Plačete za Mažuranićem? Uz ovaj mali trik možda malo lakše prihvatite euro

Od 1. siječnja nove, 2023. godine euro će biti službena valuta u Hrvatskoj, čime ona postaje jedna od 15 zemalja koje su istodobno članice NATO-a, Europske unije, europodručja i Schengena.

Premijer Andrej Plenković danima zadovoljno ponavlja da će Hrvatska od uvođenja eura imati brojne koristi, kao i to da je ulazak u eurozonu i Schengen "ostvarenje sna povratka Hrvatske kući". S druge strane, politička oporba, kako to biva, kritizira uvođenje eura, navodeći da je trenutak promjene valute pogrešno odabran te da je trebalo pričekati manje krizna vremena za Europsku uniju. Negdje između vladajućih i oporbe smjestila se hrvatska javnost, koja je u vezi s uvođenjem eura prilično podijeljena. Prema posljednjim anketama, iz srpnja ove godine, relativna većina od 52 posto podržava uvođenje eura, dok je 40 posto protiv, najviše zbog straha da će nakon zamjene kune eurom uslijediti poskupljenja. 

Ima i onih koji se smjeni kune protive iz sentimentalnih razloga i želje za nastavkom tradicije. Negoduju, naime, što se odričemo kune, koja je službena valuta bila od svibnja 1994. godine, kada je zamijenila hrvatski dinar, koji je ušao u optjecaj 1991. Određeni oporbeni zastupnici otišli su toliko daleko da su, "u znak sjećanja na hrvatsku nacionalnu valutu kunu", odlučili po Hrvatskoj lijepiti osmrtnice, koje simboliziraju konačni oproštaj s kunom. Napustila nas je "naša draga pokojnica", kažu na osmrtnici, u 29. godini odlukom Vlade Republike Hrvatske i guvernera BorisaVujčića, dodajući da će je u žalosti ispratiti hrvatski narod, a u radosti 117 zastupnika koji su podržali Zakon o uvođenju eura kao službene valute.

Gledanje na kunu kao nacionalni identitet rezultiralo je i srcedrapajućim objavama na društvenim mrežama u kojima se građani opraštaju od novčanica od 50, 100 ili 500 kuna, iako su se vjerojatno tek ovih dana upoznali s licima koja desetljećima krase naše novčanice. Ne propušta se, dakle, ni u priču oko ulaska u eurozonu uključiti nacionalistički i anticionalistički predznak, iako u ovom kontekstu stvarno nemaju nikakva značaja. No, bilo kako bilo, Hrvatska je prirodni dio eurozone i nakon 10 godina konačno ulazimo ondje gdje nam je mjesto. Uostalom, ako će vam već toliko nedostajati portreti Ivana Gundulića, Ivana Mažuranića i Marka Marulića, ta barem je lako otići do neke gradske knjižnice i skinuti prašinu s "Osmana", "Smrti Smail-age Čengića" i "Judite", koja se osvježe tek kada ruka nekog osnovnoškolca posegne za njima. Književnost vam nitko oteti ne može.