Pinter: Da je Praljak osuđen i na jedan dan, sve bi završilo isto; ništa osim oslobađajuće presude ne bi ga ostavilo živim

Povodom obljetnice izricanje presude hrvatskoj herceg-bosanskoj šestorki na Haaškome tribunalu 29. 11. 2018. godine i tragičnome samoubojstvu generala Slobodana Praljka, s jednogodišnjim smo odmakom razgovarali s Praljkovom braniteljicom Nikom Pinter.

Ono što joj najviše smeta nije šutnja o smrti njezina klijenta, nego ono što vidi kao pogrešnu vrstu sažaljenja i jedan vid nerazumijevanja Praljkove volje i njegova postupka, koja se sažima u rečenici: "Jadan naš Praljak".

"Praljak nije 'jadan'", ističe Pinter za Direktno. "Praljak je dosljedan i nije se mirio sa situacijom - kao što se sa situacijom nije mirio 1990., tako se nije mirio niti 2017. godine. To je Praljak; on nije žrtva, niti je 'jadan'".

Na pitanje kako se osjeća nakon godinu dana i kako iz današnje perspektive gleda na događaje koji su se tog dana odigrali u haaškoj sudnici, Nika Pinter odgovara: "Jednako. Vremenski odmak nije mi donio ništa nova. Ostala sam u uvjerenju u kojemu sam bila i neposredno nakon proglašenja presude".

Je li moguć preokret u percepciji hrvatske šestorke u inozemstvu, pa da se rušenjem zabluda i predstavljanjem protudokaza steknu mogućnosti za pravednije vrednovanje utjecaja Praljka i šestorke na rat?

"Ja svakako mislim da je moguće, ali za to treba imati volje, a preduvjet za to je čitanje raspravnih zapisnika te prvostupanjske i drugostupanjske presude. Tada bi misleći ljudi sami mogli doći do zaključaka. Problem je u tome što nitko ništa ne čita, što svi uglavnom tek plivaju po površini, govore samo ono što su vidjeli u medijima i onda to dalje elaboriraju s više ili manje uspjeha. Činjenicama se, međutim, nitko ne bavi".

Drugi problem je što, kada se vrijedna zapažanja i pojave, ona ne ostavljaju traga upravo zbog nečitanja i neznanja, dodala je.

Hrvatski državni vrh rijetko se referira na Praljka i šestorku. Je li riječ o preteškome simboličkom teretu?

"Politička elita se zapravo nikada nije ni bavila Slobodanom Praljkom, odnosno hrvatskom šestorkom. A i bez obzira na moje stajalište, koje se nije mijenjalo u posljednjih godinu dana ili svih ovih 13 godina, u tome smislu mogu razumjeti političku elitu jer, nominalno, postoji presuda. Oni se kao vlast ne mogu svrstati, jer je po presudi riječ o ratnim zločinima. Prema tome, njima su vezane ruke", poručila je odvjetnica.

Postavlja se pitanje je li njihov krimen više u zanemarivanju Praljka u događajima koji su prethodili samoj presudi.

"Tako je, njihov krimen je u pasivnosti u prezentaciji činjenica. Ali mogu razumjeti što se sada posebno ne osvrću na Praljka i šestorku. Da sam na njihovome mjestu, ne bih pokušavala opravdati pojedine osobe, nego bih radila na iznošenju činjenica koje bi pokazale da je presuda neutemeljena.

Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini trebala bi biti manje šutljiva. Predstavnici hrvatskih stranaka nisu dovoljno odgovarali na konkretne objede, primjerice, Bakira Izetbegovića i ostalih koji su govorili o 'udruženom zločinačkom pothvatu' i Hrvatima kao zločincima.

Znam da je ta presuda vrući krumpir svima i nitko se ne želi suprotstavljati toj presudi. No o njoj nitko niti ne mora govoriti - treba govoriti o činjenicama, za što je prvo potrebno pročitati presudu pa bi se vidjelo koliko u njoj ima kontradikcija i nelogičnosti u zaključivanju.

Ne treba, dakle, govoriti o Praljku, Prliću, Stojiću, Petkoviću. Presudno je istaknuti kako nije točno da je plan Hrvata bio eliminacija Bošnjaka", jasna je Pinter.

Podsjetimo, general Praljak osuđen je na 20 godina, a praksa Haaškog suda je da osuđenici na slobodu izlaze nakon odslužene dvije trećine kazne. Kada bi general Praljak, da je ostao živ, izašao na slobodu?

"Praljak bi sada bio pred izlazom. Vjerojatno početkom iduće godine. Ali njemu to nije bilo važno. Da je proglašen krivim i pušten 29. studenoga 2017. godine, ako bi bio proglašen krivim, s obrazloženjem kakvo je dano, završetak bi bio isti. Ne treba zaboraviti na ono što je rekao na kraju rasprave: 'Ako me vaša presuda uvjeri da sam nešto učinio krivo, trpjet ću svoju kaznu'. Po mojoj ocjeni, da je osuđen i na jedan dan, stvari bi završile jednako. Ništa osim oslobađajuće presude ne bi Praljka ostavilo živim", zaključila je Nika Pinter.