Pero Kvesić u NU2: Najsretnije se živi na Kubi

Gost današnje emisije Nedjeljom u 2 bio je Pero Kvesić. Poznati je hrvatski književnik, urednik, novinar i bloger. Bio je glavni urednik Poleta, urednik magazina Humor erotika i autor erotskih priča u magazinu Start.

Kvesić je autorski osmislio seriju animiranih filmova 'Mali leteći medvjedi', bio tajnik 'Društva književnika Hrvatske', a pokrenuo je biblioteku i časopis 'Quorum'.

Sada je samostalni umjetnik - književnik, te uređuje zabavnike za djecu 'Tomica i prijatelji', 'Hot Wheels' i 'Spužva Bob Skockani' i već šest godina ispisuje blog 'Čovjek-vadičep sreće ženu-ribu'.

Dobitnik je Grand prix nagrade na 25. Danima hrvatskog filma prošle godine za njegov dokumentarac 'Dum spiro spero' (Dok dišem, nadam se), u kojem govori o vlastitom umiranju. Film je također prikazan na prošlogodišnjem ZagrebDoxu, festivalu dokumentarnog filma.

Pero Kvesić je u emisiji rekao da treba postići ideal sretnog naroda, a ne ekonomske ciljeve poput visokog BDP-a i pritom je spomenuo Kubance koji su 'najsretniji siromašan narod', sudeći po istraživanjima.

Govorio je o smrti, o kojoj je snimio spomenuti film, prema kojoj današnje društvo ima pogrešan odnos.

'Nju treba doživjeti normalno, kao sastavni dio života', kaže.

Smatra da djecu treba dobro pripremiti za smrt, kao i za život jer život završava smrću.

'U gradu Zagrebu je početkom prošlog stoljeća smtrnost djece bila 80%, dok je danas smrt djeteta nezamisliva tragedija', navodi primjer o shvaćanju smrti.

Smatra da je društvo zakazalo kod svog odnosa prema smrti.

U Hrvatskoj, kaže, nema hospicija, ne postoji klinika za eutanaziju, a porod bez dostupne epiduralne anesteszije ocjenjuje kao divljaštvo.

Osvrćući se na razdoblje u kojem je bio na popisu narodnih neprijatelja kao nepoćudan element prisjetio se kako je 1984. prvi upozorio na mogućnost rata.

Što se tiče idealnih sukobljavanja, "tadašnji najopasniji neprijatelj bio je glupa elementarna glupost", rekao je Kvesić.

'Kada sam postao politički nepoćudan, ostao sam bez posla, bježali su od mene na cesti i brak mi se raspao', sjeća se pisac.

O stanju u Hrvatskoj rekao je:

'Hrvatska je mala zemlja. To nije ni prednost ni mana, već osobina. Brza riba jede polako, a mala zemlja može biti brza riba.  No, to vjerojatno nećemo iskoristiti.'

'Ja sam hipi kojem granice smetaju', rekao je u odnosu na EU. Smatra da, ako u EU bude bolje, i nama će biti bolje,  a ako bude lošije, i nama će biti lošije.

Rekao je da je Hrvatska zavisna od svijeta i da svijet ide u dobrom smjeru spomenuvši temeljni garantirani osobni dohodak kao okosnicu društva 21. st. pri čemu 'svaki čovjek ima pravo na pristojan život bez obzira gjde se rodio'.