Pismo samohrane majke trogodišnjeg dijabetičara: Kako da mu objasnim da ću ga morati puno više puta dnevno bosti iglama

"Poštovani ministri, poštovana Vlado Republike Hrvatske, poštovani HZZO,

rado bih ovo pismo poslala direktno osobama zaduženim za odluku o uvođenju doplate na skoro sve inzuline, ali je (nažalost) već toliko puta potvrđena činjenica da od vas najčešće nikakve reakcije nema (osim kada ugledate svoje slike na naslovnicama medija s negativnim ili šokantnim naslovom ispod), pa sam se stoga ovo pismo odlučila poslati direktno medijima, u nadi da ćete ga, kada ugledate svoje ime, možda i pročitati.

Sigurna sam da u moru planiranja božićnih manifestacija, domjenaka i konferencija imate previše posla, te se ne stignete baviti baš svim problemima i lošim stanjem državi, te da vam je zasigurno potreban godišnji odmor kako biste mogli uživati u blagdanskom raspoloženju.
Sigurna sam i da ćete stati u obranu svojih radnih kolega i vas samih, te reći kako činite sve što je u vašoj moći, sa sredstvima koja vam stoje na raspolaganju.

Stoga vam ja ovim putem želim ponuditi svoju pomoć, jer vam kao samohrana majka trogodišnjeg dječaka s dijabetesom, mogu sigurno dati pokoji savjet o raspodjeli novaca kada ne znate odakle ih više nabaviti.

Sigurna sam i da ćete mi, ukoliko do vaše reakcije i odgovora uopće dođe, reći kako se nadoplata ne odnosi na baš sve lijekove. S obzirom da je to istina, želim vam zahvaliti što ste ipak obzirni i što shvaćate probleme roditelja, te samih dijabetičara. Jedina "sitnica" koja me u toj priči brine je kako djetetu objasniti da se taj lijek nekada davno koristio, te ga sami dijabetičari odavno već izbjegavaju, jer spada u zastarjele metode reguliranja šećera, a i nije ga baš jednostavno nabaviti.

Molila bih vas i za savjet. Naime, sada ću morati obaviti jako bitan razgovor sa sinom, te mu objasniti da će ga mama ubuduće morati puno više puta dnevno bosti iglama, jer novi inzulin koji će mu mama moći priuštiti to zahtijeva.

Priču o tome kako ću mu morati mijenjati terapiju koju mu je njegov dijabetolog propisao ću ipak prešutjeti, jer se ipak radi o trogodišnjaku kojeg ne bih teretila takvim teško shvatljivim informacijama.

Sigurna sam da ste dobro razmislili prije nego što ste donijeli ovu odluku i da ste pozvali vrhunske stručnjake koji su sudjelovali u raspravi. Šteta što vam nije palo napamet pozvati barem jednog dijabetologa, ali vas u potpunosti shvaćam. Već ste toliko fantastičnih odluka u našem zdravstvu donijeli, da se tako banalan propust uistinu može zanemariti.

Zamolila bih vas samo da mi, ukoliko nađete malo vremena i volje, javite kome mi roditelji djece dijabetičara, te u konačnici osobe koje boluju od ove bolesti koja inače ima još i zgodan nadimak - Tihi ubojica, možemo poslati kuvertu s novcima i još pokoji znak pažnje. Ipak želimo ostati pristojni, jer nas se odmalena u Lijepoj našoj učilo da bez guranja novaca u prave džepove nema smisla ni pokušavati.

Moram vam se i unaprijed ispričati što u kupovini poklona za vas neću moći sudjelovati, jer uz posao, plaćanje osobe koja mi čuva dijete dok radim kako bih nam mogla zaraditi novac za krov nad glavom, neophodne lijekove, te kao podstanar nisam baš sigurna da ću moći izdvojiti još i pokoju kunu za vas.

S obzirom da znam da među vašim kolegama ima vrhunskih stručnjaka, ali i mnogo rođaka, prijatelja i kumova koji nemaju apsolutno nikakve veze sa zdravstvom i medicinom, možda će ovo pismo pročitati i pokoja osoba koja nema adekvatno obrazovanje i znanje, te možda neće znati prepoznati ironiju ili sarkazam u tekstu, pa ću za kraj biti maksimalno jasna i samo vam postaviti jedno pitanje:
Pa kako vas više nije sram?!".