema povjerenja u strance, da oni dolaze živjeti i raditi u Hrvatskoj bez aktivne politike integracije, u lošim materijalnim uvjetima, u zemlju koja nema jasnu demografsku politiku, stambenu politiku, politiku oživljavanja ruralnih naselja itd. 

Treba istaknuti da migranti, bilo da je riječ o tražiteljima azila, ilegalnim migrantima ili tek stranim radnicima, što je na prvu teško razlučiti kada nekoga od njih sretnete na ulici, često koriste javne površine za boravak i noćenje, što je problem posebno istaknut u Zagrebu. "Moje dijete je cijelu osnovnu školu moralo do škole prolaziti u blizini hotela gdje su smješteni migranti. Kad god je bio poslijepodnevna smjena, uvijek smo dolazili pred njega u večernjim satima, nisam mogao zamisliti da sam hoda noću", kazao nam je jedan otac iz zagrebačkih Dugava, gdje su tražitelji azila smješteni u hotelu Porin, ali je posljednjih nekoliko godina cijelo ovo područje u Novom Zagrebu postalo privremen dom stranih radnika čiji broj naočigled raste.

Pa iako zvuči sarkastično, jedan saborski zastupnik se zapitao: "Kupujemo Bradleye i Rafale, što je pohvalno, ali koga će oni braniti za 30 godina? Male Hrvate ili male Nepalce? Pa gdje god pogledate po Zagrebu, vidite ljude iz azijskih zemalja. Nisu oni za to krivi, kriva je državna vlast'', kazao je u saborskoj raspravi Marijan Pavliček. I sami stručnjaci počeli su pozivati da se po ovom pitanju nešto napravi. Osam znanstvenika tako je ovih dana poslalo "Apel za društvenu obnovu Hrvatske u doba globalnih migracija" tražeći otvaranje javne rasprave na temu kreiranja skupa programa i koordiniranih politika koje u desetogodišnjem razdoblju odgovaraju našim stvarnim demografskim potrebama i mogu pretvoriti Hrvatsku u "otporno i uključivo useljeničko društvo".

Čengić i Ostali. 29. 2. 2024. RH_Uključivo Useljeničko Društvo by Direktno on Scribd

'Kapital radnu snagu kupuje kao robu'

Demografija i migracije oduvijek su povezane te se o njima i mora paralelno razmišljati, mišljenja su stručnjaci potpisnici apela koji pozivaju građane da se svojim potpisom pridružite Apelu "u nastojanju da do toliko potrebnog društvenog suglasja o ovoj temi dođe što prije". Dovoljno je, kažu, na adresu [email protected] poslati sljedeću izjavu: "Stojim iza ovoga Apela kao i vi i potpisujem ga!". Jedan od potpisnika je i politolog Anđelko Milardović koji je o ovoj temi nedavno govorio za portal Direktno. 

Pred demografskim slomom i migracijski ranjeni: 'Stvorit ćemo ono što već imamo na Zapadu'

Tržište se, kada je riječ o stranoj radnoj snazi, poručio je Milardović, ponaša anarhično jer kapital ne razmišlja o socio-kulturnoj dimenziji radne snage koju kupuju kao robu. O početnoj točci njihove integracije treba razmišljati politika, odnosno Vlada. "Početna točka integracije koju spominje svakako je učenje hrvatskog jezika bez kojeg se ti ljudi, koji dolaze iz dijametralno oprečne, različite kulture, ne mogu integrirati, a ako će se s vremenom povećavati njihov broj, oni će se getoizirati. Stvorit će se ono što već imamo odavno na zapadu, a to su paralelna društva", upozorio je nedavno politolog.