2. dio

PETKOVIĆ, ĆORIĆ, PUŠIĆ Imena koja su nastavila braniti domovinu i u Haagu

Autor

mo

Haškom sudu predali su se dobrovoljno 5. travnja 2004., a prvostupanjskom presudom osuđeni su ukupno na 111 godina zatvora. Odgovor na žalbu čekali su četiri godine. Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić sa zagrebačkog aerodroma odletjeli su u Nizozemsku prije trinaest godina i od tada u pritvoru u Scheveningenu čekaju na pravomoćnu sudsku presudu.

26.11.2017. u 18:09
Ispiši članak

Predstavljamo 'drugi dio' Haaške šestorke, uznika međunarodnog suda,koji već trinaest godina čekaju na pravednu presudu. Unatoč dokazima koje su predstavili sudu, a koji ih nedvojbeno lišavaju krivnje, u prvostupanjskoj presudi dobili su zajedno 111 godina zatvora. 

Milivoj Petković, ratni načelnik glavnog stožera HVO-a osuđen je na 20 godina, šef vojne policije HVO-a Valentin Ćorić kažnjen je sa 16 godina zatvora, a najmanju kaznu dobio je šesto­optuženi Berislav Pušić, bivši šef komisije za razmjenu HVO-a, 10 godina zatvora. Obrana i tužiteljstvo žalili su se na presudu. 

Milivoj Petković, rođeni Šibenčanin, hrvatski je vojni zapovjednik i bivši načelnik Glavnog stožera HVO-a tijekom bošnjačko-hrvatskog sukoba. Diplomirao je na Vojnoj akademiji JNA te stekao čin potpukovnika. U ljeto 1991. napušta JNA kako bi se pridružio Hrvatskoj vojsci. U proljeće 1992. Janko Bobetko rasporedio je Petkovića u zapovjedništvo Izmještenog zapovjednog mjesta Hrvatske vojske u Grude, u Bosni i Hercegovini, koja je postala glavni stožer oružanih snaga Herceg-Bosne (HRHB)/HVO-a. Od tada do ljeta 1993. Petković je bio na položaju vojnog zapovjednika oružanih snaga Herceg-Bosne/HVO-a kao načelnik Glavnog stožera HVO-a.

Kada je 24. srpnja 1993. Slobodan Praljak imenovan za najvišeg vojnog zapovjednika HVO-a, Petković je postao i praktično nastavio obavljati dužnost zamjenika iste pozicije. 26. travnja 1994. ponovno je postavljen za vrhovnog zapovjednika HVO-a i na tom je položaju ostao do 5. kolovoza 1994.

Na raznim položajima i funkcijama koje je obavljao, smatra se kako je navodno imao de jure i/ili de facto zapovijed i nadzor nad oružanim snagama Herceg-Bosne/HVO-a. Zbog toga je i protiv njega dignuta optužnica pred Haaškim tribunalom za progone na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; ubojstvo; silovanje; deportacije; zatočavanje; nečovječna djela; hotimično lišavanje života; premještanje i zatvaranje civila; nečovječno postupanje; uništavanje imovine širokih razmjera i oduzimanje imovine koje nije opravdano vojnom nuždom, a izvedeno je protupravno i bezobzirno; okrutno postupanje; protupravni rad; bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela, ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom; uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namijenjenim religiji ili obrazovanju; pljačkanje javne ili privatne imovine i protupravni napad na civile.

Petković se dobrovoljno predao sudu te izjasnio kako nije kriv. Na čitanju optužnice Petković se obratio sudu i rekao: "U najtežim razdobljima sukoba HVO-a i Armije BiH, ostao sam u BiH, mislio sam da će srpska agresija trajati tek neko vrijeme, no ostao sam tu duže od dvije godine. Bilo bi kukavički ostaviti kolege i svoje vojnike".

Njegov suoptuženik, Valentin Ćorić, hrvatski je političar iz Bosne i Hercegovine. Radio je kao inženjer na preradi boksita. Poslije se prestao baviti rudarstvom i započeo vojnu karijeru, postavši zapovjednik vojarne u Krvavicama u Hrvatskoj. 1992. imenovan je za zamjenika za sigurnost i zapovjednika Vojne policije HVO-a. Krajem 1993. postao je ministar unutarnjih poslova Hrvatske Republike Herceg-Bosne.

Ćorić je prvostupanjskom presudom iz 2013. godine proglašen krivim da je, zajedno s još pet hrvatskih političara i generala, sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu protiv muslimana u zapadnoj Hercegovini i srednjoj Bosni 1993. i 1994. godine.

Ćorić se dobrovoljno predao sudu te izjasnio nevinim po svim točkama optužnice, međutim na sudu se branio kako HVO nije mogla okupirati dijelove BiH, budući da je ta vojna formacija bila “zajedno s Armijom BiH jednak i konstitutivan dio oružanih snaga”. Kao dokaz za to, Ćorić je naveo da je predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović 1993. proglasio “HVO dijelom Armije BiH”.

Posljednji od optuženih je Berislav Pušić, hrvatski vojni zapovjednik iz Bosne i Hercegovine. 1992. postao je časnik Vojne policije HVO-a u Mostaru. U svibnju 1993. imenovan je za časnika HVO-a za suradnju s UNPROFOR-om, a u  srpnju iste godine postao je šef službe za razmjenu zarobljenika i drugih osoba te u  kolovozu predsjednik povjerenstva zaduženog za zatvore i druge zatočeničke objekte HVO-a.

Pušića se tereti da je odigrao središnju ulogu u strukturama Herceg-Bosne koje su sudjelovale u progonu, zatočenju, deportaciji i prisilnom premještanju zatočenih bosanskih muslimana. Pušić se dobrovoljno predao sudu te, kao i ostali, rekao da nije kriv. 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.